Banjalučanin dao otkaz da bi putovao svijetom: Putovanja su za one koji se usude

Banjalučanin Robert Dacešin vodi najčitaniji putopisni blog u BiH – Rio priče sa putovanja.

Nedavno je u Banjoj Luci promovirao knjigu putopisa iz Južne Amerike koja je bila povod da se javimo ovom svestranom mladiću.

Banjalučanin o životu u Južnoj Americi: Za mafiju smo znali, ali...

Ovaj magistar ekonomije već nekoliko godina se bavim digitalnim marketingom. 

"Pokrenuo sam mnogo vlastitih projekata, poput najčitanijeg putopisnog bloga u BiH (Rio priče sa putovanja), prvog interaktivnog turističkog vodiča za grad (Travel mapping), dugo godina radim kao međunarodni teniski sudija gdje sam imao priliku da sudim Nadalu, Mareju, Berdihu, Monfisu i mnogim drugim igračima iz svijeta tenisa, a možda ste čitali i moj tekst o 22 načina kako unaprijediti turizam u Banjoj Luci", ispričao je Dacešin za Radiosarajevo.ba dodajući kako pored toga govori pet stranih jezika (engleski, španski, portugalski, italijanski i slovački), a dobio je i nagradu grada za doprinos razvoju turizmu i sportu u Banjoj Luci.

Banjalučanin savjetuje: Kako unaprijediti turizam u Banjoj Luci

Napisao je i dvije knjige „Turistički vodič za Banjaluku“ i putopisnu knjigu „Pisma iz Južne Amerike“

Za putovanja, kaže, živi.

"Sjećam se kada sam sa roditeljima 2004. godine išao na ljetovanje u Tursku i tog prvog leta avionom. Nisam mogao vjerovati da zaista letim. Sve je bilo tako moćno i nevjerovatno. Uživao sam toliko u svakom sekundu svega što se dešavalo i nekako shvatio da hoću da putujem više. Kada su nam 2010. godine ukinuli vize za zemlje EU, mislim da niko nije bio srećniji od mene. Prvo solo putovanje tada je bilo na koncert Daddy Yankeeya u Ženevu", ispričao nam je Robert.

Robert je u intervjuu za naš portal ispričao kako su putovanja postala njegov posao i čime si se bavio prije.

"Tri godine sam radio u tri firme u gradu, i uvijek davao otkaz nakon godinu dana. Ne radi se o tome da mi je bilo loše u tim firmama, čak naprotiv. Imao sam odlične poslodavce, solidne uslove, ali me ubijalo to radno vrijeme i nemogućnost godišnjeg odmora. Htio sam da putujem u Afriku. U Južnu Ameriku na dva-tri mjeseca. A znao sam da 18 dana godišnjeg to ne mogu omogućiti. Tada sam odlučio da dam otkaz i počnem da radim kao freelancer. Evo, u trenutku dok ovo pišem, tačno je godinu dana od kako sam uradio ovo. Sa dva prijatelja, pokrenuo sam i Moju Digitalnu Akademiju, školu digitalnog marketinga, te počeo da radim za nekoliko klijenata za SEO optimizaciju i društvene mreže, te danas živim samo od toga. Iskreno, nikada mi nije bilo bolje. Imam sreću da sarađujem sa sjajnim ljudima. Klijentima sa kojima sam sada prije svega prijatelj. Imam slobodu, finansijsku I vremensku, te sam odlučujem koliko ću raditi I kada. I najbolje od svega je što nemam šefa više. Uz dužno poštovanje svim mojim šefovima prije, ipak je ljepše raditi sam", otkrio je Robert za Radiosarajevo.ba.

Kada je u pitanju Južna Amerika, kaže, ostalo mu je neostvarenih želja.

"Peru, Argentina i Urugvaj. Ali u njih nisam mogao zbog vize. Mnogo je komplikovano i skupo za građane naše zemlje dobiti vize za ove zemlje. Posebno mi se ide u Peru, jer sam nakon Ekvadora i Bolivije shvatio koliko mi se dopada ovaj dio Južne Amerike. Nadam se da će se uskoro stvoriti i prilika da ga obiđem", rekao je Robert.

 Rio - priče sa putovanja je njegov najdraži putopisni projekat, kaže, stoga možemo očekivati još putopisa.

"To je moje dijete. Nešto što radim sa toliko ljubavi i nikada ne planiram prestati. Uskoro stižu vodiči za putovanje u Jordan i Kolumbiju, nešto nalik na ovaj sa Sejšela na koji sam vodio svoju mamu", otkrio nam je.

Onima koji bi željeli putovati češće, a najčešće ne mogu ili se ne usude zbog novca, savjetuje da se ne boje.

Putovanja danas nisu sa ljude sa novcem, već za one koji se usude. Putem sajta Couchsurfing, imao sam zadovoljstvo da u svom stanu ugostim ljude iz čitavog svijeta. Ti ljudi, svaki na osob, imali su tako dobre priče. Putovali su gotovo bez novca na najmoćnija mjesta na planeti i pričali mi sve to. Niko od njih nije bio iz bogate porodice, već su to bili sasvim obični ljudi poput nas, koji su jednostavno imali hrabrosti i veliku želju. Tada sam shvatio da i ja to mogu.

Da mi za putovanje ne treba mnogo novca već volja. Vidite jednu stvar, svaki trošak putovanja dijeli se na dva velika troška. Trošak prevoza i smještaja. Ako ta dva troška uspijete da minimizirate, vi putujete jeftino. A danas ima toliko način jeftinog putovanja. Možete tražiti low cost letove, možete ići autostopom, spavati kod drugih ljudi preko Couchsurfinga, volontirati u mjestima širom svijeta. Prošle godine sam proveo određeno vrijeme volontirajući u sirotištu u Africi. Platio sam kartu do tamo, a ostalo je sve bilo plaćeno. Hrana, smještaj. Za relativno malo novca dobiješ priliku da iskusiš jedan potpuno novi svijet i dobiješ jedno potpuno novo iskustvo", rekao je Robert Dacešin za Radiosarajevo.ba.