Njemački mediji o generalu Jovanu Divjaku: Branilac evropskih vrijednosti

Njemački mediji pišu o nedavno preminulom general Bosne I Hercegovine Jovanu Divjaku, kao i o njemačkom humanitarcu koji već 29 godina istrajno pomaže ugroženom i siromašnom stanovništvu u BiH.

Povodom smrti generala Jovana Divjaka Erich Rathfelder je za berlinski Tageszeitung napisao članak u kojem , kako kaže, prisjeća ličnih susreta s visokocijenjenim borcem za ljudska prava, pokroviteljem mnogih projekata za jačanje civilnog društva i osnivačem organizacije za pomoć djeci – siročadi, koji je je nakon duže bolesti umro u 8. aprila 2021. u 84. godini u Sarajevu.

“Prvi put sam ga susreo u opkoljenom Sarajevu 1993. On i njegov štab bili su smješteni u jednom podrumu, zaštićenom od granata. Tu je primao novinare koji su neizostavno željeli napraviti intervju s njim “Srbinom”. Rođen u Beogradu, školovan na tamošnjoj Vojnoj akademiji, kao i na pariškoj Écoled'État Major(1964-1965), Divjak je od 1966. živio u Sarajevu. Rat u bivšoj Jugoslaviji nije bio rat jedne etničke grupe protiv druge, već rat srpskih nacionalista protiv multietničkog društva. Onaj ko je htio, mogao je to naučiti od Divjaka“, piše TAZ, a prenosi DW.

Divjak je tada, navodi dalje berlinski list, imao duboki prezir prema Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, kasnije osuđenim ratnim zločincima pred UN-ovim tribunalom.

"Branimo Sarajevo od fašizma, branimo civilizacijske i evropske vrijednosti", običavao je govoriti.

“Ali do danas široka srpska javnost ne prepoznaje zločine koji su u ime srpskog naroda počinjeni prije svega nad muslimanskim stanovništvom. Ratni zločinci se slave kao heroji. A za zločine srpsko pravosuđe optužuje Jovana Divjaka”, piše DW.

Rathfelder dalje podsjeća na činjenicu da ga je srbijansko pravosuđe optužilo da je i sam počinio ratne zločine, zbog čega je u martu 2011. bio uhapšen u Beču. gdje je proveo nekoliko mjeseci, dok austrijsko pravosuđe nije odbacilo optužbe kao neosnovane.

“Bio je optužen za učešće u napadu 3. maja 1992. na srpske vojnike koji su se povlačili iz Sarajeva, u kojem su ubijene 42 osobe. Pri tome se namjerno izostavlja i prešutkuje činjenica da je Divjak pokušao spriječiti otvaranje vatre na vojnu kolonu, kako svjedoče video snimci i izjave UN-ovih posmatrača”, na kojima se čuje kako viče “Ne pucaj!”

U svjetonazor srpske strane se nije, piše još, uklapala ni činjenica da je Divjak nakon rata ušao u konfrontaciju s muslimanskom nacionalnom strankom SDA.

“On je pozvao tadašnjeg predsjednika Aliju Izetbegovića da prizna zločine bosanske vojske nad srpskim civilima u samom opkoljenom gradu, kao i u nekim okolnim selima. Izetbegović to nije učinio. Divjak je u znak protesta 1997. vratio Izetbegoviću svoj generalski čin".

Međutim, navodi se dalje, nijedan od ovih sukoba nije naštetio njegovom ugledu koji je uživao među narodom. Naprotiv. Svako ko je sa njim godinama nakon rata tumarao Sarajevom mogao ga je vidjeti kako se rukuje sa stotinama građana. “Bivši vojnici, mladi, stare majke, svi su mu željeli zahvaliti”.

Na kraju teksta novinar lista Tageszeitung podsjeća i na njegov doprinos obrazovanju stotina djece iz svih etničkih grupa, kao i da je bio ponosan što je primljen u francusku Legiju časti, ali i što je bio počasni građanin nekoliko francuskih gradova.

Na takvu poražavajuću situaciju, ističe Hölz, nadovezuje se bezizlazna situacija u izbjegličkom kampu u blizini Bihaća na sjeverozapadu Bosne. Očajne porodice s djecom tamo žive u blatu i prljavštini. Uz pomoć Caritasa iz Sjeverne Rajne-Vestfalije, časne sestre Majke Tereze organizovale su tamo javnu kuhinju u kojoj se svakodnevno pripremaju topli obroci za te očajne ljude, navodi se još.

I njegova supruga Ursula, pomaže. Ona je, kako se ističe, za humanitarne svrhe do sada napravila više od 70.000 tegli domaće marmelade.

Sada u vrijeme pandemije njegov projekt još više zavisi od donacija. Brojne humanitarne organizacije koje su do sada pomagale u Bosni, uključujući one iz drugih zemalja, prestale su djelovati. Njihova podrška sada nedostaje. Zbog toga Hölz sve češće dobija molbe za pomoć iz Bosne. Prošle godine, direktor Caritasa iz Banja Luke napisao je okrugu Weseler: “Vaša pomoć bila je tračak svjetlosti u tami”.

U toj kratkoj rečenici je sažeto sve. I sam Hölz, koji u ovim teškim vremenima nastoji obezbijediti donacije, situaciju opisuje riječima Majke Tereze: “Znam da je ono što radim samo kap vode u moru. Ali da ta kap ne postoji, ona bi nedostajala moru”, zaključuje se u članku lista Rheinische Post .