Jovan Marjanović uoči SFF-a: "Važno nam je da ljudi u Sarajevu osjećaju da je to njihov Festival"

Sarajevo Film Festival spreman je za svoje 32. izdanje, koje će glavni grad Bosne i Hercegovine i ovog augusta učiniti regionalnim središtem filmske industrije.

Festival iz godine u godinu raste, otvara prostor novim autorima, okuplja velika imena svjetske kinematografije i potvrđuje svoju važnu poziciju na europskoj filmskoj sceni.

Najveća vrijednost

O tome šta donosi ovogodišnje izdanje, s kojim izazovima se Festival danas suočava i u kojem se pravcu razvija, razgovarali smo s Jovanom Marjanovićem, direktorom Sarajevo Film Festivala.

Trending

Hrvati došli u smještaj u Parizu, a onda - šok: 'Znate li šta to znači? Bili smo degradirani'

Radiosarajevo.ba: Šta biste izdvojili kao najveću vrijednost ovogodišnjeg izdanja Sarajevo Film Festivala?

Marjanović: Najveća vrijednost je širina, ali ne samo u smislu broja filmova. Imamo više od 250 filmova, ali iza tog broja zapravo stoji mnogo različitih načina na koje se Festival može doživjeti.

Prije oko 5h

Sve je spremno za SFF, Uk: "Neka nam umjetnost i ljepota grada budu zajednički razlog za slavlje"

Imamo 51 film u četiri takmičarska programa, velike autore savremenog filma, svjetske i regionalne premijere, Open Air pred nekoliko hiljada ljudi, Kinoscope, dokumentarni i kratki film, restaurirane klasike, ponoćne projekcije, programe posvećene ljudskim pravima i Suočavanju s prošlošću. Uz to su CineLink, Talents Sarajevo i čitav industrijski dio Festivala.

Mislim da je vrijednost upravo u tome što sve to osam dana postoji zajedno u jednom gradu. Možete gledati Woodyja Harrelsona pred nekoliko hiljada ljudi, a dva sata kasnije otkriti prvi film autora za kojeg do tada niste čuli. To je ono što veliki filmski festival treba omogućiti.

Radiosarajevo.ba: Po čemu se ovogodišnje izdanje Sarajevo Film Festivala razlikuje u odnosu na prethodna?

Marjanović: Pa, za početak, svako novo izdanje Sarajevo Film Festivala razlikuje se od prethodnog po najvažnijoj stvari, donosi nove filmove. To ponekad zaboravimo kada govorimo o svim drugim novostima. Filmovi i autori su razlog zbog kojeg Festival postoji.

Ali svake godine pokušavamo unaprijediti i način na koji ih predstavljamo publici. Ove godine razvili smo Open Air Premijere kao još jasniju platformu za regionalni film i uveli Prix Cineplexx, novu novčanu nagradu o kojoj odlučuje publika. Imamo ponoćne projekcije kao novost i jedno drugačije festivalsko iskustvo.

Posebno mi je drago što ove godine imamo i snažnu vezu s filmskom baštinom, od predfestivalske projekcije restaurirane Žene s krajolikom, preko Welcome to Sarajevo na 35 milimetara, do restaurirane Ničije zemlje na zatvaranju.

Festival se ne mijenja tako što svake godine izmišljamo novi Festival. Razvijamo ono što funkcionira, pokušavamo to raditi bolje i istovremeno otvaramo prostor za nešto novo.

Radiosarajevo.ba: Da li osjećate da publika danas od festivala očekuje nešto drugačije u odnosu na ranije godine?

Marjanović: Naravno. Publika danas ima pristup količini sadržaja koja je prije dvadeset godina bila nezamisliva. Zbog toga više nije dovoljno reći: Evo filma koji inače ne možete vidjeti.

Publika od festivala danas očekuje iskustvo. Želi film pogledati sa dvije ili tri hiljade drugih ljudi, susresti autora, čuti razgovor nakon projekcije, otkriti nešto što nije tražila, biti dio grada koji tih dana drugačije živi.

Tu postoji zanimljiv paradoks. Što više sadržaja gledamo individualno, na telefonima, televizorima i platformama, to zajedničko iskustvo gledanja postaje dragocjenije.

Zato Festival danas ima i još jednu važnu funkciju. U toj ogromnoj količini sadržaja on pravi izbor i kaže publici: Mislimo da ovo vrijedi vašeg vremena. A onda stvara najbolje moguće okolnosti da taj film doživite zajedno s drugima.

Radiosarajevo.ba: Koji je bio najteži period u organizaciji Festivala i šta ste iz njega naučili?

Marjanović: Bez dileme 2020. godina. Samo sedam dana prije početka Festivala donijeli smo odluku da otkažemo njegovo održavanje uživo i praktično čitav Festival prebacimo online. Sedam dana kasnije smo ga otvorili i Festival je održan.

To je bilo nevjerovatno iskustvo za organizaciju, ali ono što mi je ostalo možda je još važnije. Tek kada Festivala nije bilo u gradu, svi smo vidjeli šta njegovo odsustvo zapravo znači. Ne samo mi koji ga organiziramo, nego publika, partneri, ugostitelji, hotelijeri, mediji, filmska industrija i ljudi koji jednostavno žive u Sarajevu.

Odjednom smo vidjeli kako izgleda august u Sarajevu bez Sarajevo Film Festivala.

Mislim da smo tada i mi bolje razumjeli odgovornost koju imamo. Festival nije samo program koji organiziramo. Tokom više od trideset godina postao je dio ritma grada. Organizacijski smo naučili i da institucija - organizacija mora biti dovoljno stabilna da ima kontinuitet, ali i dovoljno fleksibilna da se može potpuno transformirati kada okolnosti to zahtijevaju.

Problem rasporeda

Radiosarajevo.ba: Postoji li nešto što biste željeli ostvariti, a festival još nije uspio realizovati, gost kojeg ste htjeli dovesti, ali niste uspjeli?

Marjanović: Naravno da postoji, ali bilo bi pametnije da vam ta imena ne kažem dok ih ne dovedemo. (smijeh)

Kod velikih gostiju često uopće nije pitanje žele li doći. Problem su rasporedi. Ljudi snimaju, imaju premijere i obaveze koje se planiraju mnogo unaprijed.

Woody Harrelson je dobar primjer. Obala Art Centar bila je jedan od koproducenata Trougla tuge, u kojem je Woody igrao, i o njegovom dolasku razgovaramo praktično od tada. Svake godine smo pokušavali pronaći trenutak i ove godine se konačno sve poklopilo.

Imamo još nekoliko takvih imena na listi. Ali njih ću vam otkriti kada budu na putu za Sarajevo.

Radiosarajevo.ba: Film koji je na vas ostavio najveći utisak otkad ste na poziciji direktora Festivala?

Marjanović: Ako moram izdvojiti jedan, onda je to Kiss the Future, kojim smo otvorili Festival 2023.

Mislim da je to odličan dokumentarni film o Sarajevu pod opsadom i volio bih da ga gledaju učenici naših osnovnih i srednjih škola. Ne govori samo o ratu, nego o tome kako su umjetnost, muzika, humor i kultura bili načini otpora i preživljavanja. Govori i o sceni i ljudima iz koje je, između ostalog, nastao Sarajevo Film Festival, kao i o putu koji je doveo do koncerta U2 u Sarajevu 1997. godine.

Na otvaranju smo imali Bona, The Edgea, Christiane Amanpour, autore filma i cijelu sarajevsku ekipu čiju priču film priča. Nakon projekcije smo na Metalcu zajedno pjevali. Bio je to jedan od onih trenutaka u kojima se film, vlastito sjećanje i današnji grad potpuno spoje.

Istog dana dogodio se strašan zločin u Gradačcu koji je potresao cijelu zemlju i potpuno promijenio atmosferu Festivala. Nekoliko dana kasnije, na Dan žalosti, otkazali smo sve projekcije i javne događaje. Jedini javni program tog dana bio je razgovor o femicidu, nasilju nad ženama i odgovornosti filma i medija.

Zbog toga i zbog još nekoliko privatnih stvari, taj mi je Festival ostao posebno duboko urezan. U svega nekoliko dana pokazao je dvije stvari o kojima često govorimo kada kažemo da Festival nije izoliran od grada i društva u kojem postoji: s jedne strane nevjerovatnu sposobnost filma i muzike da okupe ljude, a s druge obavezu da reagujemo na stvarnost oko sebe.

Radiosarajevo.ba: Kako zamišljate Sarajevo Film Festival za deset godina i kako želite da ga publika vidi?

Marjanović: Voljeli bismo da za deset godina Sarajevo Film Festival bude još relevantniji međunarodno, ali da ostane prepoznatljivi Sarajevo Film Festival.

Želimo da bude jedno od ključnih mjesta europskog filma za Jugoistočnu Europu. Da mladi autor iz ovog dijela Europe zna da njegov put može početi na Talents Sarajevu, da projekt može razvijati i finansirati kroz CineLink, vratiti se s gotovim filmom na Festival i odavde krenuti prema međunarodnoj publici. Želimo i da taj sistem sve više funkcionira tokom cijele godine, a ne samo osam dana u augustu.

Jednako nam je važno da ljudi u Sarajevu i dalje osjećaju da je to njihov Festival. Sarajevo Film Festival ne smije postati međunarodni događaj koji se samo fizički održava u Sarajevu. Njegova međunarodna relevantnost dobrim dijelom proizlazi upravo iz grada iz kojeg je nastao i kojem pripada.

Možemo rasti, dovoditi najveća imena, razvijati filmsku industriju i povećavati međunarodni uticaj, ali veza s gradom i publikom mora ostati jednako snažna.

Za deset godina želimo veći međunarodni utjecaj, snažniju regionalnu filmsku industriju kojoj Sarajevo daje infrastrukturu i prostor i Festival koji Sarajlije i dalje doživljavaju kao svoj.

Sve vijesti vezano za 32. izdanje Sarajevo Film Festival možete pronaći OVDJE.