Kako je mit o Arijevcima oblikovao nacističku ideologiju: Između stvarnosti i propagande

Adolf Hitler nije imao ni plavu kosu niti je bio osobito visok - baš kao i mnogi drugi Nijemci.

Nacistički ideal "arijevca" nordijskog podrijetla bio je više iznimka nego pravilo. Podrijetlo je stoga bilo ključno: Od 1935. nadalje, svi građani Reicha morali su dokazati, pomoću "arijevske potvrde", da u njihovim venama ne teče židovska ili "ciganska" krv, prateći svoje podrijetlo najmanje tri generacije unatrag. Državni službenici, doktori i advokati morali su ovaj dokaz dostaviti dvije godine ranije. Često je bilo potrebno dugotrajno istraživanje prije nego što su građani mogli predati svoje rezultate Reichovom uredu za genealoška istraživanja na provjeru.

Nacionalsocijalisti su proglasili njemački narod "superiornom gospodarskom rasom", dok su Židovi smatrani "inferiornom" rasom čiji su pripadnici prvo sistemski izopćeni, a zatim ubijeni. U propagandnim filmovima tvrdili su da Židovi žele uništiti svjetski poredak i oteti moć i vodstvo od "gospodarske rase". U karikaturama, posebno u novinama koje su podsticale mržnju "Der Stürmer", Židovi su groteskno prikazivani s velikim, kukastim nosovima i pohlepnim izrazima lica.

Trending

Pulitzerova nagrada dodijeljena palestinskom fotografu: Potresne fotografije posljedica rata

Međutim, postojali su i narodi kojima su nacisti pripisivali "arijevske" karakteristike, a najznačajniji su bili nordijski i skandinavski narodi. Ako bi naišli na plavokosu, plavooku djecu u Latviji, Poljskoj ili bilo kojoj drugoj okupiranoj zemlji, nisu imali problema s oduzimanjem od majki i germanizacijom u takozvanim "Lebensborn" domovima. Bila je to ideja komandanta SS-a Heinricha Himmlera, koji je želio potaknuti širenje "rasno vrijedne" populacije.

Riječ "arijevski" također je bila osnova za "arijanizaciju" - konfiskaciju i prijenos židovskih poduzeća i židovske imovine nežidovima. 

Pravo podrijetlo Arijevaca

Iako se izraz Arijevac široko koristio u uobičajenom govoru, nacistički rasni naučnici nisu imali puno obzira prema toj oznaci i umjesto toga govorili su o "njemačkoj ili srodnoj krvi". Bili su svjesni da se riječ izvorno odnosila na jezične sličnosti, a ne na nasljedne fizičke karakteristike.

Naime arheološki nalazi pokazuju da izraz Arijevac postoji više od dva milenija. Oko 500. godine prije Krista, perzijski vladar Darije I. dao je uklesati grobnicu u stijeni u današnjem Naqsh-e Rostamu u Iranu. Natpis glasi: "Ja sam Darije, veliki kralj... Perzijanac, sin Perzijanca, Arijevca, arijskog podrijetla." Riječ se također pojavljuje u svetim tekstovima u Indiji, napisanim na sanskrtu.

Izvorno je "Arya" - što znači "plemenit" ili "časni" - bio samonaziv koji su koristili narodi u Indiji i Iranu. Oni potječu od nomada koji su migrirali s područja današnje Ukrajine, Kazahstana i južne Rusije. Naučnici su kasnije klasificirali Arijevce kao pripadnike zajedničke indoeuropske jezične obitelji kada su prepoznali sličnosti između većine europskih jezika, kao i sanskrta i perzijskog (farsija).

Rasističko reinterpretiranje termina

Termin "Arijevac" prvi je put krivo protumačen na rasistički način sredinom 19. stoljeća. U svom četverosveznom djelu "Esej o nejednakosti rasa" (napisanom između 1853. i 1855.), francuski pisac i diplomat Joseph Arthur de Gobineau podijelio je čovječanstvo na bijelu, žutu i crnu rasu. Njegov zaključak: izvorna bijela arijska rasa bila je superiorna ostalima, odlikovala se "neizmjerno superiornom inteligencijom" i predodređena da vlada nad njima. Istovremeno je upozoravao na miješanje rasa, jer bi to ugrozilo kvalitetu izvorne arijske rase i čovječanstva u cjelini. 

Gobineauova teorija isprva nije naišla na velik interes njegovih suvremenika, ali desetljećima nakon objavljivanja, dobivala je na popularnosti. Mnogi znanstvenici i akademici koristili su je kao odskočnu dasku za vlastite rasprave o toj temi. Jedan od njih bio je Houston Stewart Chamberlain (budući zet Richarda Wagnera). Britanac je 1899. objavio svoju knjigu "Temelji devetnaestog stoljeća" u kojoj je Gobineauove rasne teorije podigao na novu razinu.

Chamberlain je veličao njemačku "germansku" rasu. Međutim, potpuno svjestan da se nisu svi Nijemci uklapali u Gobineauov fizički ideal Arijevca, pozivao se na vrijednosti za koje je vjerovao da su određene krvlju: poštenje, odanost i marljivost bile su uobičajene karakteristike Nijemaca. Židovsku rasu, koju je smatrao manjkavom u kreativnosti i idealizmu te isključivo materijalističkom, smatrao je prijetnjom "germanskim Arijcima".

Iako je Chamberlain priznao da neki Židovi posjeduju određeni plemeniti osjećaj, istovremeno je naglašavao njihovu "nesposobnost i inferiornost" u odnosu na "arijevsku rasu".

Chamberlainov rad su Nijemci dobro prihvatili; među njegovim štovateljima bio je i Kaiser Wilhelm II., koji ga je više puta pozivao na dvor.

Braća po duhu: Chamberlain i Hitler

Godine 1917. godine, Chamberlain se pridružio desničarskoj, nacionalističkoj i antisemitskoj Njemačkoj domovinskoj stranci. 30. septembra 1923. Hitler ga je posjetio i očito je ostavio snažan dojam na njega. Nekoliko dana nakon sastanka, Chamberlain je napisao budućem "Führeru": "To što Njemačka, u svom času potrebe, rađa Hitlera, svjedoči o njegovoj vitalnosti." Hitler je, pak, smatrao Chamberlaina jednim od "evangelista" svog svjetonazora. U svojoj knjizi "Mein Kampf" on se više puta poziva na Chamberlaina i, poput njega, veliča superiornost "arijske rase".

Davno je dokazano da, s biološke i znanstvene perspektive, ne postoje ljudske rase. Nacisti su zloupotrijebili izraz "arijevski" kako bi opravdali svoju nehumanu ideologiju. Rasisti širom svijeta i danas ga koriste, piše Deutsche Welle.

https://logs1279.xiti.com/hit.xiti?s=531599&s2=