Mitovi i činjenice o globalnom zagrijavanju - veliki problem čovječanstva

Neki smatraju da je globalno zagrijavanje jedna od najvažnijih tema čovječanstva, drugi misle da se tu radi većinom o teoriji zavjere. 

Portal Radiosarajevo.ba zamolio je bh. eksperticu za ekologiju Adisu Marshall da nam pomogne da razlučimo  mitove od činjenica. 

Mit: Klimatske promjene su isključivo prirodan proces 

U posljednjih 650000 godina došlo je do 7 ciklusa glacijalnog napredovanja i povlačenja iz čega se može zaključiti da se radi o prirodnom procesu. Međutim, ako posmatramo prošlost u kojoj se razvija ljudska civilizacija, očigledno je da se sa povećanjem broja stanovnika i ljudskom aktivnošću povećavaju količine CO2 i temperature, što ovaj put utiče na promjene klime na Zemlji.
Od industrijske revolucije, količina CO2 se povećala 100 puta brže od povećanja kada je posljednje ledeno doba završilo.

Mit: Ne postoji konsenzus kada je u pitanju globalno zagrijavanje  

97% klimatskih experta složno u tvrdnji da su ljudi glavni uzročnici povećanja CO2 u atmosferi. Predstavnici brojnih država postigli su 1997. u Kyotu sporazum radi smanjivanja emisije gasova, posebno ugljen dioksida.

Mit: Ljudska aktivnost ima mali ili gotovo nikakav uticaj na Planeti

Mnogi procesi koji utiču na atmosferu su međusobno povezani. Ljudsko djelovanje stoga može izmijeniti jedan proces koji dalje za posljedicu može uzrokovati promjenu nekog drugog procesa. Još uvijek nedovoljno znamo o tome kakve posljedice tih promjena mogu biti ali dovoljno već znamo da možemo zaključiti da će ih biti sve više i da će biti sve intenzivnije. Procesom deforestacije ljudi su povećali koncentraciju stakleničkih gasova u atmosferi otpuštajući u nju velike količine pohranjenog karbon dioksida.

Efekat staklenika je prirodni proces - da, ali: 

To je prirodni fenomen bez kojeg ne bi postojao život na Zemlji jer bi temperature bile preniske za opstanak živih bića. Međutim, problem nastaje kad se poremeti ravnoteža usljed prekomjernog ispuštanja ugljen-dioksida, metana, vodene pare, oksida azota i dr., zbog čega se ovaj efekat intenzivira. Zbog sloja ovih gasova u atmosferi dio infracrvenog zračenja ne uspijeva da se vrati u svemir, već ostaje pod tim slojem i atmosfera ga ponovo apsorbuje, što dovodi do porasta njene temperature.

Mit: Globalno zagrijavanje je teorija zavjere savremenog doba. 

Globalno zagrijavanje nije novi koncept u nauci. Osnove fenomena razradio je švedski naučnik Svante Arrhenius 1896. godine. Njegov rad, objavljen u časopisu Philosophical Magazine i Journal of Science, bio je prvi koji je kvantificirao doprinos ugljen-dioksida onome što naučnici sada nazivaju “efektom staklenika.”

Mit: Impakt klimatskih promjena na ekosisteme i bioraznolikost je isti u svim prostorima.
Promjene u sredinama na višim nadmorskim visinama kao što je Tibetanski plato mogu uzrokovati da pustinje i stepe prerastu u šume i pašnjake, dok bi se pašnjaci u centralnoj Aziji mogli smanjiti. Istoveremeno bi se moglo desiti da šumski požari i šumske bolesti utiču negativno na prašume.

Mit: Topli periodi nisu loši za nas
Istraživanja pokazuju da je puno više negativnih nego pozitivnih uticaja, posebno na svjetsku ekonomiju. U onim državama u kojima je moguće dugoročno dostići održiv ekonomski razvoj, ovi uticaji mogu usporiti ekonomski porast. U slabije razvijenim zemljama koje mnogo više ovise o prirodnim resursima i prirodnoj sredini, uticaj klimatskih promjena može biti izrazito štetan.

Biljke i životinje su prilagodljive - Da, ali: 
Istina je da imaju ovu osobinu, međutim ovaj put se klimatske promjene odvijaju puno brže nego što se dešava njihovo prilagođavanje.
Studija provedena 2003. godine pokazala je da može doći do izumiranja do 42% vrsta u regiji jugoistočne Azije do 2100. godine samo zbog krčenja šuma i fragmentacije staništa.

Mit: U Bosni i Hercegovini ne osjećamo posljedice klimatskih promjena jer smo mala zemlja u razvoju.

Činjenica da je površina BIH mala ne mijenja to da se i ovdje uticaj klimatskih promjena itekako osjeti. Mi ne možemo puno uticati na smanjenje emisije stakleničkih plinova jer se ne ubrajamo u velike emitere ali se možemo u svakom slučaju prilagoditi promjenama. Prilagođavanje se odvija u skladu sa potrebama. Kod nas bi to bilo npr. 1. jačanje sistema zaštite od požara kojima pogoduju sušna ljeta i visoke temperature, 2. zaštita šuma od ilegalne sječe, 3. jačanje zaštite od poplava, 4. jačanje laboratorije u smislu detekcije novih uzročnika bolesti, kao i zaštitu od njihova djelovanja jer mijenjanje klime olakšava širenje novih bolesti kako biljaka i životinja tako i čovjeka, 5. racionalno korištenje vode, 6. efikasno korištenje resursa, 7. povećanje energetske efikasnosti; 8. šire korištenje obnovljivih izvora energije; 9. poboljšana energetska i transportna infrastruktura i usluge, 10. smanjenje emisije gasova iz automobila, 11. dobra saradnja svih nivoa vlasti jer klimatske promjene ne poznaju granice.

Činjenica: Na individualnom nivou možemo puno učiniti

• korištenje bicikla, javnog transporta, pješačenje;
• korištenje obnovljivih i čistih izvora energije;
• prilagoditi ishranu- mesna industrija doprinosi emisiji gasova na više načina; da su goveda država bili bi poslije Kine i SADa najveći proizvođač stakleničkih gasova;
• svesti na minimum korištenje aviona jer jedan povratni prekookeanski let može osloboditi oko 1.6 tona CO2 u atmosferu, što je jednako prosječnoj godišnjoj emisiji jedne osobe u Indiji;
• Reduce, Reuse, Recycle
• koristiti manje grijanja i klima uređaja
Dodavanje izolacije zidovima i zatvaranja praznina oko vrata i prozora, mogu se sniziti troškovi grijanja više od 25 posto.
• kupovati proizvode koji su energetski efikasni od registrovanih distributera;
• saditi drveće. Jedno stablo će tokom svog života apsorbirati približno jednu tonu karbon dioksida;
• podstaknuti javne službenike da uspostavljaju programe i politike dobre za okoliš.