Dragan Bursać: Marijan Beneš ne može, ali Ratko Mladić može

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ne ide to brate mili, ne ide Ratko Mladić i Marjan Beneš ni u istu priču, ni u isti grad. A Banja Luka je danas grad Ratka Mladića i njegovih obožavatelja, koji nacionalizmom truju sve odreda, pa i sport. Tu nema mjesta za kaljanje slavnog Beneša.

Upravni odbor Sportskog centra „Borik“ u Banja Luci vrlo, vrlo očekivano nije prihvatio inicijativu banjalučkih sportista, sportskih radnika i novinara da se trenutni naziv dvorane „Borik“ preimenuje, te da dvorana ponese ime „Marijan Beneš“.

Trending

Portal Radiosarajevo.ba traži novinarke/novinare

Kriv jer nosi pogrešno ime

Dakle, sramnom Upravnom odboru iz nekog razloga ne odgovara ime jednog od najvećih boksera i sportista bivše zemlje. Nije, kako se čini, Beneš baš zaslužio da dvorana ”Borik“ bude preimenovana i da dobije ime po njemu.

Nego, zašto je to tako?

U zvaničnom saopštenju stoji:

„Upravni odbor Ustanove je mišljenja da, iako saglasan sa inicijativom za promjenu naziva SD „Borik“ u SD „Marijan Beneš“, ne postoji izvjesnost u pogledu broja lica (prvenstveno sportske javnosti) zainteresovanih za navedenu inicijativu“.

Šta to zapravo znači? E pa to znači da se Upravni odbor u svojim četničkim odlukama krije iza tzv. javnosti, koja doduše, budimo iskreni-ponajviše i dijeli mišljenje sa narečenim Upravnim odborom.

Jer, da se pita ta javnost, dvorana bi se komotno mogla zvati Pop Đujić, Željko Ražnatović Arkan, Rade Radić ili na koncu i Ratko Mladić, tako sveprisutna ikona nacista u srpskom svetu.

Na to se ne bi moralo ni čekati ni dana, ni sata, niti bi se davala kakva nemušta saopštenja.

A ovako? Ovako je riječ tek o Marjanu, dobrom Hrvatu, koji se nekako “greškom“ našao u srpskom svetu. A u tom svetu nema mjesta za nesrbe. U tom svijetu, čak i sumanuti premijer RS-a, kaže da je u poplavama “civilna zaštita pomagala Bošnjacima”. Zamislite ne ugroženim ljudima, ne ljudima u nevolji, nego Bošnjacima. Još će potopljeni morati kakvu zahvalu slati Vladi RS-a, što je civilna zaštita radila svoj posao.

Eto u takvom svijetu ne treba očekivati dvoranu u Banja Luci sa Benešovim imenom.

Budimo iskreni, Banja Luka mu je okrenula leđa uz rat, u ratu i nakon rata. Pa što mu ne bi okrenula leđa i nakon smrti, kada je ušao u legendu. Doduše, Beneš je ušao u legendu diljem svijeta, ali nije u Banja Luci. U Banja Luci nema mjesta za legende ako se “sa tri prste ne krste“. Oni su tek prisutni “istaknuti sportski radnici“, o čijim sudbinama postmortalnim odlučuju kojekakvi opskurni Upravni odbori.

I ne treba se Beneš miješati sa ološem

Da ste pitali ovu sad Banja Luku šta misli o Marjanu, dobili bi ste danas samo ćutanje. Jer je Marjanu ubijen brat, od te povampirene Banja Luke, jer je Marjan pretučen pred svojim kafićem uz rat uz huliganski poklič- a ko je sad jači šampione, jer je legenda i ljudina otjerana na radnu obavezu da kopa rovove ispred metaka i granata... Eto, to je odnos ove današnje “nove Banja Luke i Novobanjalučana“ prema Marjanu Benešu.

To su različiti svjetovi, jer danas uz nadopingovano srpstvo dok sa zidova zgrada salutira ratni zločinac Ratko Mladić i ostali četnici, nema mjesta za Marjana Beneša u ovoj Banja Luci.

I nekako, i ne treba da bude.

Zamislite ime dvorane ”Maran Beneš“, a na zidu iste te dvorane uz dvoglavog orla, sa ocilima salutira Ratko Mladić.

A ne ide to brate mili, ne ide Ratko Mladić i Marjan Beneš ni u istu priču, ni u istu rečenicu, ni u isti grad. A Banja Luka je danas, da se ne lažemo, grad Ratka Mladića i njegovih obožavatelja, njegovih fanova, koji nacionalizmom truju sve odreda. Tu nema mjesta za slavnog Beneša.

I u porazu, pobjede su od neba veće

Samo upamtite, ima jedna Marjanova pjesma-o da, Marjan je bio i pjesnik. Zove se “Priča o meni,“ a tu on kaže:

“Sport me naučio da lako se ne predajem / Da čast i ponos baš ni zašta ne dam / Tko ne umije da gubi ni pobijedit’ neće / A i u porazu su i pobjede od neba veće…“

A i u porazu su pobjede do neba veće. Upamtite to! Ovo jeste poraz Banja Luke koja živi uspavana svoj zimski nacionalistički san. Ovo jeste poraz grada u kome je bez direktnih ratnih dejstava porušena većina nesrpskih sakralnih objekata uz masovno etničko čišćenje. Ovo jeste poraz grada, koji je dopustio da padne krv i da bude ubijen čovjek koji je došao na polaganje kamena temeljca za Ferhadiju nakon rata. Ovo jeste poraz grada koji slavi ratne zločince, iste one koji su ubijali i Benešovu rodbinu, koji su prebijali Marjana, čovjeka koji je volio više od svega Banja Luku.

Da, Banja Luka je samu sebe nokautirala!

Ali ovo je pobjeda Marjana, koji neće i ne smije biti u blatu sa ovim i ovakvim ološem. Njegovo mjesto je ipak visoko iznad ove baruštine!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.