Kada je zapaljen tramvaj 2. maja 1992. građani su se pokazali kao heroji

N. Ka.
Kada je zapaljen tramvaj 2. maja 1992. građani su se pokazali kao heroji
Foto: Admir Kuburović / Radiosarajevo.ba / Počasni krug od Remize do Skenderije

Počasnim krugom od Remize do Skenderije danas je obilježena 25. godišnjica skulpture Kentauromahia - Remiza GRAS-a u znak sjećanja na 2. maj 1992. godine kada je tramvaj zapaljen na Skenderiji.

Ibrahim Spahić kazao je da želi da svi prepoznaju Sarajevo kao grad budućnosti.

“Kada god zaustavite saobraćaj, da znate uvijek završi na Šestici na skenderiji. Skluptura će tu ostati 7 dana, skluptura je jedan čudesan herojski čin. Umjesto dvije trafike ovaj rad treba da tamo stoji”, kazao je Spahić.

Simbolično se danas tramvajem ponovo provozao i Bajro Imamović, čovjek koji je tog 2. maja vozio tramvaj koji je zapaljen na Skenderiji.

“Čitav radni vijek sam proveo u GRAS-u. Tu noć kada je zapaljen tramvaj noćio sam tu. Herojski je to čin bio svih građana”, kazao je Ibro

Alma kaže da se danas bojimo i sunčanice a tada kada su padale grante nismo se ničega plašili.

“Ne smije se zaboraviti herojstvo građana, mi smo možda bili jedno čudo koje je cijeli svijet posmatrao, ali ljudski duh nije mogao da umre jer on ne radi na struju, plin ili vodu.

Ja sam svojim radom htjela da skrenem pažnju na jednu majku koja je morala da povede svoje dijete kod doktora i ušla je u tramvaj, snajper je pogodio i ostala je da sjedi sa djetetom svojim u rukama. Ja sam željela da skrenem pažnju na našu žilu kucavicu - na tramvaj. Ne mogu da se ne sjetim da smo šmrkovima prali krv sa naših tramvaja”, kazala je Alma.

Alma kaže da je tada tramvaj imao kosmičku vrijednost, da je on bio žila kucavica.

“Željeli smo da ostavimo jedno trajno sjećanje svima sa ovom sklupturom. Ona do sada nije poučila što je trebala da znači nama i ja i tu stranu razumijem nekada ne možemo da se sjetimo najbolnijih stvari. Mi smo ovdje u Sarajevu smatrali da ne trebamo da se sjećamo svih ružnih stvari, ali sada znamo da moramo da znamo za prošlost”, kazala je Alma.

Fadila Mašić, jedna od putnica tog tramvaja 1992. godine, kaže da se sjeća tog dana i da ne želi da se ikada više ikome ponovi.

“Sjećam se kada je puklo, neću tak zvuk zaboraviti, pobjegli smo i spasili se. Drago mi je što sam danas stigla ovdje, jer treba da se sjećamo svega, da nam se nikad ne ponovi”, kazala je Fadila.

Avdo Vatrić, direktor GRAS-a, zahvalio se umjetnici koja je prije 25 godina uradila ovu sklupturu koja je značila početak obnove grada i približavanje Sarajeva svijetu.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije