Ovo je ispovijest Putinovog plaćenika iz Grupe Wagner: Otkrio koliko je zarađivao

Godinama je Marat Gabidulin bio članom jedinice Wagner ruskih plaćenika. Sad je i u Njemačkoj izašla knjiga njegovih krvavih svjedočanstava, ali i u toj knjizi ćete uzalud tražiti neko pokajanje.

Ni Kremlj više ne niječe postojanje borbene jedinice ruskih plaćenika pod nazivom Wagner. Ali jedva da je iko od pripadnika te grupe bilo što govorio o onome što je ona činila u čitavom nizu sukoba, od Sirije pa do Ukrajine.

 
Zato je knjiga „Wagner: Putinova tajna armija" (Econ Verlag) vojnog veterana i bivšeg plaćenika Marata Gabidulina prvo svjedočanstvo takve vrste jer su i njega akcije i zlodjela jedinice Wagner konačno natjerali na razmišljanje, piše Deutsche Welle.

Trending

Nepovoljni vremenski uvjeti otkazali utrku u St. Moritzu: Evo kada Elvedina nastavlja takmičenje

U njemu on opisuje kako je konkretno izgledala vojna pomoć Rusije diktatoru Sirije, Bašaru al Asadu ili separatistima na istoku Ukrajine. Tu ni on nema nikakvih iluzija: „Spašavanje režima al Asada je omogućilo Rusiji da se predstavlja kao zaštitnica kriminalaca svih vrsta", piše Gabidulin. Isto tako svjedoči kako su svoju ulogu ruski plaćenici imali i u sukobima u Sudanu, Maliju ili Libiji.

Ovog februara se o organizaciji plaćenika Wagner oglasio i ruski predsjednik Putin, makar uporno ponavlja službeni stav Moskve: „Kad je riječ o Grupi Wagner, već sam rekao kako ruska država nema nikakve veze s tim." On objašnjava kako takve tvrtke „slijede komercijalne interese" i kako „same pregovaraju, a lokalni vlastodršci ih pozivaju na državnoj razini i zahvaljuju im na pruženom učinku", rekao je Putin na pitanje o akciji tih ruskih plaćenika u Maliju.

"Kuhar" i pukovnik na čelu

Djelovanje organizacije Wagner su istraživali i o tome snimili i dokumentarni film „Wagner, Putinova vojska iz sjene" francuske autorice Ksenia Bolhakova i Alexandra Jousset. U filmu su razgovarali i s Maratom Gabidulinom, a i drugi sugovornici svjedoče kako ruski predsjednik govori očitu neistinu: organizacija Wagner je itekako povezana s najvišim državnim vrhom Rusije i na mnogim misijama je upravo po nalogu i u službi Kremlja. „Slanjem takvih plaćenika država štedi u kasnijem plaćanju mirovina i plaća koje bi inače morala plaćati regularnim vojnicima. A tako joj je moguće i da poginuli te jedinice jednostavno nestanu", kažu francuske novinarke.

Glave te organizacije koja na svojim promotivnim snimkama pokazuju i portret njemačkog skladatelja Richarda Wagnera su ruski „poduzetnik" Jevgenij Prigožin i ruski pukovnik Dmitrij Utkin. Upravo je on obožavatelj Wagnera, ali ne tek njegove glazbe: „Utkin se divi Adolfu Hitleru i nacističkom carstvu", pišu Bolhakova i Jousset. Svoju vojnu karijeru je postigao u ruskoj vojnoj tajnoj službi GRU, a 2014. je osnovao jedinicu veterana ruskih specijalaca pod svojim Nom de Guerre – naravno; Wagner.

Ne manje važna figura je Prigožin: taj 62-godišnji Rus za kojim je raspisana i tjeralica u SAD-u, je glavna spona organizacije Wagner s Kremljem. I on potječe iz St. Peterburga, baš kao i Putin: „Bivši razbojnik koji je postao jedan od najmoćnijih ljudi Rusije je čisti proizvod podzemlja sačinjenog od milicija zaštitara, špijuna, pripadnika tajnih službi, mafijaša i bivših robijaša". Prigožin je Putina, u vrijeme dok je ovaj radio u gradskoj upravi St. Peterburga, često ugošćavao u svom restoranu, zato i nosi nadimak „Putinov kuhar".

„To smo sve mi, a ne vojska"

No dok je prošlost osnivača skupine Wagner tek bizarna, ona rječito svjedoči i o kriminalnoj sredini iz kojeg oni potječu. Procjenjuje se kako danas skupina Wagner raspolaže s oko 5.000 ljudi, a njihove plaće su za ruske okolnosti goleme: i Gabidulin kaže kako je mjesečno lako zarađivao i po 3.000 eura do 2019. kad je napustio tu organizaciju. Velik dio njegove knjige su svjedočanstva s bojišta kamo je bio poslan, ali su tu redovito i njegove žalopojke: o lošem naoružanju kojim su opremljeni, o greškama u zapovjedništvu, ali i odjelomice izuzetno nasilnom ponašanju nekih od njegovih najsurovijih suboraca u organizaciji Wagner.

Jedan od razloga njegovog odlaska i sadašnjeg svjedočanstva za Gabidulina je Putinov rat protiv Ukrajine, što smatra greškom. On se nikad nije htio boriti protiv „braće" u Ukrajini. Ali u knjizi se neće naći nekakvih izjava pokajanja. On u svojoj knjizi tek želi opravdati svoju karijeru kao plaćenika, ali i traži službeno priznanje za borce tih, kako je i međunarodni izraz: PMC, Private Military Companies.

Tvrdi kako se i ruska vojska često kiti uspjesima koje su zapravo postigli plaćenici, kao što je to na primjer bilo u Siriji u borbama protiv takozvane Islamske države. Zato misli kako su oni zaslužili „mjesto u knjigama povijesti": „Ova nova struktura u Rusiji će trebati još mnogo vremena kako bi dokazala, kako nisu okupljalište odbačenih i rulje, nego organizacija koja se sastoji od pravih profesionalaca: radnika rata", smatra Gabidulin.

Bivši pripadnik organizacije Wagner nije jedini plaćenik na bojištima svijeta koji u to vjeruje, bez obzira na njihovu nacionalnost. Oni doista jesu često bili pripadnici specijalnih jedinica svojih vojski koje su potrošile goleme iznose za njihovu vježbu i obuku. Ali u „pravim" vojskama i osobito jedinicama specijalaca redovito ne vlada visoko mišljenje čak niti o njihovim vojnim sposobnostima. Ako su možda nekad i bili dobri vojnici, bez svakodnevne vježbe i prije svega discipline, sad su tek to što jesu: plaćenici.