Na partizanskim spomenicima u Bihaću i Sanskom Mostu žele pravoslavnu kapelicu

"Zatraženo je da se na Šušnjaru izgradi jednu vrstu kapelice", potvrdio je za Radiosarajevo.ba načelnik Općine Sanski Most Faris Hasanbegović.

Kako su oba spomen-obilježja zaštićena kao nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine, dozvolu za bilo kakvu vrstu radova neophodno je tražiti od Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

"Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na 18. sjednici (održanoj 22. januara 2018. godine), a temeljem Poslovnika o radu Komisije, donijela zaključak da se pokrene procedura izmjene i dopune odluka o proglašenju Spomen-parka žrtvama fašističkog terora Garavice u Bihaću i Memorijalnog kompleksa Šušnjar u Sanskom Mostu. Izmjene i dopune navedenih odluka odnose se na redefiniranje zona i mjera zaštite", potvrdili su iz Komisije.

Iz Komisije su naveli da su zatražena mišljenja od svih nadležnih institucija po tom pitanju.

"Mjere zaštite propisane za navedena dobra ostaju na snazi do donošenja konačne odluke Komisije", naveli su.

Inicijativu je uputilo Udruženje Jasenovac-Donja Gradina iz kojeg nisu odgovorili na naš upit u ovom prijedlogu.

Problem sa gradnjom kapelice na spomenicima palim borcima u Drugom svjetskom ratu u Općini Sanski Most vide u tome što je na spomen-obilježju odata počast partizanima i ne razumiju kakve to veze ima sa religijskim obilježjima kada je u Jugoslaviji vladao komunizam.

Stav Općine je da su na Šušnjaru podignuti spomenici Bošnjacima, Hrvatima i Srbima o čijim je vjerskim uvjerenjima sada suvišno raspravljati, te se pitaju kako bi se situacija razvila ako bi se jednoj religijskoj zajednici dozvolilo da na spomeniku izgradi svoje obilježje, odnosno očekuju da bi i druge tražile isto.

"Ti su ljudi pokopani pod petokrakom, ni pod kakvim vjerskim obilježjem. Mi smo ponosni na taj dio naše antifašističke historije i ne vidimo zašto bi se to sada povezivalo sa vjerom", rekao je Hasanbegović navodeći kako su se partizani zajedno borili, te kako je fašista bilo na svim stranama.

Hasanbegović je naveo kako bi jedino ispravno bilo da se spomenik dovede u njegovo prvobitno stanje jer se nalazi na dobroj lokaciji nadomak grada,

"Tokom posljednjeg rata spomenik je oskrnavljen. Uništene su pločice sa imenima Bošnjaka i Hrvata, a pločice sa imenima Srba su ostale. Bilo ih je svih nacionalnosti", rekao je Hasanbegović, koji je ispričao i kako je na spomeniku bespravno izgrađen krst kojeg nisu dirali, te je naveo kako se svake godine na spomeniku obilježava neki vjerski obred koji nikome ne smeta.

Isti podaci nalaze se i u odlukama Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

Na mjestu današnjeg Memorijalnog kompleksa najprije su pokopana tijela 27 civila, po nacionalnosti Srba, koje su Nijemci strijeljali 8. maja 1941. godine. Na Đurđevdan, kada mnoge porodice pravoslavaca proslavljaju Krsnu slavu, zbog sprečavanja da obilježe praznik od strane tadašnjih vlasti NDH, došlo je do pobune pravoslavnog stanovništva u selu Kijevu i ostalim naseljima oko Sanskog Mosta. Da uguši pobunu, iz Prijedora je prema ovoj teritoriji upućena jedinica njemačke vojske koja je postavila dva topa u selu Čaplje, nakon čega su otvorili vatru po pobunjenim selima i rastjerali pobunjenike. Za odmazdu za žrtve koje su tom prilikom imali, njemačka vojska je kao primjer ostalim stanovnicima tog kraja,  pokupila 27 Srba koje su doveli u Sanski Most i strijeljali kod Mašinskog mosta. Nakon strijeljanja su tijela natovarena u konjska kola i vožena kroz grad, nakon čega su skinuta sa kola i povješana u gradskom parku. Nakon tri dana su odvezena preko puta postojećeg pravoslavnog groblja na Šušnjaru, gdje su i sahranjena, navode iz Komisije.

U Sanskom Mostu su još prije ovog događaja svi Jevreji deportirani u koncentracioni logor Jasenovac gdje su i pobijeni.

U augustu mjesecu 1941. godine na pravoslavni praznik Ilindan na Šušnjaru su njemački vojnici strijeljali Srbe koji su sakupljeni iz grada i okoline. Tačan broj žrtava nije nikada precizno utvrđen. Postoje podaci da je tom prilikom pobijeno nekoliko hiljada stanovnika ove regije.

Inicijativa da se na ovom mjestu podigne spomenik strijeljanima pojavila se 1968/69. godine, kada je formiran i odbor za izgradnju spomen kompleksa. 

Jedno od spornih pitanja bilo je to da li da spomen-kompleks bude posvećen svim žrtvama rata ili samo onima koji su ubijeni na ovom mjestu. Odlučeno je da to bude "spomenik žrtvama fašističkog terora i borcima NOR-a (narodnooslobodilačkog rata) grada Sanskog Mosta  i okoline". 

Poslije izgradnje kompleksa, svake godine, na dan 2. augusta održavana je kulturna manifestacija - čitanja književnih radova pjesnika i pisaca iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

Godine 1992. na Memorijalnom kompleksu su izvršene mnoge izmjene. Izgrađen je veliki betonski krst u podnožju grobnica, uz obrazloženje da žrtve koje su sahranjene u spomen-kompleksu nisu bili ateisti nego vjernici, naveli su iz Komisije potvrđujući navode Hasanbegovića. Nakon toga su uklonjene ploče sa imenima poginulih partizana  - Bošnjaka iz Sanskog Mosta, približno 20-30 pločica, a ostavljena su imena samo poginulih Srba i Jevreja. Istovremeno je uklonjena i spomen-ploča sa ulaza u kompleks i postavljeni novi simboli – poput betonskog krsta postavljenog u podnožje grobnih humki.

Nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, nastavljena je devastacija kompleksa --napasanje stoke na kompleksu, vožnja automobilima i slično.

Spomen-park žrtava fašističkog terora Garavice je jedan od 21 spomenika koje je Bogdan Bogdanović, jedan od najpoznatijih i najuspješnijih graditelja memorijalne arhitekture u regionu jugoistočne Europe, dizajnirao na prostoru bivše Jugoslavije i predstavlja dio njegovog opusa. Bogdan Bogdanović koristi univerzalnu simboliku elemenata sunca, planeta i mjeseca kreirajući spomenik koji postaje autentični element prostora.

Spomenik je obilježje stravičnog zločina koji su tokom 1941. godine ustaške snage počinile nad građanima bihaćkog kraja, prije svega Srbima i Jevrejima, kada  je ubijeno prema nekim izvorima 7.000 ljudi, dok prema drugim izvorima broj žrtava dostiže i 12.000. 

Forma spomenika, kao cjeline je očuvana, ipak dvije skulpture su vandalizovane grafitima, dok su ostale oštećene gelerima granata. Spomenik je zapušten, a krajolik koji ga okružuje koristi se kao deponija za građevinski otpad. Posebno je ugrožena druga manja grupa, jer se nalazi u neposrednoj blizini saobraćajnice i industrijskih objekata koji su nastali u posljednjih 10-15 godina, naveli su iz Komisije.

Staze i platoi su usljed neodržavanja također znatno ugroženi.