Objavljeno bh. izdanje knjige "Ranjen i Budan" dr. Esada Boškaila i Julije Lieblich

U izdanju sarajevske "Dobre knjige" ovih dana je objavljeno bosansko izdanje djela "Ranjen i budan" (orginalni naslov 'Wounded I Am More Awake', 2012.) autora dr. Esada Boškaila, uglednog profesora psihijatrije na Univerzitetu u Arizoni i logoraša, i američke novinarke Julije Lieblich.

Piše: Faruk Vele

Dr. Boškailo je izuzetna ličnosti. Jedan je od nesumnjivo najuglednijih predstavnika bosanskohercegovačke intelektualne scene u Americi, kao i bivši predsjednik Bosanskohercegovačko-američku akademiju za nauku i umjetnost (BHAAAS).

Trending

Portal Radiosarajevo.ba traži novinarke/novinare

Rođen je u Počitelju 1959. godine, a Medicinski fakultet završio u Sarajevu 1984. godine. Tokom agresije ostao u svojoj zemlji i iskusio sve strahote čak šest logora tzv. Herceg-Bosne. Nakon što je uspio preživjeti, u Americi je postigao iznimne uspjehe. Danas živi u Phoenixu u Arizoni, gdje je ugledni psihijatar, a prije nekoliko godina je dobio prestižno priznanje Heroj zdravstva u Phoenixu).

U potrazi za smislom

Knjiga nastala u saradnji sa američkom autoricom postavlja pitanja za sve koji nastoje razumjeti stvarnost rata i posljedice terora.

"Da li je moguće pronaći spisao nakon preživljavanja zločina protiv čovječnosti? Mogu li se ljudi izliječiti nakon takve traume?"

Knjiga će biti predstavljena 25. juna u 17 sati na Ekonomskom fakultetu Sarajevo, a u okviru 13. dana Bosanskohercegovačko-američka akademije za nauku i umjetnost (BHAAAS), te 2. jula u 20 sati u Narodnom pozorištu Mostar.

O knjizi će u Sarajevu i Mostaru govoriti Hadžem Hajdarević, knjižvnik i prof. dr. Alija Pirić, ugledni univerzitetski profesor. Moderator u Sarajevu će biti Mirza Mušija, glumac, a u Mostaru prof. dr. Edim Šator, dekan Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru.

Šta ljudsko biće može uraditi drugom

Ugledni 'The Chicago Tribune' o ovom djelu piše:

"RANJEN I BUDAN" pronicljivo je remek-djelo, memoar s poukom koja prevazilazi iskustvo samo jednog čovjeka. Boškailova priča je vješto ispričana. Prije svega, Boškailova hrabrost i empatija nam omogućavaju da shvatimo kako je moguće prevazići najgoru patnju koju neko ljudsko biće može nanijeti drugom ljudskom biću."

Kritika, također, bilježi da ovo djelo "predstavlja kontemplativno, šokantno, ali i optimistično postignuće novinarstva o ljudskim pravima koje svi trebaju pročitati."

“RANJEN I BUDAN" djelo je za one čitaoce koji su spremni na razmišljanje o onome što je otkriveno o ljudskoj vrsti, o njenim uslovima i sposobnostima, kako dobrim tako i lošim”, dodaje „ForeWord Reviews“.

Pričajući u okviru ljudskih prava, dodaje „Sojourners“, umjesto teološkom okviru, „ova knjiga pokazuje da pripovijedanje može imati iscjeljujuću moć – što je prigodna pouka kongregacijama, crkvama i svećenicima koji se hvataju u koštac s pitanjem zla u doba terora”.

Frank Ochberg, doktor medicine, osnivač centra za novinarstvo i traumu Dart, piše:

“Upravo sam pročitao posljednju stranu. Osjećam se iscrpljeno, razjaren sam, žalim za čovječanstvom, ali se osjećam i obogaćeno te, na neki način, ushićeno. Ovaj neobični dvojac, novinarka koja je napisala priču i psihijatar koji je to doživio, postigli su nešto izvanredno i neophodno. Ponovo su preživjeli i zabilježili preživljavanje genocida jednog čovjeka u priči koja sadrži tako dobro odabrane detalje da možete osjetiti smrad i znoj tijela u koncentracionom logoru ali i dalje imate dovoljno zraka da dišete i dovoljno ste udaljeni da biste nastavili kroz tu tamu“.

Ekstremnost zla

On naglašava da "moramo priznati ekstremnost ljudskog zla, i suočiti se s historijom kolektivnog zvjerstva".

„Moramo shvatiti utjecaj okrutnosti i gubitka na one koji uspiju pobjeći i preživjeti. A jedini način da naučimo tu najtežu lekciju o nečovječnosti jest da ta priča bude ispričana tako dobro da u potpunosti možemo shvatiti njen značaj, da možemo cijeniti dostojanstvo onih koji su namjerno bili ponižavani a i dalje činili mala humana djela.

Dijelili su svoj hljeb. Držali su pod kontrolom svoj bijes koji bi mogao nanijeti štetu nekom drugom logorašu. Svjedočili su i izlagali se osveti drugih ljudi ili osveti u vidu nepopustljivih sjećanja. To je moj svijet, svijet onih koji svjedoče užasu i traumi i gubitku. To su moji ljudi, žrtve koje ustraju, psihoterapeuti koji slušaju, novinari koji svjedoče, opažaju, i poistovjećuju se. Pročitajte ovu knjigu. Odvest će vas tamo gdje radije ne biste išli, ali ćete vi biti bolji nakon što tamo odete“, poručuje Ochberg.

Dostojanstvo sjećanja

Prof. dr. Alija Pirć konstatira:

"Osjećati se žrtvom je normalan ljudski poriv u trenucima kada mu se učini kako je ostavljen i izdan od svih, čak od Boga, ali nije dobro kada taj sindrom žrtve potraje odveć dugo zbog toga što on inhibira svako konstruktivno djelovanje, asocijalizira ličnost i čini je depresivnom".

Hadžem Hajdarević zaključuje da "od prve do posljednje strane ovoga jedinstvenog historiografskog djela, okupljena, evo, pod neobičnim, pridjevovitim imenom Ranjen i Budan, jasno se vidi da, za svakog logoraša koji u svojoj svijesti nosi/trpi iskustvo ponižavajućih logorskih bedastoća i patnji, sjećanje i pamćenje ne moraju biti istovjetni pojmovi".

"Sjećanje ima svoju širinu, prigodnu ambijentalnost, ima i svoju povremenu kolebljivost u onim tzv. sitnim detaljima, pamćenje je, međutim, jedna snažna armatura unutar prostranstava čovjekova sjećanja, koja onome koji se sjeća omogućava da nađe najpogodniji način kako dostojanstveno obvladati vlastitim sjećanjem i učiniti osobni odnos prema svojoj sjećajućoj prošlosti najpozitivnijim mogućim 'gorivom' za ono što je još ostalo od zdravlja i od života", naveo je Hadarević.