Sanjin Halilović: Parking je važniji od trga

Sanjin Halilović mladi je i uspješni dizajner iz Sarajeva. Apsolvent je produkt-dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a kako sam kaže bavi se uglavnom industrijskim i grafičkim dizajnom.

Radiosarajevo.ba: Do sada si imao nekoliko uspješnih izložbi…

Sanjin Halilović: Da, prva izložba bila je u sklopu Akademije likovnih umjetnosti, u februaru 2007., za idejno rješenje trga ispred Doma armije, Trg kulture. Tu smo izlagali četiri različita projekta. To je bila inicijativa nas studenata u klasi profesora Stjepana Roša, gdje smo željeli da Sarajevo dobije jedan prepoznatljiv trg i mjesto okupljanja mladih. Jedan smo od rijetkih gradova u Evropi koji nema adekvatnog trga ni parka. Naravno, sve je ostalo na priči. Budući da smo išli i do tadašnje gradonačelnice, ali nikada ništa nije zaživjelo… Kolege Amar Zahiragić, Šejla Džombić i ja uradili smo idejno rješenje trga sa tri osnovna, apstraktna motiva – ne-šume (zapravo ograde koja bi dijelila trg od ceste), ne-ledenih kocki (klupa) i ne-ćilima (malih bazena sa LED-aquom kao rasvjetom u vodi, stilizovanom u motivima bosanskog ćilima). Ipak, sve je ostalo samo na ideji. Vjerovatno je parking najprimarniji u Sarajevu.


Maketa Trga kulture na izložbi u Olimpijskom muzeju

Dalje sam, kao i svaki student, učestvovao na godišnjim izložbama ALU-a, a jedna od zanimljivijih izložbi bila mi je ova posljednja koju smo imali u okviru Dana arhitekture u zgradi Olimpijskog muzeja. Kolege Nedim Mutevelić, Amar Zahiragić i ja izlagali smo projekte koji pokazuju uzajamnu povezanost između arhitekture i industrijskog, odnosno produkt-dizajna. Bitno nam je to što smo prvi, nakon 20 godina, oživjeli i pokrenuli tu zgradu, devastiranu tokom rata. A ona i u takvom, devastiranom, stanju može da posluži za održavanje brojnih kulturnih događaja.

Tu je i izložba na kojoj sam učestvovao, a nisam bio. Održala se u Londonu 2007., a i to je bio jedan od projekata koje sam radio u sklopu ALU, a radi se o igrački za djecu i konkursu za međunarodnu izložbu D&D Global Student Award. Moj rad je prvo prošao selekciju u BiH, a tamo se plasirao među 10 najboljih radova. Nažalost, nisam imao podrške da odem tamo. Išao sam od dekana do raznih ministarstava, ali ništa. Barem je rad otišao.

Radiosarajevo.ba: O kakvoj se igrački zapravo radi?

Halilović: Konkretno se radi o društvenoj igri za djecu, Hamleys, koja je zamišljena kao Čovječe, ne ljuti se, napravljenoj od pjenaste gume kako se djeca ne bi povrijedila, sa istom takvom kockom. Primarni koncept mi je bio da djeca pobjegnu od asocijalizacije, a upravo oni učestvuju u igri kao živi pijuni. Bacaju kocku kako bi se pomjerali po poljima, a svako drugo polje ima određenu aplikaciju - macu ili cuku, koje mora da imitira kada stane na njih. Tako je igra ujedno i edukativna, jer djeca prenose svoju percepciju mace, doktora ili pilota na drugu djecu. Tako se druže, a ujedno i uče. Igra je zamišljena za djecu predškolskog uzrasta, a predstavlja i jedan vid bijega djece od ove globalizacije video igrica, kompjutera i sl. 


Hamleys

Radiosarajevo.ba: Je li bilo nekih nagrada?

Halilović: Pa, pored igračke, u novembru prošle godine Raiffeisen banka u Sarajevu je raspisala konkurs za idejno rješenje zida u restoranu njihove zgrade. Moj rad je tu ušao među tri najbolja. Koncept rada su bile mobilne 3D kocke u zidu, koje bi se kačile kao slike, sa aplikacijama poznatih umjetnika kroz historiju umjetnosti i njihovim signaturama. Također je bilo i rješenje za apstraktnim zelenim geometrijskim motivima. Zelenu boju sam uzeo zbog toga što taj dio gleda na Vilsonovo šetalište. Naravno, i to je ostalo kao idejni projekat.


Mobilne 3D kocke u zidu

Radiosarajevo.ba: Radio si neki modularni namještaj, šta je to?

Halilović: Pa, to je posljednji rad koji sam radio na predmetu industrijskog oblikovanja kod profesora Saliha Teskeredžića. Modularni namještaj je baziran na ideji univerzalnosti i višefunkcionalnosti. Istraživanjem samog pojma modularnosti došao sam do tog rješenja, gdje se taj rad kao modularna cjelina ponaša kao police, ali ako kupac želi, tu policu može transformisati i od njenih modula dobiti sto i stolice.


Modulirani namještaj

Rad je objavljen na stranici yankodesign.com. Pored toga, taj rad i papirnu stolicu, koju sam također radio u okviru industrijskog oblikovanja, sam poslao i slovenačkoj stranici zavodbig.com, koji su uradili intervju sa mnom i pozvali me da učestvujem na Ljubljana Design Weeku.


Papirna stolica

Radiosarajevo.ba: Pored dizajna, baviš li se još nekim vidom umjetnosti?

Halilović: Osim industrijskog dizajna radim i freelancerske radove iz grafičkog dizajna, a okušao sam se i u 3D modeling i 3D animaciji. Za jednog savremenog dizajnera je vrlo bitno poznavanje tih softwarea. Uglavnom sam samo tome posvećen.

U produkt-dizajnu i industrijskom dizajnu je prednost što postoje stranice posvećene tome i što se sada može komunicirati sa cijelim svijetom. Ne treba da se dizajner regionalno ograniči. Ko se bavi dizajnom, on je neki vid svjetskog putnika, a svoj rad uvijek može prezentovati van regionalnih granica. Pored toga, mladi dizajneri bi trebali da što više rade na tome da se promovišu, šalju radove i učestvuju na konkursima, jer se vrlo lako može desiti da im jedan rad bukvalno promijeni život ukoliko ih neko zapazi.