Zlatna značka UNSA: BiH će opstati ako radimo na tome, a za to ne treba biti patriota

Skromnost nije prepreka da čovjek svoju genijalnost iskoristi za uspjeh. Ako ne vjerujete u ovu tvrdnju, demantovat će vas Zlatna značka sarajevskog univerziteta iz 2016. godine Selver Pepić.

Ovaj mladi fizičar od početka školovanja zna samo za uspjehe. Kao jedan od najboljih učenika ilidžanske Pete osnovne škole i Četvrte gimnazije, te kao najbolji student na dodiplomskom studiju Prirodno-matematičkog fakulteta je zadovoljan onim što je postigao, ali je poručio: Mogu još bolje i moramo svi zajedno mnogo bolje.

Na takmičenjima iz fizike je zajedno s drugim đacima i studentima Bosnu i Hercegovinu predstavio i predstavlja u najboljem svijetlu. Osvajanjem medalja i drugih priznanja priča svijetu o Bosni i Hercegovini na najbolji način. Pomaže i drugima da to isto učine. Svoje neprocjenjivo znanje i energiju ulaže u razvoj nauke i obrazovanja u zemlji.

Prestižni fakultet Eidgenössische Technische Hochschule u Cirihu mu je dao stipendiju za master studij na odsjeku za biomedicinski inžinjering koji je okončao ove godine. Naravno, Selver će nastaviti svoje školovanje. Najvjerovatnije na doktorskom studiju u Beču zahvaljujući stipendiji koju očekuje.

Bilo je nezahvalno odlučiti o čemu razgovarati sa Selverom jer je razgovor s njim o bilo čemu krajnje interesantan, edukativan - dovodi do novih znanja i spoznaja. Nažalost, bili smo primorani na to.

Šta je ključno za uspjeh, zašto se posvetio nauci, kakvo je obrazovanje u Bosni i Hercegovini, a kakvo u drugim državama, šta bi promijenio u obrazovanju, kakvo je njegovo viđenje bosanskohercegovačke stvarnosti i da li će ostati u svojoj zemlji - bile su neke od tema razgovora o kojima je Sevler govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Kako stvari rade?

Kako stvari rade - to je bio naziv enciklopedije koju mu je kupio rahmetli dedo i pitanje koje ga je podsticalo na uspjeh. Ne samo zainteresovanost za fiziku, već i za historiju su bili njegov pokretač u bavljenju naukom. Osim dede, nastavnicu i profesoricu fizike je izdvojio kao zaslužnima za ono što on jeste.

"Nekada, mislim u sedmom razredu Pete osnovne škole, nastavnica fizike Besima Kadrić me dobro razljutila kada mi je dala četvorku. Iako mislim da sam znao za pet. I to je dobro uticalo na mene - onaj tipični bosanski inat. Tako sam krenuo da učim još više. Dobro sam prolazio na opštinskim i kantonalnim školskim takmičenjima. Sretna okolnost je što sam imao sjajnu nastavnicu fizike... U srednjoj školi je situacija bila slična. Tada je sa mnom i još nekoliko najboljih učenika iz fizike u Kantonu Sarajevo radila profesorica Suada Dervišbegović. Ona nam je pokazivala naprednije stvari iz fizike, a koje ne postoje u školskom gradivu", ispričao nam je.

Podsjetio se 2011. godine kada je bio među pet najboljih učenika-fizičara u Bosni i Hercegovini koji su bili učesnici olimpijade u glavnom gradu Tajlanda. Za njega je to bila velika motivacija, nakon čega se ovoj prirodnoj nauci posvetio još više.

Zatim je učestvovao na takmičenjima u Estoniji i Indoneziji gdje je shvatio sljedeće:

"Ne postoje razlike u inteligenciji naših učenika i učenika bilo gdje u svijetu. Citirat ću predsjednika olimpijade: Vjerujemo da je inteligencija jednako raspoređena bilo gdje u svijetu. Razlika postoji u tome koliko porodica i društvo podržavaju takve stvari, te koliko obrazovanje prepozna takve učenike."

Talentovana djeca su djeca s poteškoćama u razvoju

Ukazao je da se mora primjeniti odgovarajuće školovanje za djecu koje imaju poteškoće u razvoju ili bilo koji drugi oblik zdravstvenih problema dodavši:

"Talenat je teško definisati, ali talentovana djeca za nešto su također djeca s posebnim potrebama. Njima tipična nastava nije dovoljna. Ne zadovoljava njihovu znatiželju. Mnogima je bolje ako im se pruži prilika da rade više stvari. Ja sam imao takvu sreću. Ljudi su prepoznali što sam naizgled bio talentovan."

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba se podsjetio trenutka kada ga je Univerzitet u Sarajevu nagradio Zlatnom značkom zbog prosjeka ocjena 10 na Prirodno-matematičkom fakultetu rekavši da možda i nije zaslužio iz svakog predmeta najvišu ocjenu.

Po završetku dodiplomskog studija u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, stekao je zvanje mastera u Eidgenössische Technische Hochschule u Cirihu, što je za njega pokazatelj vrijednosti bosanskohercegovačkog obrazovanja.

"Tipično se kod nas čuje komentar da diplome naših univerziteta nisu priznate, da postoje problemi. Međutim, ja stvarno takvo iskustvo nisam imao. Imam još dosta prijatelja i poznanika koji su upisivali doktorate u Lozani, Londonu i drugim univerzitetima koji su među top 10 ili 20 u svijetu, koji su Liga prvaka u odnosu na našu Premijer ligu. Postoji značajna razlika u kvalitetu", rekao je.

Uvijek morate pokušati

Preporučio je svim učenicima i studentima koji se žele obrazovati na jednom od fakulteta odnosno univerziteta u inozemstvu da na vrijeme to planiraju jer je moguće da im se ta želja ostvari jer su:

"Čak i u djelimičnoj prednosti u odnosu na neke druge studente iz drugih zemalja. Oni nastoje da imaju kulturološke razlike na svojim institucijama... Osim toga, ovdje se vrši selekcija među tri miliona ljudi, a u Sjedinjenim Američkim Državama među tri stotine miliona ljudi. To je indirektna motivacija ljudima da stvarno mogu uspjeti u tome. Zato se trebaju prijaviti ako žele. Zašto nemamo veliki broj naših studenata vani? Zato što se ne odluče na prvi korak, ne prijave se. Misle da ne mogu. To je ona tipična balkanska autodestrukcija i demotivacija."

Kao student na odsjeku za biomedicinski inžinjering na ciriškom Eidgenössische Technische Hochschule je, između ostalog, radio na razvoju novih tehnologija za magnetnu rezonancu. Bavio se i razvojem kohlearnih implantanta za sluh, što je objasnio sljedećim riječima:

"Kada neko u potpunosti izgubi sluh, ubaci se niz elektroda u uho. Onim malim pužićem se mehaničko kretanje pretvara tj. zvuk u električni signal u nervima. To je ono što se još radi od 80-ih godina prošlog vijeka. Ta se tehnologija poboljšava i to je bila tema mojeg master rada. To sam radio na univerzitetskoj bolnici... Imao sam sreću što za taj studij nisam morao potrošiti marku iz svojeg džepa jer sam uspio dobiti stipendiju od Eidgenössische Technische Hochschule. Sada će na ovaj fakultet doći još dvojica studenata s Odsjeka za fiziku i hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. Pokazali smo se u dobrom svijetlu. Zato, moguće je dobiti stipendiju za najbolje univerzitete, samo se morate potruditi na vrijeme. Ne raditi stvari u posljednji čas... Ne kažem da je lako. Više je univerziteta odbilo moje prijave, nego što ih je prihvatilo. Ali, ljudi to ne spominju. Nema garancije da će uspjeti, ali morate probati. To se kod nas često ne radi."

Smatra da bosanskohercegovačko društvo u bilo čemu unaprijed osuđuje na neuspjeh nekog novog ili nešto novo, što je za njega pogrešno.

"To ne djeluje dobro na mlade. To je jedan od razloga zašto oni odlaze. Koliko se sjećam, Institut za mlade Kult je radio anketu koja je pokazala da bi 70 ili 80 posto mladih napustilo zemlju kada bi imalo način", ukazao je Selver.

Fizika, Elon Musk i Vuk s Wall Streeta

Fizika se bavi fundamentalnim stvarima - njegov je odgovor na pitanje zašto se posvetio fizici. Jedno od tih fundametalnih stvari koje ga je motivisalo jeste porijeklo čovječanstva, ali ne, kako je kazao, u filozofskom smislu, već u čisto naučnom-mjerljivom smislu.

Podsjetio je da fizika uopšte nije apstraktna nauka, već da se primjenjuje u svakodnevnici rješavajući probleme i olakšavajući ljudima život - na primjer u liječenju ili bankarstvu, te da svijest o tome doprinosi velikom ulaganju u ovu i druge nauke u razvijenim zemljama. Osvrnuo se i na status fizike u Bosni i Hercegovini.

"Ljudi se bave naukom ne samo zbog nauke, već i zbog drugih stvari. Mnogi rade u bankama, ali mene to ne interesuje, iako je tu mnogo novca. Više sam posvećen primjeni fizike u liječenju ljudi... Kod nas je teža situacija što se tiče studija fizike. Većinom taj studij upisuju oni koji znaju fiziku do određene mjere. Nije to baš racionalna odluka, ali nije ni odluka koja će vas dovesti u situaciju da nemate bilo šta da radite. Dio ljudi ide na to da postanu nastavnici ili profesori fizike, dio postanu asistenti ili profesori na univerzitetu, neki rade u institucijama", objasnio je.

Prema njegovim riječima, poznaje mnoge studente koji su postali bankari ili se bave prodajom nekretnina, ali "nećete postati nešto poput Vuka s Wall Streeta".

Da fizika jeste vrlo profitabilna nauka, naveo je primjer osnivača i vlasnika kompanije Tesla Elona Muska za kojeg je rekao da je studirao fiziku i ekonomiju.

Govoreći o svojem afinitetu prema fizici, poručio je:

"Svaki će vam fizičar kazati: Bavim se fizikom jer mi se sviđa i tačka. Tako je i u mom slučaju. Isac Newton nije zaradio milione, ali je svojim istraživanjima zadužio generacije poslije toga."

Da bi Bosna bila vječna, moramo raditi, a za to ne treba biti patriota

Kao velikim fenomenom je opisao kulturu neambicioznosti, prosječnosti ili poređenja s lošijim, a ne boljim koja postoji u Bosni i Hercegovini. Za Selvera je ovaj fenomen "žalostan, smiješan i destruktivan jer za posljedicu ima iseljavanje mladih ljudi, što je ogroman problem.

"Ključni problem države Bosne i Hercegovine je demografija. Zvuči glupo, ali su podaci u pitanju. Ako pogledate piramidu starosti, imate ljude od nula do x godina. Dakle, imamo sve manji broj djece, imamo pofin broj ljudi srednje dobi i nešto manji broj starijih ljudi. To nije dobro. Kako bude vrijeme prolazilo, imat ćemo sve veći broj penzionera koje će socijalni sistem morati izdržavati. S druge strane je sve manje ljudi koji će postati radna snaga. Imate problem starenja postojeće radne snage i ona to više neće moći biti. Dobar dio nje odseljava. Nekih 20.000 do 30.000 ljudi godišnje napušta ovu zemlju. U odnosu na tri miliona ljudi je to ogroman broj. Posebno kada uporedimo s radnom snagom koje ima milion i nešto. To je ogroman procenat. Rast bruto društvenog proizvoda je tri posto. S tim rastom ne možemo nadoknaditi gubitak radne snage i starenje ljudi. Taj rast nije dovoljan za neki realan rast ekonomije. Za 20 ili 30 godina ćemo biti u još ozbiljnijim problemima", upozorio je nadležne u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Mišljenja je da Bosanci i Hercegovci idu iz jedne u drugu krajnost - bit će skroz loše ili bit će skroz dobro ne shvatajući stvarnost. A stvarnost, kako je rekao, jeste da su mnoge vrste i narodi do sada izumrli . Tako da nestanak jednog naroda na Balkanu ne bi bilo ništa novo u historiji čovječanstva dodavši:

"Ljudi misle: Bit će Bosna vječna. Misliti tako nije garancija za to. Treba raditi da Bosna bude vječna. Za to ne treba biti patriota. Dovoljno je samo da želite da živite normalno ovdje."

Zato je pozvao na racionalnost. Razumije zašto su Bosanci i Hercegovci pristali na Samo neka se ne puca, ali je stava da to ne treba biti mjerilo i da mora biti bolje.

"Nisu ljudi branili ovu zemlju da bude ovakva kakva jeste, već da bude bolje. Cilj svake generacije bi trebao biti da bude bolje... Školski sistem i društvo kažnjavaju bilo kakav neuspjeh, a uspjeh se diže u nebesa. Reakcije naših ljudi su ekstremno loše ili ekstremno dobre. Nema umjerenosti. Pretjerivanja nisu dobra jer je to zaslijepljivanje sebe. Nije mi jasno zašto je to tako", istakao je.

Trošiti energiju da nam bude bolje, a ne gore

Jedan je od onih koji su pri stavu da je u Bosni i Hercegovini previše komentatora realnosti nespremnih da učine bilo šta za svoj i boljitak društva. Naveo je da su mnogi od njih kritičari koji i sami ne poštuju uspostavljena pravila.

"Mnogi od njih se ponašaju poput onih koje kritikuju. Neki varaju na ispitima ili slično. To se redovno radi. Onda kažu: Ma neka, nema veze, to samo malo. Od malena se tako ljudi odgajaju. U inostranstvu profesori napuste prostoriju i studenti bez nejgovog prisustva rade ispit. Kod njih postoje visoko povjerenje. Zašto bi neko sebi odavao lažnu sliku da nešto zna? Nema potrebe. Kad tad će se za to snositi posljedice. Kod nas se još od osnovne škole drugačije rade. Možda još od vrtića - ne znam. Već se tada počinje s varanjem i zaobilaženjem sistema. Može li išta pobogu da ide po zakonu. Naravno, ako zakon nije uredu, po ustavu građanin ima pravo da ga ne poštuje. To je građanski bunt. Ali ako pravilo valja, dajte da to kao ljudi poštujemo. Ti političari koji vladaju nisu pali s marsa. To su ljudi među nama i iz ovog naroda. Odrasli su u ovom okruženju, iz naših škola su i mi smo ih birali... Zašto je to tako - ne znam. Kao fizičar bih morao provesti više istraživanja da bih znao odgovor. Nije problem u genetici", rekao je.

Ocijenio je da bi bilo dobro kada bi svaki pojedinac u bosanskohercegovačkom društvu malo više prihvatio protestantske etike čiji je imperativ rad kojim se samo tako postaje blizak Bogu dodavši:

"Zato protestantske crkve nisu raskošne. Fokus nije na bogatstvu, već na radu tj. koliko ste dobri sebi i drugima... To kod nas nedostaje. Nisam ni ja nešto bolji od drugih ljudi... Kod nas dobre ljude treba čupati iz loših sredina i stavljati ih u bolje sredine kako bi im se pokazalo da može bolje. Većinom ljudi nemaju podršku školskog sistema, društva, a ponekad i porodice. Ja sam imao sreću da imam sve to... Nezahvalno je govoriti o stanju u našem društvu. Možda je to splet historijskih okolnosti, pa su naši ljudi navikli da se ulizuju, a da nemaju svoje mišljenje. Možda je odgovor u knjizi Why nations failed? čiji su autori profesori sa MIT-a koju mi je preporučio jedan drug. Tematika knjige je zašto su se neka društva razvila, a neka ne. Njihova ideja da za to nije ključna geografija, nego institucije - vladavina prava. Pa ću pročitati knjigu... Umjesto što trošimo energiju za varanje sistema, treba da je trošimo na unaprijeđenje sistema. Bilo bi nam bolje. Ali, očigledno je kod nas bolje biti cirkusant."

Za sarajevsku Zlatnu značku čovjek ne smije biti eksploatisan, već mu se mora pružiti prilika za dostojanstven život, što podrazumijeva i pravo na neuspjeh. Ono što mu nije jasno kako ovdašnji ljudi ne uče iz neuspjeha.

Učenici i studenti moraju imati pravo na propitivanje

U nastavku je komentarisao školski sistem u Bosni i Hercegovini i inostranstvu, prije svega u Švicarskoj. Bosanskohercegovački je okarakterisao ni najboljim, ni najgorim, već osrednjim.

"U Švicarskoj je osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje možda malo bolje nego kod nas. Velike su razlike na univerzitetima. Nije da su njihovi studenti nešto bolji... Švicarske učenike koje sam podučavao su mi rekli da fokus nije toliko na količini gradiva. Nego je fokus na kritičkom razmišljanju, a kod nas to uveliko nedostaje. Oni kada uče historiju, znaju neke datume, ali ne mnogo. Oni žele znati zašto i kako se nešto dogodilo - na primjer: zašto je Bismarck napao Austrougarsku?... Namjerno navodim primjere iz historije jer mislim da će ljudima biti razumljivije", objasnio je.

Tvrdi da je puka memorizacija znanja besmislena u savremenom dobu kada su informacija lako dostupne. Podsjetio je da se autoriteti u nauci propituju još od vremena humanizma i renesanse i zaključio da tako mora biti kod nas.

S obzirom na prethodno rečeno, njegova je poruka:

"Razumijevanje konteksta i kritičko razmišljanje u obrazovanju su nam sada najpotrebniji... Na primjer, ako neko objavi vijest da su vakcine štetne, ako ste u srednjoj školi imali časove logike onda morate postaviti osnovna pitanja: Koje se studije navode u tekstu? Ako pročitate tekst o tome da vakcine izazivaju autizam, vidjet ćete da su studije povučene nakon par dana od objavljivanja jer su lažirane. Čovjek koji je to objavio je izbačen iz medicinske komore. Sve te tvrdnje su se provjeravale i pokazale se netačnim."

Velikom greškom je istakao što kompanije u Bosni i Hercegovini ne podržavaju istraživanja studenata.

"Kod nas industrija bježi od toga jer Bože moj, valja srediti papirologiju, valja platiti nekoga... Kod nas bi to studenti čak i besplatno radili jer su indirektno plaćeni ECTS bodovima... Industrija bi time dobila dobro obučene radnike. Možda se to i ne radi jer postoji velika opterećnost gradivom. Zapravo, riječ je o višku pogrešnog gradiva... Mi obrazovanje trebamo razvijati za potrebe 21. vijeka, a ne za potrebe 60-ih godina prošlog vijeka... Lično bih izbacio mnogo stvari iz gradiva. Dosta predmeta se mogu spojiti", Selverov je savjet.

Između ostalog, kao potreban predmet u školama, a koji još ne postoji je naveo ekonomiju koja će biti od pomoći tokom života odnosno:

"Da ljudi razumiju svijet oko sebe. Da ne budu puki posmatrači. Da imaju neku moć u rukama. Informacija je moć... Ljudi trebaju znati da ono što učimo danas, promijenit će se sutra ili za 10, 20 godina."

Volio bih ostati u Bosni i Hercegovini

U završnici razgovora za portal Radiosarajevo.ba, Selver je odgovorio na sljedeće pitanje: Da li će napustiti ili će ipak ostati u Bosni i Hercegovini?

"To je pitanje koje me često pitaju. Nikada nije lako dati odgovor. U septembru bih trebao otići u Beč na doktorat. Dugotrajno, volio bih se vratiti ovdje. Volio bih se ovdje baviti naukom. Koliko će to biti moguće i izvodivo - to je drugo pitanje... Problem je u sljedećem: čemu toliko školovanje, ako ne možete iskoristiti to. Ne samo zbog mene, već i zbog društva. Nisam siguran kako će i šta ići", rekao je.

Smatra da ostanak u Bosni i Hercegovini ne zavisi samo od njega, već i od drugih stvari na koje ne može uticati.