Strast iz djetinjstva pretvorila u biznis: Silvanini kolači na trpezama cijele BiH

Silvana Vidović živi u Livnu i osoba je sa invaliditetom, ali i osoba sa kojom kada razgovarate, ne znate šta vas više inspiriše: njena strast za pravljenjem kolača, hrabrost da u Bosni i Hercegovini bude majka četvero djece ili njena volja za borbom.

Silvana ima invalidnost od 80 posto, ali su njena volja za životom i prevazilaženjem prepreka 100-postotni. 

Kako priča, u njenom životu bilo je teških trenutaka. Plaća njenog muža bila je jedini prihod, a šestero usta trebalo je nahraniti, četvero djece obući i školovati. Kao osoba sa invaliditetom Silvana nije mogla pronaći posao, a zbog njenog zdravstvenog stanja teško bi se mogla nositi sa svakodnevnim zahtjevima radno aktivne osobe, no rješenje je morala pronaći. I jeste! Silvana je svoju strast iz djetinjstva pretvorila u biznis, a iz ove porodične kuće počeo se širiti miris poslastica. 

Vlastiti biznis željela je pokrenuti u Livnu, gradu iz kojeg porodice svakodnevno odlaze, u kojem je sve manje mladosti, ali i mogućnosti za pronalazak posla. 

U svojoj maloj kuhinji Silvana je počela praviti kolače. Ne više samo za sebe i porodicu već za prijatelje, komšije… Praviti i prodavati. Za izradu poslastica nije imala savršene uslove, ali ih je pravila uz mmnogo ljubavi i veliku podršku i pomoć porodice.

Kolačima, tortama i drugim poslasticama svi su bili oduševljeni.

„Uvijek sam voljela praviti poslastice, ali nisam ni sanjala da će ih drugi jednako voljeti jesti", priča Silvana uz osmijeh koji istovremeno održava i zadivljenost i iznenađenje. 

No, nije sve išlo tako lako. Nije imala registrovan biznis, pa je i kupce bilo teže naći, barem one ozbiljnije čija kupovina bi osigurala i lagodniji život, ali sredstva za pokretanje ozbiljnijeg i unosnijeg biznisa nije imala. Silvana nije odustajala i počela je tragati za podrškom. 

Kada se ukazala prilika da aplicira za dodjelu sredstava iz USAID-ovog Fonda za podršku u razvoju bizinisa marginaliziranih grupa žena, Silvana nije bila mnogo optimistična, ali sada, kaže, vjeruje u čuda. 

Od Općine Livno i USAID-a dobila je novac koji je značio početak čarolije: pravu kuhinju, pravu ostavu i mnogo ozbiljniji posao. 

Silvija je od novca koji je dobila registrirala biznis, napravila potpuno odvojenu kuhinju i ostavu za kolače sa policima, frižiderima, ali i kupila materijale koji su joj nedostajali. Sada njene torte naručuju i drugi poslastičari, ugostiteljske radnje… Njeni kolači sada su sastavni dio svake slavljeničke trpeze, ne samo u Livnu već i u drugim bh. gradovima. 

„Sada sam i zvanično poduzetnica. Moj san konačno se ispunio. Mogu raditi i zarađivati, ali i drugima uljepšavati svakodnevnicu. Moja želja da budem bolja i uspješnija sada je još veća, jer ja sam uspjela ostvariti svoj san, a bez ove podrške znam da ne bih uspjela“, priča Silvana dok ponosno stoji pored izložbenih primjeraka svojih kremastih čarolija. 

Kako pričaju i ona, ali i njena porodica, posla ima. Nekada manje, nekada više, ali se ne žale. Ako posla i u narednom periodu bude u ovom obimu, zaposlit će još jednu ženu, jer kako je i moto ove male porodične radionice, kolači na trpezu ne smiju zakasniti. 

Silvana je jedna od stotinu žena kojoj su USAID-ov Program podrške marginaliziranim grupama i devet lokalnih uprava omogućili da pokrenu i razvijaju vlastiti biznis. Biznis koji im prvenstveno osigurava egzistenciju, samostalnost, ali i vraća vjeru u bolje sutra.