Nana Fata: Svakom pravom Srbinu ne treba biti krivo što crkva ide iz moje avlije

Poslije četveromjesečnog boravka u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) nana Fata Orlović se vratila u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Srebrenik gdje će još nekoliko dana provesti kod kćerke Hurije. U nedjelju je planirala odlazak u Konjević-Polje gdje, kako kaže, treba početi pripreme za proljetnu sjetvu.

U vrijeme njezinog povratka iz SAD-a počeli su i radovi na uklanjanju nelegalnog sagrađene pravoslavne crkve u njenom dvorištu. Poslije dvodecenijske iscrpljujuće pravne borbe i presude Europskog suda za ljudska prava od 1. oktobra 2019. godine, nana Fata napokon može odahnuti i reći da je istrajala u svojim namjerama.

„Istrajala sam u borbi i svakom bi kazala, ko god može vratiti svoje što je oduzeto, neka vrati. Ne treba, neka proda. Što da prodaješ ti moje“, rekla je u ekskluzivnom razgovoru za Anadolu Agency (AA) nana Fata Orlović.

U proteklih 20 godina svašta je preživjela. Napadi, prijetnje, optužnice... No, nikada nije rekla da joj pravoslavna crkva smeta.

„Nikad, ni danas mi ne smeta. Samo mi smeta u mojoj avliji. Borila sam se, valja 20 ljudi služiti i slušati i ja sam ono dobila. Ti znaš kako je prije bilo svekrve, jetrve, zaove... Ti to sve znaš, a moj Šaćir je bio u pravoj vojsci dvije godine. Ja sam ono zaslužila. Moje je dijete bilo i umrlo, ja sam se borila za svoj život. Valja ono zaslužiti. Mislim da pravom Srbinu, pravom, što zna šta je Bog, šta je njegovo, što zna za svoju djecu, da mu ne treba biti krivo. Treba da mi se pokloni, da se vrati i kaže 'Fato, pogriješili smo'“, istakla je Orlović.

Do sada su joj sinovi govorili kako se u Konjević-Polje ne mogu vratiti zbog crkve. Nana Fata kaže kako je ona svoje završila i da joj je drago što niko od njih više ne može kazati neću.

„Sad sinovi ne mogu kazati neću mama ima crkva u avliji. Sad ne mogu kazati ne mogu se vratiti. Prije je bilo 'neću, nema vode'. Znaš ko i svačija djeca. Nemam ovo, nema ono. Sve sam sad nabavila. Kažu, 'neću ima crkva'. Sad je sve završeno. Drago mi je što ne mogu kazati neću. Mama ispunila sve i lijepi Allah i lijepi ljudi. Oni sve što radili na veselje im bilo ili na sramotu. Mama je svoje uradila. Ovo ne dam radi Šaćira svoga“, govorila je Orlović.

Tokom četveromjesečnog boravka u SAD-u bilo joj je prelijepo. Sinovi, snahe i unučad dočekali su je kao nikad prije. Plakali kada je kretala kući.

„Pa dobro, ali volim svoju zemlju. Djeca neka hodaju kud hoće, neka rade šta hoće, ja neću. Zaklela sam njih da dođu makar kada budu u penziji. Obećao mi je onaj srednji, a oni drugi se smiju. Ne mogu reći ništa, nisu ništa napravili, nemaju se gdje ni vratiti. Da se pravi kuća ne može, idu djeca na fakultete. Preče je djecu školovati. Ako budu mogli praviti, oni će praviti. Glavno ja sam prevela, odnijela njihove papire i rekla im evo vam vaši papiri, šta radili da radili neka je vaše i zaklela ih da ne smiju prodavati. Njih sedmero neka prodaju između sebe, ali dalje ne smiju prodavati“, kazala je Orlović.

Uskoro će ponovo u svoje Konjević-Polje. Ima poslova oko kuće, a želi i kahvu popiti na svojoj terasi.

„U nedjelju ću, kupila sam sebi ležaj, hoću da izbacim ono. Hoću da sjedim u svojoj avliji i da pogledam na cestu. Nisam 20 godina vidjela cestu. Trebate mi doći na kahvu, da me posjetite. Posjećivali ste me kad je bilo teško, dođite sada kad mi je lakše“, naglasila je nana Fata Orlović.