GSS Stanica Sarajevo - Kad treba spasiti život njih zovemo

Spasioci Gorske službe spašavanja Stanica Sarajevo pritekli su mu u pomoć da bi izvukli unesrećenog koji je zadobio lomove. Desetak GSS-ovaca smjestilo je unesrećenog u sanke koje su privezali konopcima i izvukli skijaša iz duboke jame.

Nasreću, bila je to samo godišnja vježba pripadnika Gorske službe spašavanja Stanice Sarajevo u okviru koje spasioci imaju priliku isprobati sve ono što su tokom godine naučili. Tada se provjerava sposobnost članova i testira znanje na zahtjevnim vježbama. Dvije vježbe bile su organizirane taj dan.

Od njihove spremnosti, ali i neizmjerene humanosti, jer svoj posao obavljaju volonterski, zavisi najvažnija stvar koju imamo - život. Život ljudi koji se nađu u bezizlaznim situacijama, u dubokim jamama s povredama, zatrpani lavinama, zaglavljeni u jamama ili pećinama.

Do tada mnogo ne razmišljamo o onima koji gotovo svaki dan treniraju da budu spremni za ovakve situacije, ali kada do njih dođe na broj telefona koji zovemo 24 sata dnevno svaki dan u godini javljaju se spasioci. Njihov dolazak je najvažniji, oni moraju prvo pronaći unesrećenog, zatim ustanoviti stepen povreda, zbog čega svake sedmice vježbaju prvu pomoć i druge vrste tehnika spašavanja, a potom i osmisliti kako na najbolji i najbrži način pomoći nastradalom.

Akcije spašavanja rezultirale su time da spasioci uvijek dođu u roku od sat vremena, odnosno takozvanog "zlatnog sata“ i najčešće uspiju spasiti upravo ljudski život.

U razgovoru s ekipom Fene dvojica spasilaca Gorske službe spašavanja Stanica Sarajevo Faruk Memić i Ismar Handžić kao najtežu situaciju naveli su prošlogodišnje stradanje njihovog kolege, alipiniste koji se sunovratio niz liticu pokušavajući zadržati planinarku koja se okliznula.

"Stradao je na lokalitetu Kotlovi na Bjelašnici. Bila je to veoma zahtjevna akcija spašavanja. Sigurno 40 ljudi je u njoj učestvovalo. Djevojka koja je bila s njim također je bila povrijeđena, ali njoj smo uspjeli spasiti život. Međutim, on je stradao na mjestu događaja. To je na nas ostavilo snažan utisak", ispričao je Memić.

Ova akcija spašavanja koju svi dobro pamte bila je tako zahtjevna, jer su vremenski uvjeti bili veoma loši. Tog februarskog dana puhao je jak vjetar, helikopter nije mogao prići mjestu nesreće nego se spustio u Babin do dokle su spasioci trebali donijeti unesrećene. Također, na mjestu te nesreće teren je bio veoma nepristupačan, a Memić kaže da su sve to bili razlozi zbog kojih je ova akcija spašavanja i bila otežana, no njih 40 dalo je sve od sebe.

Za akcije spašavanja ljudi nekada su dovoljne dvije osobe, a za neke zahtjevnije situacije potrebno je i do 20 osoba, ali ne postoji pisano pravilo koliko je ljudi potrebno. Ipak, kako kaže Memić, što ih je više to je bolje jer neko uvijek može pomoći oko skupljanja opreme, pomaganja kod izvlačenja itd.

Ova dva spasioca govorili su i o razlikama u akcijama spašavanja ljeti i zimi, a kao osnovnu razliku naveli su činjenicu da se vremenske prilike zimi jako brzo mijenjaju, što je bio i slučaj tokom obavljanja godišnje vježbe kada je magla pala u roku od 20 minuta, dok je na lokalitetu gdje se odvijala druga vježba vidljivost bila izuzetno smanjena.

"Ljeti to nije slučaj. Drugi problem zimi predstavlja poledica, lavine i druge različite vremenske neprilike koje se događaju zimi zbog čega su ljeti akcije spašavanja nešto jednostavnije", ispričao je Memić.

U bazi Stanice Sarajevo GSS-a svake sedmice se organiziraju obuke za članove. U znanju o prvoj pomoći obučavaju ih ljekari, a registrirani spasioci stalno ih uče tehnikama spašavanja.

Da bi neko bio spasilac prvo i osnovno je da poznaju sve tehnike prve pomoći, potrebno je da bude alpinista i da poznaje svu opremu koju tokom akcija upotrebljavaju, oni moraju poznavati i biti obučeni za tehnike spašavanja, ali i znati mnogo o vremenskim uvjetima.

Postoji i procedura Saveza gorske službe spašavanja ukoliko neko želi biti spasilac. To je proces koji traje nekoliko godina, ali da bi uopće postao spasilac potrebno je da osoba ima iskustva u alpinizmu, planinarenju, speleologiji, skijanju, a Stanica Sarajevo uskoro dobija i ronioce. Imaju instruktora ronjenja, ali tek se oformio ronilački tim i sada će se krenuti s osiguranjem opreme i za to su potrebna veća novčana sredstva. U pregovorima su i za obuku za spašavanje na brzim vodama.

Naime, Handžić podsjeća da se nakon poplava pokazalo da je Kantonu Sarajevu potreban i taj tim ljudi te da se mora raditi na obuci jer u Stanici Sarajevo za to postoji mogućnost u ljudstvu i preostalo je da se osiguraju novčana sredstava za opremanje tima.

"Pokazalo se potrebnom da stanica ima i veziste, odnosno radioamatere ili ljude koji dobro poznaju taj vid komunikacije. Tim ljudi prolazi zimski i ljetni kurs gorske službe spašavanja, stječu zvanje spasilac-pripravnik i stažiraju dvije godine", pojasnio je Handžić.

Tek nakon toga stječu se uvjeti za polaganje za gorskog spasioca kakvih u Stanici Sarajevo GSS-a ima više od 20, a Handžić ističe da je to zapravo dugotrajan i višegodišnji proces obuke ljudi.

Akcije spašavanja nemoguće je izvesti bez statičkog užeta, karabinera, kolotura, penjalica, nosila za spašavanje, ali i spasioci moraju biti opremljeni posebnom odjećom, obućom, kacigama, svjetiljkama i tako dalje.

"Spasilačka oprema se generalno razlikuje od opreme za alpinizam i speleologiju. Postoje sličnosti, ali spasilačka oprema je namijenjena upravo za to te je napravljena da ima veću sigurnost, odnosno veću nosivost", pojasnio je Handžić.

Osim brojne opreme koju moraju imati ovi spasioci imaju još jednog pomagača psa Šmekija koje su dobili kao donaciju. On je obučen i spreman za rad i već je učestvovao u akcijama spašavanja, što se pokazalo kao dobra varijanta te se spasioci nadaju da će ga sve više i više koristiti.

GSS Stanica Sarajevo ima ugovor s Kantonalnom upravom civilne zaštite koja osigurava osnovna sredstva za rad, opremu i edukaciju, imaju i ugovor s Općinom Novo Sarajevo, a i Vlada Kantona Sarajevo pomaže rad ove službe.

Memić i Handžić su naglasili da je značaj gorske službe u svijetu veoma važan, pa tako i u BiH i važno je da postoji takva organizacija. Međutim, ne postoji zakon o gorskoj službi, a njime bi se riješilo mnogo prepreka koje sada imaju poput statusa spasioca u društvu.

"Generalno imamo problem budući da smo volonterska organizacija, naši ljudi su negdje drugo zaposleni te nisu u mogućnosti izaći s posla. Kada imamo potrage koje mogu trajati cijelu noć, a osoba mora ujutro na posao, imamo problem. Zbog toga bi zakon riješio takve probleme i postavio u društvu gorsku službu spašavanja na viši nivo", kazao je Handžić.

Zaključili su da su spasioci neophodni u društvu, a potreba za njima uvijek se pokaže kada dođe do nesreće te se tada uvidi koliko je postojanje takve službe i obučenih ljudi važno.

Stanica Sarajevo Gorske službe spašavanja broji 70 aktivnih članova, od kojih su svi obučeni za različite akcije spašavanja, a najviše posla imaju u zimskim mjesecima.