Oručević: Sistem u BiH je "tigar od stakla", jedini cilj je pljačka građana

Vrelo ljeto u Mostaru. Ne samo zbog temperaturnih skokova, već i zbog sve jasnijeg bunta građana.

Piše: Faruk Vele

Nakon što su ogorčeni radnici Aluminija, po prvi put u historiji postojanja te stranke, "okupirali" centralu HDZ-a BiH, kada su bacane i plastične flaše na automobil doskora nedodirljivog Dragana Čovića, stotinjak građana sjevernog dijela Mostara, okupljenih oko inicijative „Jer nas se tiče“, protestiralo je ovih dana i ispred regionalnog odlagališta otpada Uborak, kako bi ponovo skrenuli pažnju i potaknuli vlast da što prije krene sa saniranjem i izmještanjem tog odlagališta s trenutne lokacije.

Urušavanje sistema

Upravo je problem s odlaganjem otpada u Mostaru vrh „bijelog brijega“ agonije u kojoj živi taj grad u kojem 11 godina nisu održani izbori. Jedina vlast je i dalje, također, HDZ-ov čovjek - gradonačelnik Ljubo Bešlić.

Građani su, podsjetimo, i prošlog mjeseca blokirali deponiju Uborak. Tokom višednevne drame, ulice grada na Neretvi su bile preplavljene smećem i još nisu sasvim očišćene. No, taj bunt je neke stvari, ipak, pokrenuo. Gradonačelnik Bešlić je obećao građanima da će napokon početi rješavati probleme – zajedno s građanima.

Svjedočimo li urušavanju jednog sistema?

Husein Oručević, dugodišnji novinar i aktivista mreže „Naše društvo“ prvi je u javnost iznio informaciju o prisutnosti otrova piralena u mulju na pročistaču otpadnih voda u Mostaru, što je pokrenulo bunt. Oručević je na vrhuncu drame (18. juna) napadnut iza zgrade, znakovito, Gradske vijećnice Mostar, ali nije posustao.

U razgovor za Radiosarajevo.ba ističe kako su građani počeli shvatati kako cijeli sistem predstavlja napuhani mjehur „koji vrlo lako puca“.

„Naše akcije posljednjih, recimo, pola godine urodile su nečemu što je važno za Bosnu i Hercegovinu, ali i Mostar, prije svega, koji je dugo funkcionirao kao "grad slučaj". Dakle, konačno smo došli do razotkrivanja modela koji su činili prepreke kako bi se oslobodio Mostar i neka pozitivna građanska energija“, govori Oručević.

A kako sistem puca?

„U onom trenutku kada vi pomaknete samo jedno mjesto, taj mjehur od sistema vrlo brzo puca i pretvara se u nešto što ne vidite - nema ga. S druge strane imate mogućnost da pomjeranjem jednog malog domina realizirate jedan takav efekt rušenja cjelokupnog sistema koji je na staklenim nogama“, navodi on.

Ukazuje kako to funkcionira na primjeru Mostara.

„Ono što je jao važno, a to se u Mostaru jako dobro pokazuje, dezorijentiranost u onome trenutku kada kroz klasično pokazivanje informacija, čitanjem dokumenata i višegodišnji rad prokljuvite određeni oblik sistema“, ističe Husein.

O čemu se tu radi?

Ljudi su, kaže Oručević, počeli shvatati da ovaj sistem koji danas imamo u BiH jeste „sistem velikog staklenog tigra koji izgleda ogroman, težak, koji bljuje vatru, ali iza njega ne stoji nikakva politička strategija“.

Nadalje, objašnjava da je cjelokupna politička strategija posljednje dvije decenije nakon rata građena na strahu i uvjerenju „da se ljudi ne podnose i da nisu u stanju da zajedno žive“. Iznad glava ljudi je stoji ogroman strah, te opasnost izbinjanja rata i ponovnog širenja skoba, a konflikti su se preselili u institucije.

Cilj svega toga je ste da se ne vidi da je riječ „o potpuno banalnome zlu“ i da funkcioniramo po sistemu „ko je jamio jamio“.

„Radi se o potpuno nejvjerovatno glupom načinu strašenja i tjeranja u strah ljudi u Bosni i Hercegovini, a kako bi se realizirao proces velike pljačke, vrlo banalne i jednostavne pljačke, krajnje navine pljačke. Vi cijelo vrijeme mislite da cijela ta ogromna politička mašina funkcionira nevjerovatno slojevito i složeno. Ne, potpuno suprotno. Ona je jedna banalna, potpuno jednostavna, krajnje prozaična i patetična struktura koja vam pred očima ustvari grabi ono što je vaše“, objašnjava Oručević za Radiosarajevo.ba, te dodaje:

„Kada se u jednom trenutku suočite s tim, kada otkrijete da je to ustvari tako jednostavno, da ovu politiku strukturu zadnjih 20 i više godina vodi jedna velika matrica koja može nestati u četiri dana“.

Prema njegovim riječima, i slučaj Mostara je pokazao da je u pitanju jedna nevjerovatna matrica iza koje stoji nikakva politika, nikakav ozbiljan plan.

Otkrili su, kaže, Potemkinova sela koja zapravo čine sistem ovdašnje vlasti.

„Iza čega ne stoji nikakva strategija osim jedne proste stvari: kako ono što su građani zaradili svojim radom, kako ono što su građani savi dan dali državi kroz PDV, staviti u svoje džepove. Iza toga ne stoji ništa osim krađe, a u Mostaru možemo dodati i trovanja i, na kraju, napada na one koji pokušavaju da kažu nešto o banalnom zlu koje uništava BiH i ovaj grad. Ova struktura vlasti je toliko slaba, a izgleda toliko jaka. I to je ono što vara građane u BiH koji moraju nastupiti s jednim vrlo jasnim političkim odnosom, društvenim angažmanom. Moraju provaliti taj sistem. Mi u Mostaru, nas nekolicina, upravo to imamo u rukama, provalili smo sistem, provalili smo model“, tvrdi Oručević.

Sve se raspada

Cijeli sistem u Mostaru je doveden do apsurda.

„Vi kada biste sada pitali ove političke subjekte zašto nema izbora u Mostaru, oni vam to ne bi znali reći... Oni su zaboravili to. Oni ne znaju zašto ustvari izbora nema“, kroz smijeh nam priča Oručević.

Kritičan je i prema nevladinim organizacijama „koje ustvari bili zatočenici određenih oblika, projekata koji su se ugrađivali u taj sistem“.

„Oni ga nisu kontrolirali, oni ga nisu balansirali, ono ga nisu korigirali. Oni su bili sastavnice tog sistema. Kada ste počeli razvaljivati to, i to vrlo jednostavnim putem, legitimnim putem, potraživanjem informacija i tokova novca, vi vidite da se taj sistem raspada. On se raspada u onom trenutku kada imate priliku da korektno, korektno udarate u određena polja koje taj sistem ne prepoznaje. On ne prepoznaje ono što je najvažnije, a to je pravednost. On nema nikave pravednosti. Kada ubacite samo kap pravednosti, taj sistem se raspada...“, dodaje naš sagovornik.