Mini-feljton | Akademik Muhamed Filipović: Gdje se krije bosanski duh? (IV)

Portal Radiosarajevo.ba objavljuje posljednji nastavak čuvenog eseja rahmetli akademika Muhameda Filipovića pod punim naslovom Bosanski duh u književnosti – šta je to: Pokušaj istraživanja povodom zbirke poezije Maka Dizdara Kameni spavač objavljenog u časopisu Život 1967. godine.

Esej smo u četiri nastavka objavili povodom 60. godišnjice Kamenog spavača Mehmedalije Maka Dizdara, romana Derviš i smrt Mehmeda Meše Selimovića, te zbirke pripovijetki Pobune Derviša Sušića.

Autor: Akademik Muhamed Filipović

Trending

Planinarsko društvo Poštar se oprostilo od pet planinara: "Sjećanje na njih ostaje na svakom vrhu"

Inače, godina 1966. bila jedna od najproduktivnijih u bosanskohercegovačkoj književnosti. U ovom dijelu akademik Filipović se bavi fondom duhovnog stvaranja i tradicije u djelu Mehmedijalije Maka Dizdara.

"Ako vi previdite vezu između Makove poezije i eseja Bosanski duh u književnosti, šta je to, čiji sam ja autor, vi ne znate ništa... Kako smo mi došli i koji je to put naše emancipacije i šta je otvorilo put taj? Nisu se naši političari borili za emancipaciju muslimana, Bošnjaka!? Također, naše mjesto u svijetu i pod suncem neće izboriti nikakav političar, već ono što smo u duhovnom i kulturnom polju stvorili...", kazao je rahmetli akademik Muhamed Filipović u oktobru 2017. povodom 100. rođenja Mehmedalije Maka Dizdara.

... No prije nego li bih pokušao, na osnovu primjera i izvoda iz Dizdareve poezije, pokazati u čemu je to bosansko, gdje se krije taj bosanski duh u njegovoj poeziji, želio bih ukazati na osobenosti njegovog pjesničkog jezika. Njegov pjesnički jezik nije artificijelan, ma koliko da on vrši neke inovacije, služeći se arhaizmima i drugim nekim inovacijama, čiju bi eventualnu lingvističku vrijednost tek trebalo utvrditi.

Sudbina Bosne

No ono što je važno za njegov jezik jest da taj arhaizam, to obraćanje starom jeziku, ima jednu unutarnju motivaciju i u skladu je s idejom da se sudbina Bosne iskaže u poeziji. No, osim toga, u njegovoj poeziji mnoge naše riječi dolaze do rehabilitacije, i pokazuje se koliko smo mi izgubili u izražajnom i poetskom fondu naše kulture, odbacujući, ponekad, mnoge riječi koje imaju značajnu izražajnu i poetsku vrijednost. Npr. riječi, koje na taj način Dizdar rehabilitira su: visokan, žilište, igrište, ročište, navist, sut, rastepsti, eže, nevidimi, inosušan, izovni, ozvjezdani, glagoljavi, traviti, zatok, vilni, gordinje, pletisanak, kajni, končina, nespina, badac, smuditi itd.

Mnoge od ovih riječi imaju izvanrednu poetsku vrijednost i govore na jedan narodski način, te njihovo uvođenje od Dizdara predstavlja pravu njihovu rehabilitaciju.

Prije 1 dan

Mini-feljton | Akademik Muhamed Filipović: Mak Dizdar je prvi otkrio bosanski duh u poeziji (III)

Već sam napomenuo da prvenstveni cilj ovog eseja nije da utvrđuje umjetničku i estetsku vrijednost Dizdareve poezije. Dovoljno bi, za ovu svrhu, bilo pretpostaviti već izrečene i donesene sudove kritike o tome. Međutim, bilo bi isto tako pogrešno ako bismo pretpostavili da je za cjelokupnu tezu ovog eseja, o bosanskom duhu bosanske literature, irelevantna stvarna umjetnička vrijednost ove zemlje. Jedna literatura i njen duh se konačno i neopozivo afirmiraju tek stvaranjem, u krilu svoje duhovne klime, velikih djela, djela koja ostaju kao trajni spomenici stvaralačke moći tog duha. Za bosansku literaturu bilo bi dovoljno ma i jedno ovakvo značajno djelo, a ja sam ukazao već na njih nekoliko, pa da se njen stvaralački duh afirmira. Ali jedna literatura ako želi da zauzme distinktno mjesto u životu i povijesti jednog naroda mora da se oformi kao cjelina i da dadne značajna postignuća u svim rodovima i svim vrstama umjetnosti. Zbog toga postaje, i u kontekstu ovog pokušaja, značajno pitanje o umjetničkoj vrijednosti Dizdareve poezije.

Kameni spavači

Umjetnička vrijednost poezije Kamenog spavača sastoji se u bogatstvu njenih ideja, u jedinstvu tih ideja i života čije su te ideje izraz, u srodstvu poetskih ideja i životnog iskustva izraženog u uobičajenim spoznajama, načinu mišljenja, izražavanja, riječima, metaforama, slikama, u aromi, koloritu i klimi ovih riječi, slika i spoznaja. Sve se ovo može jasno pokazati u slučaju poezije Maka Dizdara.

U njoj, u njenim temama i idejama, u slici, riječima i metaforama osjeća se Bosna, bosanski život, čovjek, povijest, iskustvo, mentalitet, osjećajnost, sudbina. Ujedno je to izraženo u idejama koje imaju vječnu ljudsku vrijednost.

To su ideje smrti, života, borbe, ljubavi, oslobođenja, stvaranja, dakle vječne i opće ljudske ideje. Ujedno, one nisu prazne, one se pojavljuju u kontekstu, povodu, klimi, koloritu, aromi realnih, naših bosanskih slika i prilika, sudbine, povijesti i iskustva. One su date našim jezikom, bogatim, zvonkim, preciznim, pomiješanim sa starim riječima, ukoliko prizivaju stare slike i ljude, a nove su kao kontinuitet našeg osjećanja i misli. Metafore su lijepe, teške, plastične, direktne, animalne, somatske, bogate neposrednošću i doživljaja i otkrića. Umjetnička vrijednost te poezije osnovana je, dakle, u svim osnovnim elementima poetskog stvaranja vrhunskog tipa. Naročito upečatljivost ove poezije dolazi i od otkrića jednog svijeta koji ova poezija izražava, što samo kompletira njenu umjetničku vrijednost.

No, pored umjetničke vrijednosti, ova poezija za nas ima vrijednost i po tome što izražava, u vidu poetskih ideja, izvjesne bitne aspekte našeg bosanskog duha. Koje su to ideje? Kad govorimo o idejama treba držati na umu da ideje nisu puke riječi i apstraktni pojmovi. Ideje su cjeline koje u sebi drže uvijek naznaku svijeta, slika i pojava koje izražavaju. Ideja je uvijek natopljena čulnošću, realnošću koja se u njoj očituje našem duhu.

Kad se govori o poetskim idejama, mora se voditi računa i o tome da se poetske ideje odlikuju spontanošću koja svoj izraz nalazi u slobodi slike ili metafore u kojoj se izražavaju. Osnovne poetske ideje Dizdareve poezije su ideje: suprotnosti ljudske prirode, ljudske sudbine kao granice od rođenja do groba; osamljenosti između zemlje i groba koja upućuje na nebo, na pravednika, spasitelja, Boga; otuđenosti od iskona do izvora; stvaranje kao sudbina izuzetnih; gorčina i trpkost življenja i smrti; zemlja, otrov zmije, kamen, plamen; vječna služba drugom, gospodinu, ratu i pobuna i nada; vječno vraćanje, perpetuum mobile života; bosa, posna, hladna, gladna, a prkosna.

Putokazi

Dovoljno je samo nabrojati ove ideje, pa da se jasno vidi da su one prave, ljudske, vječne u vremenu i prostoru. To su ideje koje uopće izražavaju ljudski odnos prema sebi samome i svijetu.

Pod tim idejama ovo je pozicija univerzalnog, svjetskog značenja. Osobitu vrijednost ovih ideja nalazimo u tome što se one pokazuju u originalnom, našem mediju, i što se izražavaju na način i riječima kako naš čovjek uopće može nešto da doživi. Ljudska sudbina kao zatvorenost u granice tijela, kao vječni rat tijela i želja. Kao njihov sukob i sukob ljudi, kao vječno hodište po ratovima i konačište po grobovima, čija se konačnost teži prevazići u kamenu narisanom i isklesanom liku, kao vječno oticanje od izvora, kao gorčina života u zemlji zmija, otrova, plamena i kamena, tuždih gospodina i odvedenih u roblje dragana, u zemlji gdje se Vukcu rađa Vučihna itd. do Vukomana, i gdje prebivaju vječno Vukovići, Vučići, Vukanovići, Vukomanovići itd., sve do nas i sa nama, u našoj Bosni, bosoj, goloj, hladnoj, gladnoj, posnoj i prkosnoj. Svagda se tu prepoznaje naša zemlja, naša sudbina, naš čovjek, naša povijest, naše iskustvo, naš duh, onaj gorki, podsmješljivi, nepovjerljiv duh strpljenja, čekanja, otpora i vjere u to što će doći.

Sa stanovišta bosanskog duha poezija Maka Dizdara ima veliku vrijednost i kao rezultat, i naročito kao putokaz koji nam ukazuje na puteve kojim naša poezija može da izdigne stvaralački potencijal naše literature na zavidni nivo opće ljudske misli, a da ujedno ne izgubi svoju vezu sa vlastitim tlom, da ne prestane biti autohtona, samosvojna, originalna s ovim ljudima, ovim podnebljem i svijetom, duboko u dubini duha povezana i utemeljena.

Ta spoznaja bila je ujedno i glavni razlog da sam izložio ove svoje misli.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.