Do škole prelaze 6 km kroz šumu, a pjesmom tjeraju vukove

Oni se voze biciklima ili pješače šumskim putevima kroz planinu Kozaru, preko brda i dolina, po makadamu, bez obzira da li je sunce, kiša ili snijeg.

Presreću ih vukovi, lisice, srne, zečevi i druge divlje životinje, a njih dvojica strah tjeraju pjesmom.

Od ove godine sa njima je i sestrica  Milica koja je krenula u prvi razred.

" Volimo ići u školu, tamo je lijepo, imamo mnogo prijatelja. Pošli smo malo ranije, da se prije nastave provezemo oko škole u Turjaku. Tu je ravno i asfaltirano, a u našem selu svuda su brda i obale, kamen i prašina", kažu Mladen i Mario

Tokom ljeta, kako piše Blic.rs, imali su pune ruke posla. Pomagali su roditeljima, a sa starijim bratom Boškom su prekrili šupu da ne kisnu drva i promijenili krov na svinjcu.

" U našem selu ima malo ljudi, sve kuće su prazne i zarasle u trnje i šumu. Ponekad naiđu lovci, šumari ili planinari. Sada je dobro, ali noću nije baš tako. Čim nešto šušne ili počne da lomi grane u šumi, mi se zagrlimo i zapjevamo. Tako tjeramo strah i divlje životinje. Ima ovdje svega, vidjeli smo i vukove, šakale, jedino još nismo vidjeli medvjeda, vladara kozarskih šuma - priča Mladen.

U porodici Drage i Dijane Šmitran iz Kozare, osim ovo troje osnovaca, ima još troje djece. Najstariji Boško se već zaposlio, Bojana pohađa srednju školu u Gradiški, troje ide u osnovnu u Turjak, a najmlađi Dario ima tri godine, piše Blic.rs.