Prokletstvo Bosne ili zašto vječito odbacujemo svoje najveće ljude?

Ovih dana iz štampe je izašla knjiga esejističko – publicističkih zapisa Historija odbačenih (Connectum, Sarajevo) autora Jasmina Agića, novinara i pisca, člana Društva pisaca Bosne i Hercegovine i PEN centra BiH.

Piše: F. V. 

Riječ je o knjizi koju je autor pisao duže od godinu dana, a sačinjena je od 22 originalna teksta, od kojih je 21 objavljen na portalu Al Jazeera Balkans, gdje je autor profesionalno angažiran.

Zlurado lice primitivizma 

Agić se u svojim tekstovima bavio fenomenom „odbačenosti“, predstavljajući portrete dvadeset značajnih bosanskohercegovačkih pripovjedača, filmaša i historičara koji su zbog svog umjetničkog djelovanja i političko – ideoloških svjetonazora bili žrtve osporavanja, zanemarivanja i odbacivanja. 

U ovom djelu Agić se bavio ličnostima Mehmeda Meše Selimovića, Ive Andrića, Zije Dizdarevića, Branka Ćopića, Izeta Kike Sarajlića, Hasana Kikića, Mehmedalije Maka Dizdara, Ivana Gorana Kovačića, Nedžada Ibrišimovića, Hamdije Kreševljakovića, Bate Čengića, Mirze Idrizovića, Envera Čolakovića, Radovana Samardžića, Zulfikara Zuke Džumhur, Hajrudina Šibe Krvavaca, Derviša Sušića, Skendera Kulenovića, Predraga Matvejevića... 

Također, pored portreta, u knjizi je objavljen i tekst o Ibrišimovićevom romanu Vječnik, koji zbog autorovih političkih stavova nikada u književnoj kritici nije ispravno umjetnički vrednovan. 

Knjiga je otvorena uvodnim poglavljem „Zlurado lice primitivizma“ u kojem Agić objašnjava razloge društvene netrpeljivosti i mehanizme kojima se društvo koristi u procesu podcjenjivanja svojih najznačajnijih umjetnika. 

Agić je u svojim tekstovima nastojao shvatiti zašto bosanskohercegovačko društvo uporno i kontinuirano ne želi priznati najznačajnije vrijednosti vlastite kulture neprekidno izmišljajući razloge za progon ljudi koji svojim poetskim shvatanjima i estetskim ubjeđenjima žele modernizirati umjetničku praksu. 

„Odbačeni kanon bosanskohercegovačke Moderne u literaturi, kinematografiji i likovnim umjetnostima postao je, unatrag dvije decenije, poprištem ideološkog razračunavanja u savezu sa „zluradim licem primitivizma“, kako ga je definirao autor ove knjige, jedan od najznačajnijih pisaca četvrte generacije i svakako najreleveantnijih novinara u oblasti kulture“, navodi se u uvodnoj riječi izdavača koji u ocjeni sadržaja i esejističkog dometa knjige. 

Višak historije 

Naglašen je značaj ovog Agićevog djela koje će sigurno privući veliku pažnju publike. 

„U rijetkoj sintezi književno – komparativne esejistike i publicističkog žanra visoke klase, ova knjiga Jasmina Agića baca svjetlo na problem gubitka svih vrijednosnih horizonata i kriterija u našem društvu, koji jesu presudno važni za postavljanje jedne kulture na solidne temelje. A dok se ne dogodi upravo to, naime, da ovo društvo osvijesti značaj svojih pisaca, svojih intelektualaca i svojih umjetnika, balkanski će narodi, po svemu sudeći, nastaviti proizvoditi sebi svojstven „višak“ historije odbačenih“. 

Jasmin Agić rođen je u Zenici 1982. godine. Diplomirao je i magistrirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu iz oblasti teorije književnosti. Piše prozu, esejistiku, književnu i filmsku kritiku. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovačkog P.E.N. centra. Radi kao novinar na portalu Al Jazeera Balkans u Sarajevu. 

Do sada je objavio četiri knjige umjetničke proze: „Gospođica Biljana Tepalj i druge priče“, „Bahka“, „Peto godišnje doba“ i „Povučen život“, i dramu za čitanje i izvođenje„Terezinski sužanj“.