Hilmo Curić, bh. oficir i džentlmen na najstarijoj akademiji zračnih snaga

Najčešće, djevojke i mladići koji su stekli fakultetske diplome uviđaju kako je tržište rada prezasićeno i odlučuju, često i zauvijek, ponuditi svoje usluge poslodavcima na nekim drugim tržištima. Ipak, iako mali, postoji određen broj ljudi koji iz BiH odu kako bi stekli znanje kojim će poslije, kada se vrate u svoju domovinu, "popravljati" širu društvenu zajednicu.

Jedan od takvih mladih ljudi je i Hilmo Curić, rođeni Visočanin i student sarajevskog Fakulteta za saobraćaj i komunikacije, koji trenutno stanuje u Cranwellu i pohađa istoimenu najstariju akademiju zračnih snaga u svijetu.

Još u djetinjstvu mijenjao je nekoliko adresa, a na svima njima uspijevao je steći vrijedna znanja, sve dok ga životni put nije odveo nekoliko stotina kilometara daleko od Londona, kako bi usavršavao svoje znanje. A budući da je, kako sam kaže, osoba koje se općenito plaši propuštenih prilika, ovu nije mogao odbaciti.

“Rođen sam u Visokom, ali sam djetinjstvo većinom proveo u Fojnici i Kiseljaku, nakon čega se vraćam u rodni grad kako bih završio srednju školu. Uskoro sam i taj period života zamijenio onim studentskim, u Sarajevu, kao student smjera Zrakoplovni saobraćaj tako da su putovanja poprilično obilježila moj život”, počinje svoju priču za Radiosarajevo.ba ovaj, uskoro mladi oficir zračnih snaga.

Kao osoba koja stalno traga za novim izazovima Hilmo se nije mogao smiriti ni u Sarajevu, te je često tragao za prilikom koja bi ga odvela, makar nakratko, van BiH, sve dok prošle godine nije uspio proći jako tešku obuku i stići u uži krug mladih ljudi koji dobivaju priliku da budu obučavani u Kraljevskoj akademiji zračnih snaga Velike Britanije u Cranwellu.

“Vodim se parolom da čovjek uči dok je živ, te je edukacija bila to što me u konačnici vodilo ka napredovanju i novim izazovima. Mislim da nam vrijeme u kojem živimo daje apsolutnu slobodu i mogućnost biranja, kako nakon, tako i za vrijeme studiranja, zbog čega sam i sam odlučio aplicirati na konkurs za akademiju u Cranwellu”, kaže nam ovaj mladi student, čiji uspjeh je nadmašio svaki strah od nepoznatog.

Od Sarajeva do Cranwella

Vrlo brzo, nakon što je završio četvrtu godinu fakulteta odlučio je da je zaista potrebno iskoristiti sve prilike i otići tamo gdje vas život vodi. Shvativši da ima gotovo sve preduvjete kako bi aplicirao na ovaj konkurs odlučio je pokušati. Iznenađen malim odzivom mladih ljudi iz BiH na konkurs, uskoro je shvatio da bi svoj san mogao ispuniti upravo jer nije imao strah od pokušaja, zbog čega je uspio doći i do jedne od najprestižnijih vojnih akademija u svijetu, kao predstavnik BiH i Oružanih snaga naše države.

“Još dok sam živio u Sarajevu, razmišljao sam da se prijavim na obuku za oficire u BiH, jer su me red, rad i disciplina koju vojska iziskuje uvijek privlačili. Mislim da se nigdje drugdje nego u vojsci ne može dobiti tako ekspresna obuka, a ova u Engleskoj meni je došla kao dobitna kombinacija koja je spojila moje strasti – vojsku i zrakoplovstvo”, dodaje Hilmo.

Oficir i džentlmen

Drugog marta, na svečanoj ceremoniji u Cranwellu Hilmo Curić će, zajedno sa svojom kolegicom Eminom Germović, postati jedan od rijetkih bh. državljana koji su uspjeli dobiti čin oficira/potporučnika u redovima RAF-a (Kraljevskih zračnih snaga Velike Britanije), a taj čin trebala bi dobiti i njegova kolegica Alina Smajlović, koja zbog povrede nije završila obuku u martu. Ipak, put do tog ostvarenja nije bio nimalo lagan, a obuka je trajala sedam mjeseci, u tri različite faze.

“Prva faza bila je poprilično teška i praktično u njoj smo prolazili put od civila do vojnika, što je za mene bilo strašna promjena. Ipak, kada se svemu tome naučite dolazi još teži posao, jer se u drugoj i trećoj fazi posvećujete akademskom izučavanju vojske, posebno jer od vas žele stvoriti lidera”, kaže nam Hilmo, uz dodatak da se druga faza obuke izvodi pod stalnim pritiskom, kako bi vojnici očvrsnuli.

Njegov radni dan, kako kaže, počinje u 6.30 sati, nakon čega svaki njegov postupak mora biti perfektan zbog stalnih kontrola. Radne obaveze završava u 18 sati, ali onda nastupa učenje i pripreme teških vježbi koje tokom dana izvodi s vojnicima čiji je on vođa.

Sve to, kaže, često uključuje i vježbe borbi, stalno kretanje i pokazivanje spremnosti u bilo kojoj situaciji, što je poprilično naporno. A uz sve to, potrebno je itekako poznavati bonton i ponašati se kao džentlmen jer vojnici su slika uređenosti svoje države.

“Ipak, kad imate cilj ništa nije teško i upravo taj cilj je ono što vas tjera ka uspjehu. Moj trenutni cilj je da postanem oficir, nakon čega ću se vratiti u svoju zemlju i pridružiti se Oružanim snagama BiH u ovom činu, kako bih pomogao svojoj domovini, ali i kako bih u našim oružanim snagama učio, usavršavao se i stjecao iskustvo u vojnoj karijeri”, zaključuje razgovor za Radiosarajevo.ba ovaj mladi čovjek na kojeg naša država treba biti itekako ponosna.