Vanja Muhović - novi sevdalija među nama (AUDIO + VIDEO)
Radiosarajevo.ba
Prije izvjesnog vremena se u našem gradu Sarajevu dogodila jedna neobičnost, i uskoro prerasla u nešto vrlo uobičajeno kao što je to bilo nekada davno, u nekim prošlim i, čini se, ipak ne zaboravljenim vremenima.
Radi se o projektu Sijelo, koji puni mali prostor Balkan Cafea svaki drugi četvrtak u svakome mjesecu, okuplja mnoge generacije, različite ljude, i širi jednu lijepu ideju - povratak sevdalinci i sevdahu u društvu.
Kreator i implementator ove ideje je Vanja Muhović, koji uz nekoliko svojih prijatelja, saradnika i prije svega muzičkih istomišljenika tu ideju povratka neprevaziđenim vrijednostima muzičke tradicije realizira i u okviru svog matičnog projekta sa bendom Divanhana. O tome, o prvom snimljenom materijalu i o njemu samom, razgovarali smo, uz čaj i pjesmu, sa Vanjom Muhovićem.
RadioSarajevo: Kako započinje tvoja priča sa sevdalinkom?
Vanja: Sevdalinka, i uopće tradicionalna muzika, nosi se iz kuće. Sevdalinku pjevam praktično od svoje četvrte godine života. Mnogima je bilo neobično tada da tako malo dijete u kasnim večernjim satima na tadašnjoj TVSA gleda gleda emisiju Meraklije. Na taj je način krenulo moje druženje sa sevdalinkom i sa muzikom općenito. Valjda je svako od nas ljudi za nešto u životu predodređen, a čini se da sam ja, eto, za muziku koju sam na koncu odabrao. Ili je ona odabrala mene...
RadioSarajevo: Kada i kako si odlučio da je baš tradicionalna muzika tvoja budućnost i na profesionlanom planu?
Vanja: Tek sam zapravo u trećem razredu gimnazije shvatio da će muzika biti i moj poziv u smislu profesionalne orijentacije. Zanimljivo je da do srednje škole nisam uopće bio zainteresiran za neki određeni muzički žanr. Onda sam kao tinejdžer slušao doslovno svašta - od metal muzike do gospela, umjetničke muzike do sefardskih pjesama ili ilahija i kasida. Kada sam na toj trećoj godini u gimnaziji preuzeo vodjenje školskog hora i orkestra te sa tim i repertoar sačinjen dobrim dijelom od tradicijske muzike, jasno se u meni po prvi put osvijetlila želja prema takvome zvuku.
RadioSarajevo: Prije izvjesnog vremena tvoje muzičke aspiracije su poprimile i jednu ozbiljnu formu. Sada su to Vanja Muhović i Divanhana...
Vanja: Na Muzičkoj akademiju u Sarajevu sam nakon gimnazije i srednje muzičke škole upisao odsjek za Muzikologiju/Etnomuzikologiju. Tamo sam upoznao neke nove ljude sa mnogim i različitim muzičkim sklonostima. Među njima su bili kompozitor Neven Tunjić, ili etnomuzikolog Nedžad Mušović, inače studenti postdiplomskog studija na Muzičkoj akademiji, sa kojima i danas sarađujem i koji su članovi moga pratećeg benda Divanhana. Uglavnom, naša tadašnja mala ekipa od nekoliko ljudi, zapravo prijatelja, radila je niz projekata - od realizacije koncerata na Muzičkoj akademiji ili recimo u okviru Baščaršijskih noći. A onda, prije nekih pola godine, imali smo jednu sviruku koja je jednostavno bila prelomni trenutak za sve nas kao pojedince i kolektiv. Svi smo nakon tog nastupa napustili svoje matične projekte i ovaj zajednički, do tada sporedni, odredili kao bazni. Tako je nastao naš bend Divanhana, sa repertoarom etno muzike Balkana i težištem, naravno, na sevdalinkama - gradskoj muzičkoj tradiciji Bosne i Hercegovine.
RadioSarajevo: Možeš li nam približiti simboliku divanhane u kontekstu vašeg muzičkog projekta?
Vanja: Divanhana je prostor u tradicionalnoj bosanskoj kući, iz osmanskog perioda, u kojoj se divanilo, odnosno razgovaralo i sijelilo. To činimo i mi, promišljamo, međusobno razgovaramo i pripovijedamo o tome svemu pjesmom i muzikom. Jedna kompozicija našeg Nevena Tunjića je i ponijela naslov Divanhana. Bend inače čine upravo Neven, koji svira klavijature, Nedžad Mušović na harmonici, Ismar Porić - klarinet i saksofon, takođe student Muzičke akademije, Azur Imamović - bas gitara, Irfan Tahirović - udaraljke, te Jasmin Hadžiomeragić - bubnjevi, a saradnik nam je i Boško Jović na (flamenko) gitari.
RadioSarajevo: Konačno imate snimljen i prvi oficijelni materijal, dva singla i prateći video za jedan od njih...
Vanja: Upravo smo snimili naša prva dva singla, sevdalinke Zaplakala Šećer Đula i Razbolje se Sultan Sulejmane. Melodija i tekst su izvorni, nisu mijenjani, no ipak su nešto drugačiji aranžmani, sa nekim elementima popularne muzike, što bi se, recimo, moglo svrstati u aktuelni World Music žanr. Ja sam ih napravio još prije četiri godine, ali tek sada su izvedeni, i svaki od članova kolektiva je svojim idejama i angažmanom učestvovao u kreiranju konačne verzije pjesama. Singlovi su rađeni u Long Play studiju Mahira Sarihodžića, a napravljen je i video spot za pjesmu Zaplakala Šećer Đula koji je radila Arthur produkcija iz Tuzle. Za tu priliku su naše kostime načinili Kao Pao Shu.
To bi bio početak, a namjeravamo do kraja godine izdati i kompletan CD na kojem bi se našla i muzika šireg prostora Balkana. Tako bi se željeli predstaviti publici u našoj zemlji ali i izvan nje. Promocija oba singla i muzičkog spota će se održati u petak 26.03. u Balkan Cafeu.
Zaplakala Šećer Đula
Radi se o projektu Sijelo, koji puni mali prostor Balkan Cafea svaki drugi četvrtak u svakome mjesecu, okuplja mnoge generacije, različite ljude, i širi jednu lijepu ideju - povratak sevdalinci i sevdahu u društvu.
Kreator i implementator ove ideje je Vanja Muhović, koji uz nekoliko svojih prijatelja, saradnika i prije svega muzičkih istomišljenika tu ideju povratka neprevaziđenim vrijednostima muzičke tradicije realizira i u okviru svog matičnog projekta sa bendom Divanhana. O tome, o prvom snimljenom materijalu i o njemu samom, razgovarali smo, uz čaj i pjesmu, sa Vanjom Muhovićem.
RadioSarajevo: Kako započinje tvoja priča sa sevdalinkom?
Vanja: Sevdalinka, i uopće tradicionalna muzika, nosi se iz kuće. Sevdalinku pjevam praktično od svoje četvrte godine života. Mnogima je bilo neobično tada da tako malo dijete u kasnim večernjim satima na tadašnjoj TVSA gleda gleda emisiju Meraklije. Na taj je način krenulo moje druženje sa sevdalinkom i sa muzikom općenito. Valjda je svako od nas ljudi za nešto u životu predodređen, a čini se da sam ja, eto, za muziku koju sam na koncu odabrao. Ili je ona odabrala mene...
RadioSarajevo: Kada i kako si odlučio da je baš tradicionalna muzika tvoja budućnost i na profesionlanom planu?
Vanja: Tek sam zapravo u trećem razredu gimnazije shvatio da će muzika biti i moj poziv u smislu profesionalne orijentacije. Zanimljivo je da do srednje škole nisam uopće bio zainteresiran za neki određeni muzički žanr. Onda sam kao tinejdžer slušao doslovno svašta - od metal muzike do gospela, umjetničke muzike do sefardskih pjesama ili ilahija i kasida. Kada sam na toj trećoj godini u gimnaziji preuzeo vodjenje školskog hora i orkestra te sa tim i repertoar sačinjen dobrim dijelom od tradicijske muzike, jasno se u meni po prvi put osvijetlila želja prema takvome zvuku.
RadioSarajevo: Prije izvjesnog vremena tvoje muzičke aspiracije su poprimile i jednu ozbiljnu formu. Sada su to Vanja Muhović i Divanhana...
Vanja: Na Muzičkoj akademiju u Sarajevu sam nakon gimnazije i srednje muzičke škole upisao odsjek za Muzikologiju/Etnomuzikologiju. Tamo sam upoznao neke nove ljude sa mnogim i različitim muzičkim sklonostima. Među njima su bili kompozitor Neven Tunjić, ili etnomuzikolog Nedžad Mušović, inače studenti postdiplomskog studija na Muzičkoj akademiji, sa kojima i danas sarađujem i koji su članovi moga pratećeg benda Divanhana. Uglavnom, naša tadašnja mala ekipa od nekoliko ljudi, zapravo prijatelja, radila je niz projekata - od realizacije koncerata na Muzičkoj akademiji ili recimo u okviru Baščaršijskih noći. A onda, prije nekih pola godine, imali smo jednu sviruku koja je jednostavno bila prelomni trenutak za sve nas kao pojedince i kolektiv. Svi smo nakon tog nastupa napustili svoje matične projekte i ovaj zajednički, do tada sporedni, odredili kao bazni. Tako je nastao naš bend Divanhana, sa repertoarom etno muzike Balkana i težištem, naravno, na sevdalinkama - gradskoj muzičkoj tradiciji Bosne i Hercegovine.
RadioSarajevo: Možeš li nam približiti simboliku divanhane u kontekstu vašeg muzičkog projekta?
Vanja: Divanhana je prostor u tradicionalnoj bosanskoj kući, iz osmanskog perioda, u kojoj se divanilo, odnosno razgovaralo i sijelilo. To činimo i mi, promišljamo, međusobno razgovaramo i pripovijedamo o tome svemu pjesmom i muzikom. Jedna kompozicija našeg Nevena Tunjića je i ponijela naslov Divanhana. Bend inače čine upravo Neven, koji svira klavijature, Nedžad Mušović na harmonici, Ismar Porić - klarinet i saksofon, takođe student Muzičke akademije, Azur Imamović - bas gitara, Irfan Tahirović - udaraljke, te Jasmin Hadžiomeragić - bubnjevi, a saradnik nam je i Boško Jović na (flamenko) gitari.
RadioSarajevo: Konačno imate snimljen i prvi oficijelni materijal, dva singla i prateći video za jedan od njih...
Vanja: Upravo smo snimili naša prva dva singla, sevdalinke Zaplakala Šećer Đula i Razbolje se Sultan Sulejmane. Melodija i tekst su izvorni, nisu mijenjani, no ipak su nešto drugačiji aranžmani, sa nekim elementima popularne muzike, što bi se, recimo, moglo svrstati u aktuelni World Music žanr. Ja sam ih napravio još prije četiri godine, ali tek sada su izvedeni, i svaki od članova kolektiva je svojim idejama i angažmanom učestvovao u kreiranju konačne verzije pjesama. Singlovi su rađeni u Long Play studiju Mahira Sarihodžića, a napravljen je i video spot za pjesmu Zaplakala Šećer Đula koji je radila Arthur produkcija iz Tuzle. Za tu priliku su naše kostime načinili Kao Pao Shu.
To bi bio početak, a namjeravamo do kraja godine izdati i kompletan CD na kojem bi se našla i muzika šireg prostora Balkana. Tako bi se željeli predstaviti publici u našoj zemlji ali i izvan nje. Promocija oba singla i muzičkog spota će se održati u petak 26.03. u Balkan Cafeu.
Zaplakala Šećer Đula
Razbolje se Sultan Sulejmane
Radio Sarajevo: Vanja hvala ti, želimo tebi i Divanhani lijepu budućnost, i obzirom da radiš nešto veoma vrijedno, u čemu zapravo leži više duševna no materijalna satisfakcija, možeš li podijeliti sa nama i tvoju ideju dodatne inspiracije i poticaja?
Vanja: Za mene je poticajna i vjerujem najljepša stvar na ovome svijetu upoznavati ljude i učiti iz njihovih života. Dragocjeni su ljudi, naročito oni sa dobrim namjerama...
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.