Na Majinom (4) ormariću u vrtiću nema imena ni crteža, a nema je ni na slikama

Maja (4) u petak nije išla u vrtić. Petkom se, naime, u njenom vrtiću održava ritmika za najmlađe, na koju su upisane sve djevojčice iz njezine grupe. Osim nje. Majin ormarić u vrtiću lako je prepoznati u nizu ostalih - jedini je na kojem nema imena, već sličica njezine omiljene igračke. Na panoima nema izloženog ni jednog Majinog crteža, a tete iz vrtića posebno paze da im slučajno ne uđe u kadar dok fotografiraju vrtićke aktivnosti. Maje ni na jednoj fotografiji ne smije biti, piše Jutarnji list.

Razlog je tome činjenica da Maja živi u udomiteljskoj obitelji, a njeni udomitelji, koji o njoj brinu otkad joj je bilo šest mjeseci, nisu joj ujedno skrbnici, pa nemaju ovlaštenja potpisati ni jedan dokument vezan uz Majine aktivnosti, poput ugovora s klubom koji drži ritmiku ili suglasnosti vezane uz zaštitu osobnih podataka.

Majini skrbnici službeno su i dalje biološki roditelji, koji su, kontaktirani putem nadležnog centra za socijalnu skrb, odbili potpisati spomenute dokumente.

"U petak sam uzeo slobodan dan na poslu jer Maja obožava ritmiku, a ne smije je pohađati. Ne znam kako bih joj objasnio zašto ona jedina mora ostati u sobi s dječacima nakon što trenerica pozove druge djevojčice. Bila je na oglednom satu i oduševila se, pa sam sad radije uzeo slobodni dan i ostao s Majom kod kuće, tako da i ne primijeti da nije išla na ritmiku", objašnjava Majin udomitelj, svjestan da je to jednokratno rješenje: ritmika je dva puta sedmično, toliko slobodnih dana Majin udomitelj nema.

Kad Maja jednog dana krene u školu, problemi će postati sve veći: za svaki izlet potrebno je potpisati novu suglasnost ili dozvolu, a uvođenjem GDPR-a broj saglasnosti koje se traže bitno se povećao. Najopasnije su pak situacije vezane uz zdravlje djeteta - udomitelji nemaju ovlaštenje potpisati ni dozvolu za bilo koji zdravstveni zahvat.

"Udomitelji se već dugo suočavaju s tim paradoksom zbog kojeg su udomljena djeca vrlo često izložena diskriminaciji: uvijek isto dijete ne ide na izlet i uvijek isto dijete ne može na sport. Djeca su izdvojena i označena, bez naše krivnje", rekla je za Jutarnji Marina Hoblaj, predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece.

Biološki roditelji iz različitih razloga ne žele dati saglasnost za pojedine aktivnosti. Neki od njih boje se što će biti ako udomitelji ne plate pojedinu ratu (izvanškolske aktivnosti obično se plaćaju) te hoće li se biološke roditelje teretiti za neplaćene obaveze, neki utvrde da predložene aktivnosti za njihovo dijete nisu dobre te zahtijevaju neke druge, a neki to čine iz inata, posebno oni koji smatraju da im dijete nikada nije trebalo biti oduzeto.

Zbog toga se udomitelji snalaze na različite načine: dio njih potpuno ignorira činjenicu da za sve dozvole trebaju potpis biološkog roditelja i sami potpisuju što misle da je za dijete najbolje, nikome ne govoreći da nisu skrbnici. Drugi pak imaju svesrdnu podršku centara za socijalnu skrb koji pronalaze načine da od bioloških roditelja dobiju potrebne potpise.

"Ja sam razgovarao s trenericom ritmike i objasnio joj situaciju, moleći da prime Maju za koju ću uredno plaćati članarinu. Međutim, rekla mi je da ne smije primiti dijete bez valjanog potpisa skrbnika, jer bi ih inspekcija mogla kazniti. Posljedice za mene bile bi još gore jer bih mogao izgubiti udomiteljsku licencu. Najgore bi pak opet prošla Maja", kaže Majin udomitelj.

Rješenje problema, smatra Hoblaj, moglo bi biti jednostavno: nadležno Ministarstvo demografije može propisati da udomitelj može donositi odluke vezane uz školske i izvanškolske aktivnosti ili pak ponuditi da na početku školske godine biološki roditelji daju punomoć udomiteljima upravo za takve odluke.

Kompletnu priču pročitajte na Jutarnjem listu.