Preminuo Želimir Altarac Čičak, legenda Sarajeva

Želimir Altarac Čičak (74), legenda sarajevske muzičke scene, preminuo je sinoć u sarajevskoj bolnici od posljedica infekcije COVID-19, potvrđeno je portalu Radiosarajevo.ba iz više izvora.

Brojni poznanici i prijatelji su izrazili nevjericu i tugu nakon vijesti o smrti jednog od simbola Sarajeva, te se od popularnog Čička opraštaju dirljivim porukama na društvenim mrežama.

Prolazio dramu

Altarac je prolazio istinsku dramu nakon što je zaražen koronavirusom.

Njegova supruga Edina Gugać objavila je jučer na Facebooku da je Želimir "kompleksan pacijent, COVID pozitivan u Respiratornom centru - zgrada stare hirurgije na KCUS-u".

Ona je, također, istakla da je u posljednje vrijeme prolazila "devet krugova pakla s KCUS-om".

"Zaraza virusom je nastupila na KCUS-u - Klinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, gdje je Željko bio na nastavku liječenja, kao i ostali pacijenti koji su zaraženi na toj klinici. Zadnji je pokazao simptome i to na dan kada je trebao biti otpusten. Prebačen je 19. marta na Podhrastove i od tada mu nisam čula glas, bez obzira što je, prema informacijama koje sam dobila od medicinskog osoblja, bio pri svijesti, komunikativan, afebrilan i nije kašljao", napisala je ona.

Nadalje, tvrdila je i da mu je mobitel bio ugašen, uprkos "molbama da se mobitel stavi na punjenje, jer se vjerovatno baterija ispraznila, i uključi to nije urađeno tri dana".

"A, 22. marta je s Podhrastova uz telefonski poziv upućen meni i rečenica da kupim lijek Tocilizumab od 600mg, prebačen u Respiratorni centar i na podršci kisikom je bio i dalje. Lijek sam odmah kupila i to 2 doze, jer mi nije čak ni rečeno koliko doza treba i odnijela ga. Od tada, 30 sati ja nisam imala pojma šta je s njim, ni da li je živ, ni kako je, ni da li mu je lijek induciran, ni da li je i dalje na podršci kiseonikom ili na respiratoru, ni na koji odjel je uopste smješten ili je u Respiratornom centru? Na pozive ne odgovara niko ili je telefonska linija zauzeta. Preko veza sam saznala da je živ i na kiseonickoj podrsci i dalje. I sada opet skoro 48 sati ista situacija ne znam ništa", opisala je Edina životnu dramu Želimira Altarca i njegove porodice.

Par sati nakon objave posta, napisala je da je stanje Želimira Altarca Čička, ipak, stabilno, da je premješten na infektivni odjel i "prima četiri litre kisika dnevno".

"Molite se za što brži oporavak i ozdravljenje svih koji su bolesni", napisala je gospođa Gugać.

Nažalost, prema informacijama do kojih smo došli, Želimirovo stanje se u međuvremenu pogoršalo, te je sinoć preminuo.

Legenda Sarajeva

Želimir Altarac Čičak je rođen 21.08.1947. godine u Sarajevu. Jedan je od najznačajnijih i najutjecajnijih kreatora sarajevske muzičke pozornice, pionir diskdžokejstva, urednik i voditelj mnogih popularnih radijskih i televizijskih emisija, promotor i organizator velikih rock spektakala, publicist i animator rock kulture, inicijator mnogih muzičkih manifestacija koje su postale tradicionalne.

"U drugoj polovici šezdesetih godina, često je nastupao na večerima poezije govoreći svoje stihove po studentskim domovima i domovima kulture, gdje je stekao brojnu publiku. Bili su to Čičkovi glazbeno-poetski performansi na kojima bi kao gosti njegove stihove govorili Etela Pardo i Branko Ličen, tada studenti Pozorišne akademije, dok je za glazbenu pratnju na orguljama bio zadužen Ranko Rihtman. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih u podrumu studentskog doma "Mladen Stojanović" djelovao je i prvi underground club u Sarajevu "Barutana".

U kratkoj povijesti tu su svirali mnogi, ali "Barutana" je zapamćena po programima koje je vodio Čičak i to pod nazivom "Čičak plus Čičak", gdje su zajedno nastupali Ž. A. Čičak i grupa "Čičak, a koji je već tada stekao epitet najboljeg diskdžokeja ex-Jugoslavije, a "Barutana" bila mjesto gdje su se mogla čuti najaktualnija svjetska muzička ostvarenja trendovskog i progresivnog avangardnog žanra",naveo je, uz ostalo, sada već bivši predsjedavajući Gradskog Vijeća Sarajeva, dr. Igor Gavrić u prijedlogu za dodjelu priznanja „Počasni građanin Grada Sarajeva” Želimiru Altarac Čičku.

Saradnja sa Indexima

Najuspješniju suradnju ostvaruje s grupom Indexi, odnosno s gitaristom i kompozitorom Slobodanom Bodom A. Kovačevićem. Uradio je tekstove za neke od ključnih pjesama Indexa, kao što su "Negdje na kraju u zatišju" i "Svijet u kome živim". Također, Indexima je napisao stihove za njihovu antologijsku i na koncertima najviše izvođenu "Svijet u kome živim" (domaći hit '71.), "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla".

Kao novinar i muzički kritičar počinje objavljivati tekstove 1973. godine u "Našim danima", da bi kasnije surađivao sa svim listovima u Sarajevu, kao kolumnist "VEN-a", "Večernjih novina" "Svijeta", "Oslobođenja", beogradskog "Džuboksa" i "Rocka".

Svojim je napisima u mnogome doprinio afirmiranju mnogih mladih sarajevskih grupa, kao i drugih, koje su se tek borile za širu popularnost.

"Želimir Altarac Čičak prvi put se oglašava kao DJ i voditelj glazbenih emisija 1974. godine na RadioSarajevu ("Pop Orion"), a zatim slijede emisije "Pažnja, na ploči dinamit", "Balade u sjenci solitera" i "Razigrane elektronike". Pokretanjem noćnog programa Radio-Sarajeva 1981. godine, uređivao je i vodio emisiju "Diskoteka u pola dva". Nakon toga slijedi zasigurno njegova najpopularnija emisija "Šarada akustika".

U sarajevskoj "Slozi" od 1977. do 1982. Čičak subotom i nedjeljom predstavlja nove rock sastave. Kao šampioni svoje ulice, gimnazije, mjesne zajednice, nastupali su mlađani bendovi Žaoka, Flota, Top, Kako kad, Mali princ, Rock apoteka, Tina, Ozbiljno pitanje, Linija života, Posljednji autobus, Lucifer, Velika porodica... Iz tih početničkih sastava izniknuli su kasnije Zabranjeno pušenje, Elvis J. Kurtovich, Plavi orkestar, Crvena jabuka, Bombaj štampa, Valentino, Gino Banana te Mladen Vojičić Tifa... ", navedeno je dalje u prijedlogu.

U sarajevskom Domu mladih djelovao je od 1984. do 1992. godine kao urednik muzičkih programa.

U tom periodu je pored koncertnih aktivnosti u velikoj “okrugloj dancing dvorani” pokrenuo i novu klupsku scenu “Muzički video art klub” (od 1986. do 1992.) i utemeljio dvije tradicionalne glazbene manifestacije koje su se dešavale svake godine i dobivši priznanje diljem ex: SFRJ i to: “Yu heavy metal fest" (Dom mladih od 1986. do 1991.), te "Festival pop-rock grupa BIH - nove nade nove snage" (Dom mladih od 1984. do 1992.) Tu su svoje prve promotivne nastupe imali Merlin, Hari Mata Hari, Konvoj, Regina, Letu štuke, kao i mnogi drugi muzičari.

Učestvovao u organizaciji koncerta grupe U2

Dalje se podsjeća da je Čičak i tokom ratnih godina u Sarajevu organizirao koncerte u "Slozi, te vodio mnoge muzičke emisije. Poseban je događaj bio koncert proslavljene kantautorice Joan Baez, održan u Sarajevu 14. travnja 1993. godine u dvorani kina "Imperijal".

Također, posebnu je pažnju izazvao njegov koncert "Give Peace A Chance"u okviru tradicionalne manifestacije "Sarajevska zima" iste godine, a na kojem su nastupili gotovo svi glazbenici koji su tada ostali u Sarajevu. U periodu od 1993. do 1995. na sarajevskom radiju "Zid" uređuje i vodi emisiju "Rock 'n' roll radio".

Organizator je prvog poslijeratnog povratničkog koncerta legendarnih Indexa u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru, 2. i 3. februara 1996. godine, a kao promotor sudjelovao i u organizaciji najvećeg sarajevskog spektakla irskih rock zvijezda, grupe U2, održanog na Koševskom stadionu 23. septembra 1997. godine.

Organizator je i koncerta legendarne grupe Deep Purple u sarajevskoj "Zetri" 3. novembra 2007. godine, te još jednog koncerta proslavljene kantautorice Joan Baez u okviru tradicionalne manifestacije "Baščaršijske noći" 2008. godine.
Objavio je knjigu „Anitkvarnica snova“ autobiografiju/monografiju kao učesnik razvoja sarajevske, bh. i ex-SFRJ pop-rock scene od početka 60-ih pa sve do današnjih dana.

Za svoj predani društveni i umjetnički angažman Želimir Altarac-Čičak je dobio mnoga društvena priznanja, među kojima i "Počasni građanin Grada Sarajeva" prošle godine.