Dijala Hasanbegović: S(v)ezame, sve za učenike

Piše: Dijala Hasanbegović

To da udžbenike pišu i recenziraju ne najkompetentniji i pedagoški najosposobljeniji, već najpodobniji, nije novost u našoj zemlji.

Nije, također, ni novost da je obrazovanje koje mislimo da naša djeca trebaju da dobiju u osnovnim i srednjim školama često u suprotnosti s onim što ih mi želimo naučiti. Ili što bi ih željeli naučiti kvalificirani, ažurni i savjesni recenzenti, ministri, profesori, nastavnici.

Oni bi, naime, željeli da naša djeca budu samosvjesna i zadovoljna sobom. Ipak, ne toliko zadovoljna sobom i ne toliko samosvjesna, da ne znaju da nije dobro biti baš previše obaviješten o svijetu oko sebe, te o različitim načinima usvajanja znanja, koje ih, na kraju, priprema i za sam život.

Oni bi željeli, isto tako, da naša djeca budu svjesna različitosti, i nikad prevaziđene multikulturalnosti, koja je u svim drugim krajevima svijeta nešto što se podrazumijeva (kada ste zadnji put čuli za monokulturalnost?), a kod nas je ona... poklon. Dar. Talent. Da, mi želimo da naši mališani znaju da su svi njihovi drugovi i drugarice iz razreda različiti. Ali ne i da su oni sami različiti. Pogotovo ne previše različiti.

Oni bi, možemo biti sigurni, željeli, kada je, naprimjer, u pitanju nastava iz bosanskog/srpskog/hrvatskog jezika, da naša djeca znaju da postoje drugi jezici, kulture, načini života. Da postoje pisci koji imaju različita etnička porijekla, što nužno ne znači da oni nemaju isti kulturološki identitet. Ali, saznajemo da oni ne bi željeli da naša djeca znaju o tome baš – previše. Od viška glava boli.

Odnos prema autorima udžbenika koji u bilo kojem smislu nastoje izaći iz ovih okvira varira od neargumentiranog odbacivanja udžbenika koji se prijave na konkurse do otvorenog nepotizma, šovinizma, neprofesionalnosti i straha od druge i drugačije misli.

Klincima moramo polako utuviti u glave da moraju biti proizvedeni onako kako su ih zamislili raznorazni „stručni recenzenti“, a autorima koji su drukčiji... njima "ne valja"... "sintaksa".

Ima nešto u toj sintaksi što potkopava same temelje našeg zamišljenog, multikulturalnog društva – a to je naglašavanje momenta u kojem tu multikulturalnost, multimedijalnost, raznolikost u formama usvajanja znanja treba ŽIVJETI, a ne samo zamišljati. Teško je, priznat ćete, da je to moguće podvesti pod pitanje sintakse jednoga jezika.

Povod cijeloj ovoj priči je nedavni Konačni izvještaj o recenziraju udžbenika za 6. razred devetogodišnje osnovne škole, usvojen na 13. sjednici Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja.

Na ocjene i izbor najadekvatnijih udžbenika svoje su argumentirane primjedbe (potkrijepljene primjerima na skoro 20 stranica) dostavili autori čitanke Svezame, otvori se!: Lamija Begagić,Eldina Brulić, Asmir Đelilović, Sanja Jurić, Namir Ibrahimović. Željko Malinović, Azra Rizvanbegović, Amer Tikveša i Nenad Veličković. Naime, autori ovog udžbenika, koji je dobio niske ocjene od strane stručne komisije, koju sačinjavaju Vedad Spahić, Nataša Mandić i Senita Đapo, u svome pismu Ministarstvu, naslovljenom direktno na ministricu Alić, tvrde da je recenziranje izvršeno nestručno i neobjektivno.

Tako su, naprimjer, najviše ocjene dobili autori čitanki u kojima se mogu pronaći i sljedeći „biseri“:

"Pozornicu čine i glumci koji se kreću i drugi predmeti neophodni za predstavu."
"Kompjuteri se mogu koristiti i za komuniciranje ljudi na velikim razdaljinama..."
"Bibliobusi su pokretne knjižare u autobusu."
"Kako ukratko možeš iznijeti fabulu iz pjesme"?


Dalje, jedan od slikovitijih primjera je svakako onaj u kojem autori pišu o Ilijadi, odnosno epskom junaku Ahileju, pokušavajući napraviti paralelu između načina na koji se danas predstavlja vrlina, sa načinom na koji je to činio originalni Homerov tekst.

U čitanci, ispod slike Brad Pitta iz filma „Troja“ piše:

"Većina Tvojih drugarica i drugova, kad je vidjela ovu sliku, uskliknula je - Bred Pit! Koliko ih je uskliknulo - Ahilej? U našem dobu superheroji su glumačke i pjevačke zvijezde, ljudi lijepi, talentovani, šarmantni, bogati... Nekada davno heroje su krasile druge osobine: snaga, hrabrost, poslušnost vladaru.
U vrijeme kada su plemena i narodi svoje probleme rješavali ratovima, kada su branili ili osvajali obradivu zemlju, pašnjake, izvore, kada su se borili za opstanak, logično je da su slavljeni neustrašivi i nepobjedivi borci, i da je snaga mišića bila veća vrlina od bistrine uma. (...) Međutim, junaci epskih djela ne moraju biti odjenuti u svilu i zlato. Epski junak može biti siromašan, može biti bijedno obučen, može biti čak i pijanica, naprasit, prznica, sujetan... ali MORA biti SNAŽAN i HRABAR.)"

Recenzent Vedad Spahić je naglasio kako se u ovom dijelu teksta afirmiraju vrijednosti potrošačkoga društva (?!) Autori se s pravom pitaju, je li skretanje pažnje na vrijednosti današnjega društva, bilo ono potrošačko ili ne, ujedno i njihovo afirmiranje? A mi se možemo zapitati, da li je recenzent Spahić zbilja jedina osoba koja je pročitala ovaj tekst, a koja nije shvatila da su autori, zapravo, htjeli pokazati razlike u percipiranju herojstva i vrline danas i nekad?

Najkontroverznija je, međutim, ocjena problematičnosti spominjanja vegetarijanstva u tekstu. Naime, autori su spomenuli kako postoje ljudi koji uopće ne jedu meso, te da se takvi ljudi nazivaju vegetarijancima, na što je Spahić (apsolutna zvijezda ove recenzije) rekao: "Rukopis afirmira 'vrednote' potrošačkog društva, i u tom pogledu je krajnje deplasiran, kao i neka opredjeljenja koja nisu i ne mogu biti prihvatljiva svima, npr. vegetarijanstvo."

Autori se pitaju, zašto je vegetarijanstvo problem, čak i ako bi se afirmiralo, što, na kraju krajeva, rukopis i ne čini.
Odgovarajući na pitanje koliko rukopis "njeguje bosanskohercegovački identitet" Spahić odgovara (uz ocjenu 2): "Krajnje upitno! Indikativno: nijedan od dodatih autora i tekstova nije bosanski."

„Zar se njegovanje identiteta u rukopisu ocjenjuje samo na dodanim tekstovima? Zar nije jasno da su ti tekstovi dodani da bi se ispravio propust NPP-a, koji propisuje 25 autora i samo jednu autoricu (Isidoru Sekulić)? Šta je sa svim ostalim dodanim sadržajima koji njeguju bh. identitet (bh. slikari, sevdalinka, korida, Borike, buša, stari zanati, Kozja ćuprija, Perućica?“, pitaju se, dalje, autori.

Odgovarajući na pitanje koliko rukopis "odražava različitosti bosanskohercegovačkog društva, omogućuje stjecanje znanja o ravnopravnosti pojedinca i društevnih skupina te promoviše pravo na različitost", recenzent kaže (uz ocjenu 4): „Ponekad i pretjeruje u ovom smislu“.

Kako se može „pretjerivati“ u odražavanju bogatstva različitosti bosanskohercegovačkog društva, omogućavanju stjecanja znanja o ravnopravnosti pojedinca i društevnih skupina, te promoviranju prava na različitost?
U svojoj zajedničkoj izjavi za Radio Sarajevo, autori udžbenika su rekli:

„Spahić je u svojoj recenziji našeg udžbenika kontradiktoran i njegovi stavovi uglavnom su u suprotnosti sa stavovima druge dvije recenzentice. (...) Mi smatramo da ministrica Alić treba da se umiješa i pronađe način da tamo neki recenzenti iz ko zna kojih razloga ne obezvređuju trud autora i da moraju imati argumente za vlastite stavove. Ministarstvo bi trebalo preispitati ovakav način izobra udžbenika općenito; skoro da nigdje u EU ne postoji recenziranje i odobravanje udžbenika: ili prolaze svi ili oni koji su usaglašeni s nastavnim planom i programom, u zavisnosti o kojoj zemlji se radi. Nastavnici su ti koji biraju udžbenik koji će im najviše pomoći u radu s učenicima. Ovakav način ostavlja sumnju u namještanje konačnih rezultata, namjerno biranje (u dogovoru s nekim izdavačima) određenih udžbenika.“

Postavljajući niz pitanja ministrici, među kojima su, npr., kako je moguće da jedan udžbenik dobije istovremeno i najvišu i najnižu ocjenu na osnovu ujednačenih kriterija, da li je Ministarstvo provjeravalo, odnosno uopće pročitalo recenzije, kako su birani recenzenti, te zašto rukopisi nisu objavljeni na zvaničnoj stranici Ministarstva, autori čitanke Svezame, otvori se!, na kraju se pitaju: „Da li Vam je stalo da učenici, nastavnici i roditelji u Federaciji BiH dobiju najkvalitetnije udžbenike, i ako jeste, hoćete li učiniti sve što je u Vašoj nadležnosti da tako i bude? Šta, konkretno?“

Pitamo se i mi.

Više o čitanci možete saznati na: http://www.citanka.ba/zanastavnike.html

radiosarajevo.ba