Budućnost glavnog grada Bosne i Hercegovine: Kako (ne)treba graditi?

Benjamin Redžić
Budućnost glavnog grada Bosne i Hercegovine: Kako (ne)treba graditi?
Foto: Dž. Kriještorac/Radiosarajevo.ba / Sarajevo

Novi dan u glavnom gradu Bosne i Hercegovine znači i novo gradilište. Samo nek' se gradi, šeher nikada nije bio ljepši – jedni bi rekli.

Znaju li išta drugo praviti osim stambenih zgrada i tržnih centara – kazali bi drugi. Naravno, dominantnost stambenih i poslovnih objekata u sarajevskoj kotlini je podijelila njene stanovnike. Da li je opravdano (ne)zadovoljstvo građana i da li je sadašnja prijestolnica prihvatljiv odraz njene budućnosti – pitanja su na koja su za portal Radiosarajevo.ba odgovorili arhitekti.

Razumljivo je da je većina izgrađenih objekata, onih koji se grade i onih koji će se graditi djelo privatnih investitora. Cilj im je od svojih djela zaraditi. To nije sporno. Sporno je što to često to čine na štetu zakona odnosno ljudi i okoliša. Šteta je utoliko veća u gradu sa infrastrukturnim nedostacima i problemima i čiji stanovnici se guše u smogu svake godine. Na to je ukazao jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih arhitekata Zoran Doršner. Za njega je posebno važan broj spratova zgrade.

"Želja je brze zarade na teret ljudi koji će tu stanovati na tužan način. Gledat će jedan drugom u prozor. Djeca koja se tu rađaju ne mogu osvojiti prostor... Sve preko četiri etaže je problem. Stambena izgradnja je agresivna i na Ilidži. Poremetila je tamo stambenu zonu koja je bila primjer humane gradnje. Da ne spominjem toranj Avaza, Momo i Uzeir. Takvo nešto postoji u Hrasnom. Sve to pokazuje da će izgubiti stanari", upozorio Doršner.

Zoran Doršner, vrsni arhitekta koji nas je pripremio za ZOI: Hastahana mora biti park

Sarajevo smatra, kako je rekao, posebnim gradom. Optimista je kada posmatra budućnost grada u kojem živi. No, njegov optimizam sadrži „ali“ koje je sljedeća poruka:

"Ali treba biti vrlo pažljiv s pokušajima skorojevićko-građevinskog lobija. Oni nisu još sazreli. Treba im vremena da se razbistre. Moraju razumijeti duh ovog grada."

Optimistična je i arhitektica Mejrema Zatrić, ali samo ako vlast promijeni način urbanističkog planiranja i gradnje. To podrazumijeva da, kako je istakla, investitori prestanu krojiti projektne i razvojne programe, te da rade ono što znaju – prave finansijske šeme.

Zamisao Zatrić znači da vlast mora imati presudnu ulogu u planiranju razvoja glavnog grada Bosne i Hercegovine, a ne privatni investitori. Objasnila je svoju viziju Sarajeva.

"Sarajevo treba da bude zeleni grad, grad prostorno-društvene pravde i grad ekonomije bazirane na prodaji visokointelektualnih servisa. Vjerujem da zvuči sanjarski, izgovoreno iz oblaka ranojesenjeg sarajevskog smoga, ali zaista smatram da je 'život sa prirodom' istorijski upisan u sarajevsku urbanu matricu", naglasila je dodavši:

"Ovo nije nova ideja. Još 1950ih godina su Juraj Neidhardt i Dušan Grabrijan tvrdili isto u knjizi Arhitektura Bosne i put u savremeno, kanonskom djelu bosanskohercegovačke arhitektonske teorije. Način na koji grad leži u svom širokom geografskom okruženju to traži - puno zelenih prodora i oaza (uključujući Hastahanu i Kvadrant B), niža gradnja koja uključuje dobre i jeftine stanove (u Sarajevu ima genijalnih mladih - i starijih - arhitekata koji jedva čekaju izazov) i bliskoistočni i ostali investitori sa svojim neboderima van doline Miljacke - takvo treba biti Sarajevo budućnosti."

Mejrema Zatrić, arhitektica: Investitori sa neboderima van doline Miljacke!

Zatrić i Doršner su saglasni: grad na Miljacki se mora razvijati u skladu s potrebama njegovih stanovnika. Ovo dvoje arhitekata insistiraju na urbanom ambijentu koji će biti human. Između ostalog, to znači postojanje više javnog prostora za interakciju i socijalizaciju ljudi i postojanje objekata kako je ispravno graditi. U njihovoj percepciji, ispravno graditi jeste graditi zgrade čiji broj spratova neće biti funkcionalni i estetski problem.

Arhitekta Džan Karajica problem vidi u postojećem načinu urbanističkog planiranja odnosno načina izrade regulacionih planova. Tvrdi da se planovima određuju maksimalne dimenzije objekta, spratnost i visina. Za Karajicu sve što je izgrađeno do sada je posljedica takvog planiranja. On bi to promijenio, a evo i kako:

"Ima bezbroj slučaja po svijetu gdje se regulacionim planovima označe maksimalni gabariti objekta – u smislu koliko se susjedni objekti maksimalno smiju približiti jednim drugima, i da je onda propisana maksimalna bruto izgrađenost nadzemnih etaža na osnovu zone i infrastrukture po nekim koeficijentima. Spratnost i visine nisu propisane i na taj način investitori ne gledaju da popune kocke, već im je ostavljena mogućnost da oni gubici površina, koji su prouzrokovani povlačenjem objekata prema unutrašnjosti parcele, nadokande kroz dodatne etaže. Po meni je to mnogo uspješnija formula koja bi na kraju rezultiralo laički rečeno 'ljepšim' objektima i formama, a u isto vrijeme stvorila veće površine slobodnog prostora između objekata za zelene površine i trgove."

Za razliku od svojih kolega Doršnera i Zatrić, među onima je koji nemaju negativno mišljenje o visokim zgradama u bosanskohercegovačkoj prijestolnici. Naprotiv. Ubjeđenje o visokim objektima kao uzročnicima zagađenja zraka u Sarajevu je nazvao "glupošću i nešto čime se javnost obmanjuje".

"Teza da visoke zgrade stvaraju zagađenja je, po mom mišljenju i mišljenju profesora doktora mehanike fluida sa Univerziteta u Nirnbergu Armina Teskeredžića, glupost i nešto čime se javnost obmanjuje, a da je to istina valjda bi Visoko i Hrasnica trebali da liče na Manhattan zbog nivoa zagađenja... Najlakše je svaliti odgovornost na visoke objekte jer se to trenutno kosi sa ličnim interesima vladajućih garnitura, a vjetrovi koji udare u visoke objekte se samo još više uskovitlaju i dobiju na brzini", poručio je Karajica. 

Korupciju i nedovoljna ulaganja u javnu infrastrukturu je također ocijenio kao problemima. Kako je kazao, građani i imaju i nemaju razloga za nezadovoljstvo u pogledu planiranja i načina gradnje. Nije zagovaratelj legalizacije bespravno izgrađenih objekata zbog, kako je naveo, nekoliko prostih razloga. Jedan od njih je sljedeći:

"Neko može izgraditi šta želi bez redovnih procedura i naknadno legalizovati. Time se šalje poruka da ne vrijedi ići zakonskim putem i daje toj osobi prednost nad nekim ko je išao legalnim putem da zadovolji sve propise i uslove."

Arhitekta Džan Karajica: Dedi je teško proći i vidjeti unakaženu Skenderiju

Visina objekta koji se namjerava graditi je najčešće razlog sporenja između građana s jedne strane, te vlasti i investitora s druge strane. Ovi su prvi ubjeđeni da više zgrade doprinose onečišćenju zraka, dok ovi drugi ne misle tako. Po ovom pitanju, kao što vidimo, je podijeljena i struka.

Ali, početkom ovog mjeseca je objavljena studija Značaj urbanih ventilacionih koridora i pregled najboljih praksi. Studija je pokazala, između ostalog, da više zgrade doprinose zagađenju zraka, ali ne nužno. To zavisi od mjesta na kojem su napravljene, njihovog oblika i položaja u odnosu na druge zgrade. Ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo Damir Filipović je obećao da će Studija biti dio politika o kvalitetu zraka. Za očekivati je da će to onda uticati i na planiranje gradnje u budućnosti.

Studija dokazala: Visoki objekti utiču na kvalitet zraka u Sarajevu

Među arhitektama, investitorima, vlastima i građanima ne postoji dilema da li se u Sarajevu treba graditi ili ne treba graditi.

Dilema je način na koji to treba raditi. Zato je pitanje sljedeće: da li je postojeći način gradnje prihvatljiv ili ga je potrebno promijeniti?

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije