U porodici Duraković nikad nije bilo veće žalosti: Adisu dženaza danas

Adis Duraković, fudbalski sudija, a kasnije i futsal trener, preminuo je jučer u 42. godini. Dženaza i ukop će biti obavljeni danas.

Tri dana prije ukopan je i Adisov otac Hajrudin, koji je također preminuo od posljedica zaraze koronavirusom.

I Adisov brat je zaražen i nalazi se u teškom zdravstvenom stanju.

Vijest o Durakovićevoj smrti šokirala je mnoge njegove prijatelje i saradnike koji su imali samo riječi hvale za njega.

Na svom Facebook profilu, piše Hayat, oglasio se i poznati gornjovakufski ratni reporter Akif Agić, koji je napisao:

"I Adis je ... bolna vijest se brzinom munje raširi Bugojnom.
"Jest Adis Hajrin.." Tako bi četvrtka 3.9 2020 godine.

Nikad u porodici Duraković nije bilo veće žalosti u kraćem vremenu.

Jučer smijeh, radost, ljubav, onda nekako stidljivo se proču informacija da je Hajrudin Hajro Duraković bolestan.

Onda se vijugavo ko zmija provuče da su bolesni i sinovi i to od ZLA Covid 19.

Hajru sam dugo poznavao, baš dugo.

Blag, smiren i s osmijehom gdje god bio, žario je nekom dobrotom koja te tjera da zavoliš tog čovjeka.

Davno, bas davno još dok se igrao dobar fudbal a posebno onaj na malom igralištu gimnazije. Od Tuzle, Sarajeva, Livna, Mostara, Visokog, zapravo iz cijele BiH dolazili su na taj turnir. Hajro je uvijek bio tu i radovao se fudbalu, ali bilo je interesantno da je uvijek volio znalce, makar igrali i protiv njegovih Bugojanaca.

Veselio se, radovao toj čudesnoj igri, a posebno poslije gdje se nastavljalo druženje i prijateljstvo..

Mog brata koji je igrao odlično fudbal, a mene svakako - kao i sve moje Vakufljane, je posebno volio. Prijateljstva stečena u sportu su trajna.

Došao je rat i period poslije rata manje na utakmicama, a više na drugim mjestima se sjedalo i opet smijalo i zezalo. Kad je buka, kad je frka, kad nešto treba da ne bude dobro samo pogledaš u Hajru i znaš da će biti sve OK.

Brkovi kao kod holivudskog glumca Meklauda su imali šarm koji ostavljaju poseban dojam kod svakog dok ga gleda.

Hajro je od porodice Durakovića, koja je brojna, ali svako ima svoje toplo mjesto unutar porodice. Totalno su različiti u svakom pogledu, nikako ne mislim u lošem, naprotiv. Ako neko iz hira mladosti nešto zgriješi od braće onda se pojavi Hajro i sa svojim blagim osmijehom to sve rješava. Zapravo sve je rješavao dobrotom o kojoj su svi znali.

31.09.2020 godine na stranicama se proširi smrtovnica da je Hajrudin Duraković preselio.
Vrlo brzo se proširi - od koronavirusa je Hajro umro, ali su mu dva sina bolesni i u teškom stanju.

Hitno su prebačeni u Travnik.

"Kako su Hajrini momci, ima li išta novo pitam poznanike. Odgovor je bio: " Isto stanje".

Jutros na poslu pitam "kako su Hajrini sinovi..", konačno bolji odgovor. "Bolje je i Adis."

Drago mi da je tako, hvala bogu.

Adisa poznajem jer je Hajrin sin i iz sporta, iz druženja sa rajom, zapravo svako ga zna jer takvi momci Bugojno čine posebnim.

Nisam mogao proći, a da se ne Adis ne javi ne napadno, vec s puno poštovanja prema meni. To je valjda od svog babe prenio da se s osmijehom i dobrotom dobija ono sto vrijedi a to je prijateljstvo koje vrijedi.

Nisam ni otvarao stranicu kad već se provlači vijest, vijest koja je bolna "I Adis je..."

Bas mi žao. Sudbina je nepredvidiva, ali da tako okrutno udari na dragu porodicu Duraković niko nije mogao ni pomisliti.

Molim milostivog da Hajri i njegovom sinu Adisu oprosti što se ima oprostiti i da ih uvede u svoje najljepše bašte.

Molim milostivog da ostalim iz porodice Duraković da brzo ozdravljene i da budu znali kroz život prenosit dobrotu kakvu je činio naš Hajro sa svojim sinom Adisom

Veliki rahmet dragom Hajri i Adisu od iskrenog prijatelja Akifa Agića"