Despića kuća - najljepši spoj orijentalne i austrougarske kulture

Ukoliko želite vidjeti kako su nekada živjele građanske porodice u Sarajevu, dođite u Despića kuću. Ova građevina je jedan od depandansa Muzeja Sarajevo, a otvorena je radnim danom od 10.00 do 18.00 i subotom od 10.00 do 15.00.  

Nalazi se ulici Despićeva 2, nedaleko od Latinske ćuprije, u starom dijelu grada.

Priča o porodici Despić počinje davne 1760. godine kada Risto Slijepčević, porijeklom iz Istočne Hercegovine, dolazi u Sarajevo i ženi se Sarajkom Despom. Dobili su dva sina, Maksima i Nikolu, koji su u Sarajevu bili poznatiji kao „Despini sinovi“. Kasnije je cijela porodica od nadimka dobila novo prezime – Despić.

Kuća datira još iz 17. st i građena je u nekoliko faza, a ono što je najzanimljivije jeste da je upravo ova kuća preteča savremenog pozorišta u Sarajevu. U jednoj od soba, naime, odigrale su se prve predstave u kojima su glavne uloge tumačili Ristini sinovi, Maksim i Nikola.

Prvi i drugi sprat kuće se u stilskom pogledu dosta razlikuju. Dok je prvi sprat namješten u orijentalnom stilu, sobe drugog sprata uređene su prema srednjeoevropskim standardima za šta je zaslužna Vilhemina, Maksina snaha, koja je inače bila Austrijanka. U gotovo svim sobama nalaze se pravoslavne ikone koje svjedoče o dubokoj religioznosti porodice Despić.

Ova kuća predstavlja nevjerovatan spoj dviju kultura i religija što je samo dokaz da različitosti mogu i trebaju funkcionirati zajedno. Ona je i biser sarajevske historije koji će kustosi ovog muzeja rado pokazati svim namjernicima. 

Sav novac ostavio sarajevskim siromasima

Najistaknutiji član porodice Despić zasigurno je bio Maksim (Makso) Despić koji je poznat i pod imenom Hadži Makso jer je išao dva puta na hadžiluk u Jerusalem. Osim po tome, poznat je jer je izabran da zastupa interese srpsko-pravoslavne opštine pred turskim vlastima.

Makso je u svom testamentu značajan iznos novca ostavio siromašnima, bez obzira na vjeru, i želio je da to bude pouka svim njegovim prijateljima.

Posljednji potomak Pero, praunuk Hadži Makse, odselio se u Belgiju 1969. godine i odlučio gradu Sarajevu pokloniti svoj dom, pod uvjetom da se u njemu otvori izložba o stanovanju stare srpske trgovačke porodice.