Stari Hrtar ima veličanstven pogled na rijeku Drinu i pitomu višegradsku dolinu

Stanovnici nekadašnjeg srednjovjekovnog grada Hrtar uživali su u pogledu na prelijepu rijeku Drinu i pitomu višegradsku dolinu.

Ovaj grad se ne spominje u pisanim dokumentima jer nije imao većeg strateškog značaja. Zna se da je pripadao feudalnoj porodici Pavlovića u vrijeme kad su postojali i utvrđeni gradovi Dobrun i Višegrad, a štitio je prelaz skelom preko Drine. Turci su ga zauzeli 1463. godine. 

O skeli kojom su se prebacivali ljudi i roba preko plitkih dijelova Drine pisao je i bosanskohercegovački pisac Ivo Andrić u Nobelom nagrađenom romanu "Na Drini ćuprija".

Grad je imao ulogu grada-stražara i osmatračnice na “brodu na Drini”, jednom od rijetkih plitkih prelaza na ovoj planinskoj rijeci do izgradnje mosta Mehmed-paše Sokolovića na Drini 1577. godine.

Gradić je bio dvostruk, a nalazio se na veoma strmom terenu nad Drinom, sjeverno od Višegrada.

Na grebenima su vidljivi ostaci kule, a na jednom od grebena s desne strane se nalazi nekoliko manjih pećina. Pretpostavlja se da je pećina korištena za nadgledanje prolaza na Drini ili kao skladište. Mještani su svjedočili da su pećinu koristili i monasi u prošlom vijeku za isposništvo.

Hrtar je bio utvrđeni grad koji se sastojao od tri okrugle kule raznih veličina i bedema koji nisu zatvarali obor nego su povezujući kule pojačavali odbrambeni sistem.

Ostaci grada su suviše oskudni da bi se mogla stvoriti slika njegovog prvobitnog izgleda. Ostaci duguljaste zidane zgrade u pravcu sjeverozapad-jugoistok nisu mogli pripadati srednjovjekovnoj palači – dvoru.

Njene dimenzije oko 35 m x 3,5 m upućuju na neku zgradu za stanovanje posade i gospodarske svrhe turskog doba.

Najveća okrugla kula na jugoistočnoj strani imala je vanjski prečnik oko 7,7 m, a debljinu zida oko 1 m. Manje okrugle kule na sjeverozapadnoj strani imale su vanjski prečnik oko 4,4 m, a debljinu zida oko 0,7 m.

Utvrda Hrtara ne može se ubrojati ni u jedan tip srednjovjekovnih utvrđenih gradova. Izgrađena je da bi štitila prelaz preko Drine. Ona se vjerovatno pojačavala. Polazeći od jedne samostalne kule, izgradnjom još dvije manje kule i bedema, postala je mali odbrambeni sistem prilagođen namjeni i terenskim osobenostima. Danas mu se vide ostaci preko puta sela Stari Brod.

Područje na kojem se nalazio grad je bilo dobro organizirano sa prohodnim i nadgledanim putevima. Zemlja na kojoj su živjeli bila je izuzetno plodna, a riba je bila važan dio ishrane tadašnjih stanovnika.

Danas do Hrtara postoji uzak karavanski put koji je donedavno bio miniran i zarastao. Tek 2012. godine je pročišćen i dostupan turistima i ljubiteljima prirode.