Danas joj je 112. rođendan: Priča o sarajevskoj crkvi Presvetog trojstva

Na današnji dan prije 112 godina otvorena je historijska građevina, crkva Presvetog trojstva koja se nalazi na Dolac-Malti u Sarajevu.

Nakon uspostavljanja austrougarske uprave u BiH prvi vrhbosanski nadbiskup, dr. Josip Stadler, je između 1881. i 1918. utemeljio crkvene župe i dao sagraditi nekoliko crkava, Katedralu srca Isusova, samostane, bogosloviju, sjemeništa, odgojne zavode, škole... Kako su u to doba u Sarajevo u velikom broju počeli pristizati radnici iz svih dijelova Austro-Ugarskog carstva, broj stanovnika se naglo povećavao i grad se počeo širiti oko stare željezničke stanice i naselja Gradski Pofalići, gdje je nastala nova radnička četvrt sa željezničkim radionicama i pogonima za preradu drveta.

Većina doseljenog stanovništva bila je katoličke vjere, pa je nadbiskup Stadler, uz odobrenje Zemaljske vlade, 1902. godine utemeljio katoličku župu Presvetog Trojstva, za koju je trebalo graditi i bogomolju. Zbog oskudice u novcu najprije se razmišljalo o gradnji kapele, ali je Stadler 1904. godine odlučio, ipak, graditi župnu crkvu.

Izrada projektne dokumentacije povjerena je Josipu Vancašu, koji je u to vrijeme bio zvanični arhitekta i savjetnik Vrhbosanske nadbiskupije, te projektant svih objekata koje je katolička crkva  tokom austro-ugarske uprave izgradila u Sarajevu. Vancaš je projekat izgradnje crkve načinio početkom 1905. godine, a austrougarske vlasti su za manje od tri mjeseca odobrile nacrt i gradnju crkve.

Izgradnja je završena do jeseni 1906. godine, a Crkva je posvećena 18. novembra te godine.

Crkva Presvetog Trojstva izgrađena je u stilu jednobrodne neoromaničke bazilike. Dugačka je 40, a široka 15 metara, sa tornjem visine 46 metara, na čijem vrhu se nalazi križ od kovanog željeza, visok skoro tri metra. Na prozorima crkve nalaze se secesijski vitraži, dok je originalna fasada bila izrađena u dvobojnim, sivo - plavim trakama. Crkvu je oslikao Karl Richter. Glavni oltar od dalmatinskog kamena i sarajevskog mramora uradio je Anton Lušina iz Sarajeva. Kipove sv. Augustina i sv. Josipa kod oltara uradio je Dragan Morak iz Zagreba. Bočne oltare i propovjedaonicu izradila je firma Ferdinanda Stuflezera iz Tirola. Sliku Presvetog Trojstva iznad oltara oslikao je hrvatski slikar Oton Iveković. Kamenu krstionicu uradio je sarajlija Ivan Dolžan, a križni put od terakote uradio je 1907. godine sarajevski franjevac Nikola Momčinović.

Tokom posljednjeg rata crkva je znatno oštećena, posebno krov, fasada i vitraži. Od 1999. do 2008. godine bogomolja je u fazama obnavljana, a sadašnja fasada riješena je u alternaciji svjetlijeg i tamnijeg okera.

Od katedrale iz njemačkog grada Freiburga sarajevska Crkva Presvetog Trojstva je 2008. godine na poklon dobila vrijedne orgulje, na kojima je moguće izvoditi orguljska djela svih muzičkih razdoblja. Orgulje služe za sakralne obrede, ali i za izvedbu koncerata klasične muzike.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je historijsku građevinu, Crkvu Presvetog Trojstva u Sarajevu, 2009. godine proglasila nacionalnim spomenikom BiH.

Zamisao o gradnji župne crkve Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu iznio je nadbiskup Josip Stadler još krajem 19. stoljeća. Stadler je izabrao Novo Sarajevo kao prikladno mjesto za oblikovanje nove župne zajednice iz jednostavnog razloga što se grad širio dolaskom novih stanovnika koje je trebalo vjerski zbrinuti. Josip Stadler je kupio zemljište u Kolodvorskoj ulici od posjednika Mališevića, kao i kuću koja je kasnije adaptirana za župni stan. Kada je 1905. godine definitivno zaključeno da se sagradi crkva Presvetog Trojstva, arhitekt Josip Vancaš napravio je nacrt sa proračunom od 50.000 kruna. Novac su namirile župe Vrhbosanske nadbiskupije, a najveći dio je dao i sam nadbiskup. Gradnju su započeli i dovršili graditelji Horvat i Scheidig. Kamen temeljac za novu crkvu blagoslovio je kanonik i budući nadbiskup dr. Ivan Šarić, 14. maja 1905. godine. Crkva je završena i posvećena 18. novembra 1906. godine. Ukupni troškovi gradnje iznosili su 100.000 kruna.