'Novinarske priče o korupciji imaju odjeka i u inostranstvu'

Prošlog mjeseca Mirjana Popović iz Centra za istraživačko novinarstvo i Vladimir Bekić novinar RTRS-a osvojili su nagrade u iznosu od po 1.500 eura za najbolje priče bh. novinara o temi korupcije nakon završetka dvogodišnjeg projekta Fondacije Mediacentar Sarajevo i Reuters Fondacije iz Londona.

Edukativni projekt pod nazivom "Antikorupcija i mediji u Bosni i Hercegovini" koji je finansirala Evropska unija, a realizirale ove dvije medijske kuće, imao je za cilj jačanje kapaciteta bosanskohercegovačkih medija u izvještavanju o korupciji kroz dodatno obrazovanje novinara iz cijele BiH.

Za pomoć novinarima

O ovom projektu u razgovoru za Agenciju Fena govorio je Keith Stafford konsultant na projektu iz Reuters Fondacije naglašavajući da je projekat uvijek bio namijenjen za pomoć novinarima u razumijevanju kompleksnih finansijskih afera, posebno kada su u pitanju promjene okruženja u svjetlu ispunjavanja uvjeta i obaveza u pristupanju Evropskoj uniji. 

''Ovi problemi su dosta nerazumljivi za građanstvo stoga je novinarima potrebno mnogo znanja kako bi u svojim tekstovima jednostavno i nepristrasno objasnili situaciju građanima s pravom glasa'', smatra Stafford.

On pojašnjava da kada su u pitanju političke odluke u Evropi one su najteže u oblastima ekonomije i finansija, ali demokratija zahtijeva da ljudi razumiju implikacije takvih odluka kada ih političari prenose javnosti što zahtijeva jednostavne riječi, jednostavna objašnjenja i interpretaciju šta će sve te odluke značiti u budućnosti.

U daljnjem razgovoru Stafford podcrtava da je cilj ovakvih treninga stvaranje mreže iskusnih novinara u zemljama jugoistočne Evrope kako bi mogli podijeliti svoja iskustva, ali i raditi na zajedničkim pričama koje se tiču više zemalja regije, a ne samo jedne od zemalja. 

''Saradnja i razmjena identificiranih problema od države do države će također pomoći novinarima da sagledaju najbolje prakse u izvještavanju o takvim temama kao i da se takve najbolje prakse koriste'', smatra Srafford.

Na pitanje da li bi se problem korupcije u društvu lakše rješavao kada bi novinari vršili pritisak na institucije tražeći tačne podatke o finansijskim aferama, Stafford naglašava da "korupcija voli mračna mjesta". 

''Samo su novinari istinski istraživači u koruptivnim društvima otkrivajući običnim građanima da su prevareni ili prisiljeni da plaćaju novac za praksu koja je koruptivna i nepravedna'', ističe Stafford. 

Naglasio je da kada bi novinari postavljali pitanja o tome da li je ovakva praksa prihvatljiva na taj način "upalili bi na mračnim mjestima makar svjetlo svijeće", a tako bi pomogli i međunarodnim institucijama da preispitaju ponašanje institucija država koje žele postati dio internacionalnih organizacija kakva je Evropska unija.

Na pitanje u kakvom je BiH stanju kada je u pitanju korupcije Srafford kaže da je kao i u drugim zemljama, tako i u BiH najveći problem u korupciji bezuvjetno prihvatanje takvog stanja šire društvene zajednice. 

''Nezadovoljni su takvim stanjem, ali osjećaju da ne mogu ništa promijeniti u tom lancu te se na korupciju jednostavno gleda kao na dio života'', dodaje. 

Novinari često prilaze izvještavanju, kaže Stafford, o korupciji kao nečemu na šta trebaju obratiti posebnu pažnju, ući u samu dublju istragu (kao da se radi o nečemu opasnome), ali to je teško učiniti, a osim toga za takva istraživanja potrebno je mnogo vremena. 

''Važno je istraživati takve stavri, ali dovoljno je i samo postvaljanje pitanja "zašto moramo potplaćivati zvaničnike?", "zašto moramo kupovati 'poklone' ljekarima kako bi pazili na naše trudne žene?", da bi se otpočeo proces promjena'', smatra on.

Odgovarajući na pitanje da li se o korupciji u BiH piše dovoljno, Stafford kaže da je mnogo priča napisano o korupciji u BiH, ali je napravljeno veoma malo promjena u tom smislu, a na putu ka EU je mnogo problema. 

''Novinari su demoralisani zbog nedostatka reakcije građana nakon što su radili veoma predano na pričama kako bi rasvijetlili korupciju u pojedinim slučajevima, ali ono što trebaju razumjeti je da se novinarski tekstovi čitaju i izvan njihovih zemalja i da tako imaju odjeka'', podsjeća Stafford. 

Na kraju je naglasio, da iako su demoralisani takvim rezultatima, potrebno je više priča koje će donijeti temeljne promjene, pokrenuti ljude do tog nivoa kada će smatrati korupciju neprihvatljivom umjesto da to bude način života u državi. 

No, zaključuje on, sve ovo zahtijeva slobodu novinarstva, ali i vlasnike medija koji žele ono što je najbolje za razvoj njihovih zemalja.