Aiša (80) – posljednja stanovnica srebreničkog sela Radovčići: "Četiri godine živjela u šupi"

Osamdesetogodišnja Aiša Begić je posljednja stalna stanovnica sela Radovčići, udaljenog 30 kilometara od Srebrenice. Njen suprug i dva sina su ubijeni tokom srebreničkog genocida u julu 1995. godine.

Aiša se iz Sarajeva, gdje je izbjegla tokom rata, vratila u porušeno i spaljeno selo prije 20 godina. Tu je do 1992. godine živjelo 660 osoba. U selo dolaze povremeno još dvije prijeratne stanovnice. Namirnice im donosi rodbina.
 
Aiša je četiri godine živjela u šupi i drvenoj kolibi, prije nego je dobila donaciju za izgradnju kuće, piše Radio Slobodna Evropa.

"Prve dvije godine živjela sam u šupi. Nakon toga, komšije su mi izgradile drvenu kuću. Od te šupe napravila sam sušaru i sušila meso, jer sam držala i ovce", priča Aiša.

Trending

Navijači uzvikivali 'Kosovo je srce Srbije' na utakmici Sloga - Velež: Sudije ignorisale skandiranje

Ova osamdesetogodišnjakinja kaže kako je njeno selo poznato po voćnjacima. Zato je dobila ideju da kupi kazan u kojem bi pekla pekmez i od te prodaje zarađivala za život.

"Kad sam odlučila da se vratim u Radovčiće, kupila sam u Sarajevu na Baščaršiji kazan (haraniju) za pečenje pekmeza. Desetak godina sam pravila pekmez i prodavala, a mušterije su mi bile iz Sarajeva i komšije koje tokom ljeta dolaze u selo. Ove godine voće nije rodilo, pa neće biti pekmeza", kaže Aiša.

23.04.23. 20:05

Oživljavanje "ćumurana" u BiH - za povratnike unosniji posao od stočarstva

Aiša najviše vremena provodi sa kućnim ljubimcima. Rijetko ide kod ljekara, izuzev kada se povrijedi pri radu.

"Jednom sam cijepala drva, sjekira se omakne i udari me u glavu. Dvije godine sam nosila tu ranu, a onda sam morala na operaciju u Sarajevo", kaže Aiša.

Aiši društvo povremeno pravi osamdesetčetverogodišnja Abida Abdurahmanović, koja dolazi i obilazi svoje imanje. Živi u Živinicama pored Tuzle, jer, kako kaže, tamo ima zdravstveno osiguranje.

"Kada dođem u selo, bavim se poljoprivredom. I ove godine sam sijala buraniju, luk, paprike, ali ništa nije uspjelo", priča Abida.

Povremeno u Radovčiće dolazi i Fata Gurdić. I ona živi u Živinicama. Fata ima 63 godine. Kada dođe u selo, uglavnom, se bavi povrtlarstvom. Osim toga, kaže da voli i druženje sa Aišom i Abidom.

"Teško je biti ovdje gdje smo samo nas tri žene. Udaljene smo jedna od druge oko 200 metara i kad završimo svoje obaveze skupimo se, popijemo kahvu i ispričamo se", kaže Abida.

Pored kuće Aiša je izgradila 'hair česmu' – u spomen na ratne žrtve iz sela. Po islamskom običaju se na ove javne spomen česme, namijenjene za odmor i okrepljenje putnika, upisuje ime onoga ko ih je izgradio, i imena onih u čiji spomen je izgrađena.

U spomen svojim komšijama, stradalim tokom rata u selu je izgrađeno i spomen obilježje. Finansirali su ga Aiša i preživjeli stanovnici Radovčića.

Put do sela u kome živi Aiša dolazi se makadamskim putem. Aiša je donirala i deset hiljada maraka ušteđevine za njegovo uređenje.

U selu Radovčići se još uvijek vide tragovi rata koji je završen prije 28 godina. Prijeratni stanovnici dolaze rijetko, a obnovljeno je tek desetak kuća. Oni uglavnom žive u inostranstvu i u drugom bh. entitetu.