Znate li priču o bh. crkvi i samostanu koji su se gradili decenijama

Zahvaljujući njihovoj požrtvovanosti i ljubavi prema Bosni, neki od najvažnijih kulturnih i historijskih spomenika ili pisanih dokumenata sačuvani su upravo u franjevačkim samostanima i bogoslovijama širom BiH.

"Prve vijesti o prisustvu franjevaca u Bosni su iz 1248. i 1291. godine, kada dolaze kao istražitelji krivovjerja. Godine 1327, papa Ivan XXII donio je odluku po kojoj su franjevci postali glavni istražitelji i misionari u Bosni", naveli su za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

U periodu od 1340. do 1375. godine počinje se graditi prvih deset franjevačkih samostana u BiH, a među njima i Franjevački samostan na Gorici u Livnu, tada razvijenom privrednom i trgovačkom gradu.

U godinama koje se vežu za dolazak Osmanskog carstva u Bosnu i Hercegovinu, postoji veliki broj podataka o raseljavanju i bježanju katoličkog stanovništva iz Livna. Naime, grad je najprije privremeno osvojen 1463. godine, a pod punu vlast Osmanlija pao je 1485. godine kada je ovaj franjevački samostan opljačkan, pa razoren. Zbog toga su se mise i bogosluženja morale održavati na otvorenom.

"Gorički samostan je jedini u Bosni koji od 1900. godine do danas nije povezan sa župom i koji je neposredno ne poslužuje. U prošlosti ovaj samostan je bio i značajno kulturno središte. U njemu je bila i Bosanska franjevačka bogoslovija. Djelatnici samostana su učestvovali i u osnivanju kulturnih društava u Livnu, npr. Pjevačkog društva Dinara, kojemu je član samostana fra Augustin Čengić bio dugo i dirigent. Sudjelovali su u osnivanju ogranka Matice hrvatske u Livnu. Tu je pred kraj Austro-Ugarske utemeljena i Hrvatska težačka udruga, te Hrvatsko katoličko zanatlijsko društvo", navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika za Radiosarajevo.ba.

Izgradnja franjevačkog samostana započela je 1854. godine, kada počinje i izgradnja crkve. Gradnja ovog kompleksa se dijeli na tri perioda: od 1854. do 1875. godine; od 1876. do 1891. godine; i od 1892. do 1906. godine. Gradnju crkve najprije je započeo trogirski majstor Ante Ciciliani, kojeg je zamijenio Špiro Marić s Visa. 

Već u narednom periodu gradnje došlo je do ustanka i promjene vlasti na ovom prostoru - Bosnu i Hercegovinu okupirala je Austro-Ugarska, pa je gradnja crkve neko vrijeme stagnirala.

Ipak, u posljednjem periodu gradnje, shvativši da je crkvi potrebno dati konačan oblik, franjevci su se obratili čuvenom austrougarskom arhitekti Josipu Vancašu koji je obnavljao crkvu u periodu od 1905-1906. godine, nakon čega je i upriličeno svečano otvorenje crkve i samostana 26. oktobra 1906. godine.

Graditeljska cjelina se sastoji iz samostana, crkve posvećene sv. Petru i Pavlu, muzeja, stare osnovne škole i galerije, i kao takva uvrštena je na listu nacionalnih spomenika BiH 2005. godine. 

Zbog dugog perioda gradnje, uočen je i nesklad u arhitekturi između samostana i crkve. Ona odiše neoromantičnim i neobaroknim elementima, ali njena posebnost je upravo u njenoj stropnoj konstrukciji koja je rađena od armiranog betona.

"Sami početak 20. stoljeća – 1903. godina, predstavlja vrijeme kada se u svijetu pojavljuju prvi proračuni armiranobetonskih konstrukcija", navode iz Komisije za Radiosarajevo.ba.

No, to nije jedina posebnost ovog franjevačkog kompleksa. U sklopu muzeja nalazi se i stara škola koja je zapravo prva javna škola u Livnu, a koja je otvorena u periodu od 1850. do 1859. godine. Ona danas posjeduje etnografsku zbirku franjevačkog muzeja i galerije, kao i hronološki prikaz razvoja školstva u livanjskom kraju.

Uz ovaj samostan veže se i dosta značajnih ljudi: doktor fra Mijo Sučić (1865), osnivač samostana  fra Lovro Karaula (1875), ugledni bivši provincijal fra Anđeo Ćurić (1917); fra Bonifacije Vidović, zaslužan za obnovu crkve i samostana (1952); fra Anđeo Kaić, slikar-amater i zaslužan za skupljanje kulturnog blaga i slikanje starog Livna, kao i mnogi drugi.

Posljednjih dvadeset godina svog života u ovom samostanu proveo je i jedan od najvećih likovnih umjetnika s prostora Balkana Gabriel Jurkić sa svojom suprugom, književnicom Štefom.

Ovaj rođeni Livnjak je 1963. godine sa samostanom Gorica sklopio ugovor o svom i Štefinom doživotnom izdržavanju, ostavivši samostanu svoje radove.

"Danas se u samostanu uz slike (preko 200 komada) nalazi i oko 6.000 njegovih studija i crteža, te namještaj iz njegovog ateljea i lični predmeti. Izlagao je u mnogim galerijama u bivšoj Jugoslaviji", navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.