Mitovi i činjenice o politici u BiH: Ima li izlaza iz labirinta?

Poslijeratni politički život u Bosni i Hercegovini često se temelji na mitovima i poluistinama, što politički lideri nerijetko i koriste, oslanjajući se na brzi zaborav glasača i predrasude. Manje-više ista garnitura lidera na vlasti je više od 20 godina, iako su karijere mnogih od njih obilježene aferama, skandalima, slučajevima koji nikada nisu procesuirani.

Ovo su neki od najvećih mitova na kojima počiva politički život u Bosni i Hercegovini

MIT:  U demokratskoj Bosni i Hercegovini svi se mogu kandidirati za sve pozicije na političkim izborima.

ČINJENICA: Ako se ne izjašnjavate kao Bošnjak, Hrvat ili Srbin, ne možete se kandidirati za Predsjedništvo ili Dom naroda u Skupštini BiH jer je Ustav BiH uspostavio strukturu vlasti zasnovanu na ravnoteži snaga konstitutivnih naroda, odnosno imamo prevlast kolektivnog nad individualnim konceptom. Navršeno je 10 godina neprovođenja presude Evropskog suda za ljudska prava u slavnom slučaju “Sejdić i Finci”, u kojem su Rom i Jevrej tužili državu (i dobili) jer se nisu mogli kandidirati za navedene pozicije na izborima.

 MIT: Ustav BiH je dokument koji su usvojili Predsjedništvo i Parlament BiH.

ČINJENICA: Ustav BiH je četvrti od 11 aneksa Dejtonskog sporazuma, koji nikada nije službeno preveden u BiH, Predsjedništvo nikad nije donijelo odluku o potpisivanju, nije ratificiran u Parlamentu, niti je objavljen u Službenom glasniku BiH. Ovlašteni tumač još uvijek je Ured visokog predstavnika (OHR).

 MIT: Političari u BiH uvijek rade pošteno, u interesu svog naroda.

ČINJENICA: Većina političara u BiH radi za svoj interes i mnogi od njih osuđeni su zbog toga. Navedimo primjer Dragana Čovića koji je 2006. prvostepenom presudom na Sudu BiH osuđen na pet godina zatvora jer je zloupotrijebio politički položaj i državu oštetio za višemilionski iznos. Zatvorska kazna Čoviću nije potvrđena drugostepenom presudom, jer su nestali originalni dokumenti iz optužnice, i to dok su se prevozili od Tužilaštva BiH do Tužilaštva KS. Niko nije odgovarao za taj skandal niti je pokrenuta istraga. Čović je i 2010. nepravomoćno oslobođen optužbe za zloupotrebu prilikom dodjele stanova funkcionerima. Mladen Ivanić je također prvostepenom presudom osuđen na zatvorsku kaznu za nesavjestan rad u službi. Poslije je oslobođen. Dževad Rađo, nekadašnji član Skupštine Kantona Sarajevo pravosnažno je osuđen na šest mjeseci zatvora jer je skrivio udes u kojem je jedna osoba izgubila život, a dvije su povrijeđene. Tri i po godine odgađao je odlazak u zatvor da bi ga na kraju pomilovala Borjana Krišto, predsjednica F BiH. Momčilo Mandić je 2007. pravosnažno osuđen na pet godina zatvora zbog mahinacije s kreditima u nekadašnjoj Privrednoj banci Srpsko Sarajevo, ali nigdje nije objavljeno da je kaznu odležao niti da je vratio dug.

MIT:  BiH (ne)će u NATO

ČINJENICA: NATO je česta politička igračka u BiH. Činjenica je da u Zakonu u odbrani, koji je usvojen 2005, postoji član 84. koji kaže: “Parlamentarna skupština, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provest će potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a.”

MIT: Političari u BiH istrajni su u svojim idejama.

ČINJENICA: Političari u BiH često mijenjaju stavove i ideologije ako im od toga ovisi opstanak na vlasti. Npr. Milorad Dodik je bio protivnik Radovana Karadžića, a danas ga veliča; prije 12 godina rekao je da je u Srebrenici počinjen genocid – danas tvrdi da to nije genocid; 2013. je rekao kako RS želi da BiH napreduje ka EU, a danas govori kako je BiH neodrživa. Mnogi su promijenili i brojne stranke i ideologije, npr. Ibro Berilo je iz SBiH prešao u SDA, potom u SDP, pa u DF, a onda je postao zajednički kandidat SDA i SBB. Nikola Špirić je bio u SRS-u, DS-u za Banja Luku i Krajinu, SDS-u, PDP-u, SNSD-u. Krešimir Zubak je bio u HDZ-u, pa je osnovao NHI, koja se spojila sa HSS-om, što će postati HNS, a zatim je otišao u HDZ 1990...

 MIT: Sve je po zakonu.

 ČINJENICA: Ovom rečenicom se Nedžad Branković 2009. pravdao kada je ustanovljeno da je stan od 132 kvadrata kupio za 920 KM. Iako je nemoguće po zakonu kupiti toliki stan za tako malo novca, on i Edhem Bičakčić su oslobođeni optužbi jer je Sud u Sarajevu ocijenio “da Tužilaštvo nije iznijelo nijedan relevantan dokaz za krivična djela za koja je optužnica teretila”.

MIT: 
Svaka kritika vlasti u BiH je negiranje BiH.
Svaka kritika vlasti u FBiH je negiranje FBiH.
Svaka kritika vlasti u RS-u je negiranje RS-a.

ČINJENICA: Bosna i Hercegovina i njena dva entiteta – Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska – precizno su definirani Dejtonskim sporazumom. Dok je on na snazi, nemoguće ih je negirati, na bilo koji način.

 MIT: Država može ukinuti entitete, a entiteti se mogu otcijepiti.

ČINJENICA: U Ustavu BiH su državi i entitetima definisane nadležnosti tako da niti država može ukinuti entitet (bez njegove saglasnosti), niti entitet može ukinuti državu. Također, u Ustavu nigdje ne piše da je bilo kakvim referendumom predviđeno otcjepljenje jednog od entiteta. Dakle, ako se većinom u Predstavničkom domu Skupštine BiH i u Domu naroda ne promijeni Ustav i u njega ne uvede pravo entiteta na referendum o otcjepljenju, od te priče, bar za sada, nema ništa.

MIT:  Lideri vodećih stranaka imaju šta da ponude.

ČINJENICA: Lideri vodećih stranaka opstaju na vlasti posljednjih dvadesetak godina, a svoje izvorne programe, kao i “zapaljivu” retoriku, ponavljaju iz jednog izbornog ciklusa u drugi. Istovremeno, vodeće stranke nisu dokazale da imaju rješenja za goruće probleme u BiH. Iseljavanje iz BiH, visoka stopa nezaposlenosti, korupcija, nedostaci u vladavini prava, loši obrazovni sistemi... Vodeći političari još uvijek nisu učinili niti jedan zvaničan i konkretan korak da riješe ove probleme. Ono što oni nude obično je ono što im ne bi trebalo pripadati – pozicije i fotelje koje su dio klijentističkog sistema gdje stranke daju poslove i pozicije koje su dio “post-izbornog plijena”.