Za austrougarske oficire izgradili palače koje su danas nacionalni spomenik BiH

Prije dolaska Austro-Ugarske, a za vrijeme vladavine Osmanskog carstva na ovom području bilo je naselje koje se nazivalo Carina. No ovaj dio grada bio je naseljen i prije Osmanlija, a neki tragovi vode sve do rimskog perioda o čemu svjedoče sačuvani ostaci antičkih građevina.

I ostaci starog hrišćanskog groblja koje je nekada bilo na ovom području čuvali su se do samog Drugog svjetskog rata.

Danas ovaj stambeni kompleks star stotinu godina svjedoči o bogatoj ostavštini Austro-Ugarske, a njegovu važnost za historiju ovog grada je iskazala Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koja je ove paviljone svrstala među nacionalne spomenike BiH 2010. godine.

"Oficirski paviljoni u Sarajevu predstavljaju značajan primjer stambene gradnje u monumentalnoj kompoziciji slobodnostojećih palača iz austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini. Osim toga, to je najveća stambena cjelina izgrađena u duhu secesije s primjesama historicizma, koja ima veliku ambijentalnu vrijednost u sklopu centralnog gradskog kvarta Marijin Dvor", navode za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Paviljoni su izgrađeni u periodu između 1909. i 1914. godine. Tada su već austrougarski arhitekti i graditelji bile pod utjecajem secesije, no na objektima je ipak primjetan znatan broj elemenata koji upućuju na period historicizma. 

"U pogledu obrade uličnih fasada oba objekta zapaža se stroga i simetrična neorenesansna kompozicija s floralnim elementima koji upućuju na utjecaje secesije", navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

Pretpostavlja se da je autor urbanističkog rješenja i projektant pojedinih objekata arhitekt Rudolf Tonnies.

Prije nego što su izgrađeni oficirski paviljoni, pored stambenog kvadranta izgrađena je i zgrada Zemaljskog muzeja u periodu između 1908. i 1913. godine, a po projektu Karla Paržika.

Austrougarski oficiri živjeli su u ovim paviljonima sve do kraja Prvog svjetskog rata, kada se u ovaj stambeni kompleks useljavaju vojnici tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U centru ovog stambenog kompleksa za vrijeme Austro-Ugarske izgrađena je i fontana, ali je srušena krajem '60-ih godina 20. stoljeća kada je na njenom mjestu izgrađena još jedna zgrada.

Tokom rata su ovi paviljoni pretrpjeli znatna oštećenje na fasadama, a najveći stepen degradacije je doživio objekt koji se nalazi na južnom kraju cjeline, u ulici Vilsonovo šetalište, koji je tokom rata bio najbliži liniji fronta.

"Svi objekti se nalaze u vrlo dobrom konstruktivnom stanju, ali su fasade i krovovi pojedinih građevina oštećene usljed posljedica granatiranja tokom posljednjeg rata u BiH. Isto tako, izvršene su neprimjerene dogradnje koje umanjuju ambijentalnu vrijednost cjeline, a zelene površine se ne održavaju i koriste se kao improvizirani parking", navode iz Komisije za Radiosarajevo.ba.

Odrastanje i život u ovim paviljonima uz Vilsonovo šetalište, Miljacku i Zemaljski muzej posebno je značilo velikom broju Sarajlija.

"Poznato je da je Zemaljski muzej ranije proglašen nacionalnim spomenikom što znači da su se mnogi iz naše raje rodili i živjeli u nacionalnom spomeniku ili bili okruženi spomenicima od nacionalnog interesa BiH", napisali su tzv. Paviljonci na svojoj internet stranici. 

"Paviljonci" koje je rat raselio po cijelom svijetu inače se  svake godine u augustu okupljaju na tradicionalnim susretima kako bi se družili i prisjetili zajedničkog života u paviljonima.

Zanimljivo je da je prije gradnje oficirskih paviljona izgrađeno i Vilsonovo šetalište, a lipe su zasadili upravo oficiri austrougarske vojske, o čemu smo već i pisali.

"Aleja lipa podignuta je 1905. godine uz nekadašnju makadamsku ulicu, zemljanog karaktera. Vojska iz tadašnje austrougarske kasarne zasadila je tri vrste lipe - sitnolisnu, krupnolisnu i srebrenu", ispričao je za Radiosarajevo.ba nekadašnji profesor na Odsjeku za hortikulturu Šumarskog fakulteta u Sarajevu Vladimir Beus.