Nedžad Kurto: Arhitekta, umjetnik i profesor

Sarajevo je u jednom danu ostalo bez dva svoja velikana. 30. septembra 2011. preminuli su Mehmed Zaimović i Nedžad Kurto.

Profesor Nedžad Kurto rođen je 1945. godine u Sarajevu, gdje je i diplomirao na na Arhitektonskom fakultetu. Specijalizirao se u Holandij, te je doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu 1988. godine sa temom Arhitektura secesije u Sarajevu kod mentora Nevena Šegvića.

Bio je dekan i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu i predavao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Njegov rad obilježen je brojnim projektima, studijama i teoretskim radovima. U njegovom djelu su značajno zastupljene studije i projekti revitalizacije historijskih ambijentalnih cjelina. Također je autor nekoliko scenarija za dokumentarne filmove. Radio je kao arhitekta-konzervator u programsko revizionoj komisiji za obnovu Vijećnice u Sarajevu te na idejnom rješenju novog izgleda Muzičkog paviljona u Sarajevu na osnovu nacrta iz austro-ugarskog perioda. Radio je brojna idejna rješenja i nacrte za revitalizaciju objekata kulturno-historijskog značaja za Grad Sarajevo.

Bio je član projektantskog tima za izradu projekta robne kuće u Jajcu i mnogih drugih projekata rađenih u ambijentalnim cjelinama. Jedan je od najzaslužnijih za današnji izgled Baščaršije. Sa profesorom Husrefom Redžićem učestvovao je u velikom broju projekata poput - Bosanski srednjovjekovni gradovi, i sl, Svojim entuzijazmom uz druge kolege i profesore dao je odlućujući podsticaj razvoju inicijative Ars Aevi, gdje je postao i član upravnog odbora.

Dobitnik je Šestoaprilske nagrade, a njegove knjige i članci koje je objavio ostavili su značajan trag u razvoju arhitekture u BiH. Također, koautor je brojnih djela iz oblasti arhitekture i umjetnosti. Ističu se naslovi Arhitektura Bosne i Hercegovine: razvoj bosanskog sloga; Sarajevo MCDLXII - MCDLXCII (Sarajevo 1462.-1992.), itd.

Arhitektura Bosne i Hercegovine: razvoj bosanskog sloga, kao njegovo najznačajnije djelo, izraz je nastojanja da se objasni i definira jedan umjetnički, prvenstveno arhitektonski izraz, tzv. bosanski slog, i da se u tom značajnom fragmentu bosanske kulturne historije odredi značaj i mjesto u sasvim izvjesnom kontinutetu civilizacijskog razvoja BiH.

Sarajevo MCDLXII - MCDLXCII” (Sarajevo 1462.-1992.) predstavlja jedinstveno djelo na ovim prostorima u kojem je osvjetljena kulturna historija grada, posmatrana, prije svega, kroz graditeljsku baštinu koja predstavlja fenomenalni civilizacijski spoj Istoka i Zapada.

Kurto je preminuo 30. septembra u Sarajevu, nakon duge i teške bolesti. Njegove kolege sa Arhitektonskog fakulteta naredne Dane arhitekture posvetili su i njegovom radu.