Pašina tabija, mjesto gdje su Osmanlije prvi put upotrijebile drvene topove

To je bilo najsuperiornije vojno oružje u Osmanskom carstvu, te je u Kalipoljskoj bitci 1878. godine, nedaleko od Pašine tablje, pružila žestok otpor Srbiji i odbranila teritoriju.

Historičar Salih Selimović iz Sjenice, objašnjavajući tadašnja ratna zbivanja na ovim prostorima, kaže da je mjesto Pašina tablja bilo jedino preko kojeg je srpska vojska mogla prodrijeti prema Novopazarskom sandžaku, ali da je upotreba kupovih topova (drveni topovi) od strane Osmanlija, ali i vrhunska organizovanost vojske, doprinijela zaustavljanju Srbije na putu ka osvajanju nezavisnoti od Osmanlija na području današnjeg Sandžaka.

Na Pašinoj tablji je u vrijeme Kalipoljske bitke bilo pozicionirano deset kupovih topova, a ovo mjesto dobilo je ime po tome što je turski paša lično označio mjesta za postavljanje topova kako bi mogli da dejstvuju po Kalipolju kada naiđe srpska vojska. Tada je Srbija napala Alibegov šanac, najutvrđenije mjesto, no ipak, srpska vojska doživjela je ovdje katastrofalan poraz, a nezvaniči podaci govore nam da je tu stradalo oko 3.000 srpskih vojnika, rekao je Selimović.

Osvrćući se na detalje bitke, historičar Salih Selimović zaključuje da je poraz Srbije u ovoj bici bio sadržan u lošoj procjeni Srbije, jer njena vojska, objašnjava on, tada nije shvatala da Turska ima mnogo savremeniju i bolju vojsku.

Mještani u blizini Pašine tablje i danas vjerni Turskoj

Danas mještani u blizini Pašine tablje vode skroman život, bave se poljoprivredom, ali su i dalje vezani za Tursku. Vole Tursku, jer, kako kažu, za vrijeme Osmanlija bili su privilegovani čivčijski narod.

Mještanin Ćemal Tarić priča kako su žitelji ovog kraja i danas vezani za Tursku, jer je za vrijeme Osmanilja ovdašnji živalj bio oslobođen plaćanja poreza, žitelji su se još tada bavili stočarstvom, bili su siromašni, a povlastice od države imali su kako bi lakše živjeli i očuvali svoju vjeru islam.

Mogu sa sigurnošću reći da žitelji ovog kraja Tursku i danas smatraju svojom domovinom, a vjerujem da će tako biti sve dok muslimani budu živjeli na ovim prostorima, zaključuje Tarić.

Kada god nađe slobodno vrijeme, Ćamil Tarić sa prijateljima obilazi mezarja nedaleko od Pašine tablje. On čvrsto vjeruje u kazivanja starijih da su tu za vrijeme Kalipoljske bitke život izgubili turski askeri i domaći borci koji su ratovali na njihovoj strani.

Tarić dodaje da bi bio presrećan kada bi mezarja bila obnovljena i da bi mještani učestvovali u tom poslu, ali i kada bi se više govorilo i izučavalo o Kalilipoljskoj bici.