Mehmedinović o opsadi Sarajeva: Stranci su od nas gradili žrtvu, da bi se na njoj potom iživljavali
Veliki bosanskohercegovački pisac Semezdin Mehmedinović osvrnuo se na prikaz svoje knjige "Rat je bio budistički samostan", koji je objavio splitski novinar i publicista Ivica Ivanišević, ističući da je riječ o prikazu koji je "lijep i tačan".
"Žalac nostalgije može prosvrdlati i one koji u ratu nisu nosili puške: posegnite za Semezdinovom knjigom", napisao je Ivica Ivanišević.
Semezidin Mehmedinović je, međutim, izdvojio jednu ideju koja, kako kaže, njegovu knjigu prati od ratnih godina do danas – želju da ljudi u opkoljenom Sarajevu ne budu posmatrani isključivo kao žrtve.
Junak Zmajeva: Martin Zlomislić otkrio kako se spremao za duel s Poljacima
"Jedino što sam želio u ratu, a to se prenijelo do danas, da nas u opsadi ne doživljavaju kao žrtvu. Nisam se tako osjećao tada, tako se ni danas dok se sjećam ne osjećam", naveo je Mehmedinović.
Objašnjavajući takav odnos prema iskustvu opsade, Mehmedinović kaže da nije vjerovao u saosjećanje ljudi koji nisu dijelili iskustvo onih koji su živjeli pod opsadom.
"Stranci su tugaljivo od nas gradili žrtvu, da bi se na njoj potom iživljavali", smatra Mehmedinović, dodajući da se u tom kontekstu poziva i na ideje Susan Sontag iz knjige "U povodu bola drugih", u kojoj se pitanje mogućnosti razumijevanja tuđe patnje razmatra i kroz Wittgensteinovu filozofiju.
Mehmedinović podsjeća da je Sarajevo gotovo četiri godine bilo pod opsadom.
"Sarajevo je jedini evropski grad koji je bio izložen opsadi koja je trajala četiri godine, to se nijednom drugom gradu ne bi moglo dogoditi, ne ni četiri mjeseca", napisao je.
Tokom rata snimio je, zajedno s Benjaminom Filipovićem, film "mizaldo, kraj teatra", koji je, kako ističe, nastao iz potrebe da se insistira na tome da ljudi u Sarajevu nisu samo objekti tuđeg sažaljenja.
"Insistirao sam na tome da nisam žrtva i da moj bol ljudi koji ne dijele moje iskustvo ne razumiju", naveo je Mehmedinović.
Ipak, njegovo sjećanje na rat nije isključivo obilježeno stradanjem. Naprotiv, smatra da su odnosi među ljudima tokom opsade u određenom smislu bili prisniji nego danas.
"To vrijeme opsade bilo je u izvjesnom smislu bolje od današnjeg, jer su odnosi među ljudima bili neusporedivo bliskiji. U prisustvu smrti, da parafraziram Sándora Máraija, jedni prema drugima se odnosimo s više pažnje i poštovanja", napisao je.
Upravo iz tog iskustva, kaže Mehmedinović, proizlazi i naslov njegove knjige.
"Ljudi su bili bolji, a to je onda pretpostavka da su se osim strašnih stvari u ratu događale i one koje su imale neusporedivu ljepotu. Otud dolazi naslov ‘Rat je bio budistički samostan’", naveo je.
Za Mehmedinovića je ta knjiga važna upravo zato što zastupa ideju o ratu koju, kako kaže, nije napustio ni danas.
Mehmedinović predstavio "Tuzlanske stenograme" u Sarajevu: Intimna refleksija o Tuzli i životu
"Znam da govorim o stvarima koje su razumljive samo onima koji su isto iskustvo proživjeli, ali to više i nije važno", poručio je.
Posebno mu, kako je dodao, znači što je Ivica Ivanišević u svom prikazu knjige uspio razumjeti upravo tu perspektivu.
"Ivica Ivanišević u svome prikazu to razumije", zaključio je Mehmedinović.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
