Zoran Bečić: Bilo je toliko topline, ljubavi, razumijevanja...

Zoran Bečić, doajen bosanskohercegovačkog glumišta, ostavio je neizbrisiv trag.

Rođen je 2. aprila 1939. godine u Čačku, a preminuo je na današnji dan, 29. marta 2006. godine u Sarajevu. 

Studirao je na Beogradskoj akademiji u klasi čuvenog Mate Miloševića i 1966. godine diplomirao glumu. Iste godine "odletio je na jug" u drevnu Ragusu (Dubrovnik) gdje se, u teatarskom angažmanu, zadržava dvije godine.

Iz tog perioda najradije se sjećao uloga u predstavi "Ljubavnici" nepoznatog renesansnog autora, te "Ljubaji" Muriella Shisgala. Nakon Dubrovnika dolazi u Sarajevo, gdje nastupa u tadašnjem "Malom pozorištu" (današnji Kamerni teatar 55) koje je bilo rodonačelnik pozorišne avangarde na Balkanu, podsjeća Historija.ba.

U Sarajevu je debitovao u nezaboravnoj predstavi Radoslava Dorića "Noć ubica", a zatim je u tri sezone odigrao čitav niz zapaženih uloga, počev od glavnih u predstavama "Pljačka" i "Mračna komedija", pa do sporednih u predstavama "Usamljena gomila" i "Veleizdajnički proces", sve do naslovnih u predstavama "Viktor ili djeca na vlasti" i "Idiot".

Ne odoljeva izazovu da se dokaže i u Beogradu gdje odlazi 1971. godine, odakle se nakon dvije sezone vraća u Sarajevo, ovaj put u Narodno pozorište. U pozorištu je igrao brojne zapažene uloge, od kojih treba izdvojiti one u predstavama "Priče iz Bečke šume", "Bašeskija", "Čežnja pod brestovima", "Nora", "Hrvatski Faust", "Na Božijem putu", "Omer-paša Latas" i ponad svega ulogu Rjepnina u "Romanu o Londonu" Miloša Crnjanskog, a u režiji Sulejmana Kupusovića.

Podjednako je bio vezan i za Kamerni teatar 55. Ostvario je uloge u predstavama "Smrt trgovačkog putnika", "Rucante", "Sporting life", "Lijepa Vida", "Divlje meso", "Karamazovi", "Makedonsko slanje", "Nije čovjek ko ne umre", a i danas se pamti njegova sjajna rola Henrika u "Vjenčanju Gombroviča", u režiji Tadeusha Mintza.

Za ostvarenja u predstavi "Noć ubica" je dobio "Zlatni lovor vijenac" Internacionalnog teatarskog festivala MESS.

Tokom opsade Sarajeva, Zoran Bečić je nastavio svoj glumački rad u Sarajevu i bio jedan od utemeljitelja SARTR-a (Sarajevski Ratni Teatar) te akter kultne predstave "Sklonište".

Debitovao je i kao reditelj remake-postavkom predstave "Nije čovjek ko ne umre" Velimira Stojanovića. Nakon toga režira i "Memoare Mine Hauzen", Safeta Plakala u produkciji SARTR-a, kao i dvije predstave u Kamernom teatru 55: "Suton" Ive Vojnovića i "Smrt i djevojka" Ariela Dorl'mana, a u mostarskom Narodnom pozorištu predstavu "Nije čovjek ko ne umre".

"Mnogi su me pitali jesam li ja, kao Srbin iz Čačka, požalio što sam ostao za vrijeme rata u Sarajevu. Nikada. I ne daj Bože da se to ponovi, učinio bih isto. Uz sve tuge, tragediju i užas kroz koji je prošao ovaj grad, bilo je toliko topline, ljubavi, razumijevanja i lijepih riječi", govorio je pokojni Bečić. 

Ostvario je veliki broj televizijskih uloga, a pred kraj karijere, obnašao je i funkciju direktora Drame u sarajevskom Narodnom pozorištu. Posljednju predstavu, Legenda o Ali-paši, odigrao je 28. marta 2006. godine, a preminuo je iznenada samo dan kasnije, 29. marta.