Koje automobile su prije 33 godine vozili Balašević, Minimaks, Mance...

Revija Maksi smeh je tako istražila šta voze Balašević, Mance, Minimaks... Yugopapir je obradio sadržaj.

Đorđe Balašević je bio zaista skroman pa se odlučio za varijantu "golf-dizel and ford-fiesta" u mešovitom paru kako ga povremene nestašice dizela, supera i regulara ne bi dovodile do ivice rezervoara.

Greškom foto-reportera "ford-fiesta" nije uhvaćen na ovoj fotografiji, ali je zato, za utehu, uhvaćen Đoka i to prilikom menjanja svećice (a ne žanra, ako ste to očekivali).

Milovan Ilić Minimaks: Na osnovu talasanja ovog vragolana radio-talasa verovatno ste zaključili da mu kao prevozna sredstva služe mnoga imena sa naše estrade koje jaše na krkače i u vidu one poznate igre "janine"...

Međutim, prevarili ste se! On, i pored toliko izbora, radije vozi "forda"...

Kako šta će mu kišobran? Pa, zar ne vidite da kiša pljušti kao iz kabla!

Biljana Petrović ganja "fiću" 750 ccm, mada povremeno izvoza i Bobu Stefanovića (zakonitog dečka nepoznate kubikaže), a nije joj strana ni vožnja po živcima poklonika muzičkih opredeljenja "Azre", "Čorbe", "Valjka" i ostalih.

Jeste da "fićana" nije nov, ali se bar slaže sa njenim glasom koji je, kao i "fića", pred generalnom opravkom.

Izvorinka Milošević obožava temperamentne štediše pa vas za to ne treba čuditi to što je za svoje prevozno sredstvo uzela "reno 4" i Mišu Blama, poznatog muzičara. 

S obzirom da je Miša bio odsutan, koristimo priliku i prisutnost njegovog veličanstva "renoa" da vam ga predstavimo u svoj veličini njegovog prtljažnika.

Dragan Mance je, to vam moramo reći još na samom startu, izuzetno loš vozač, tako da je na jedvite jade ušao u ovu rubriku.

Međutim, to nas i ne čudi pošto se njegovo najjače oružje - skok i udarac glavom - ne mogu primeniti ni u "golfu GT", a kamoli gradskoj vožnji.

Bilo kako bilo, Mance se u prošloj fudbalskoj sezoni sit navozao centarhalfova i svih ostalih fudbalera koji su, pored ostalog, dobili i zadatak da ga zaustave...

Zabeležio: Zoran Nikolić, snimio: Zoran Arambašić, obrada: Yugopapir (Maksi smeh, novembar 1983.)