Meliha Fazlić: U Vijećnicu ćemo dovesti velika imena iz svijeta umjetnosti i nauke

Meliha Fazlić, predstavnica Gradske uprave i slavne Vijećnice, predivna je i jaka žena koja je vrlo vješto izbjegavala bilo kakve intervjue. Teško je bilo i naći pravo vrijeme zbog gustog rasporeda ove uspješne, poslovne žene.

Meliha Fazlić je dugo radila u obrazovanju, a kao zaljubljenik u tu branšu, kao i kulturu, poslove koje sada obavlja u Vijećnici radi s velikim „guštom“. Uživa na poslovima rukovođenja rada i organizacije događaja u sarajevskoj Vijećnici.

„Zaljubljenik sam u obrazovanje i kulturu, a pored tih meni važnih profesionalnih kolovoza uvijek sam bila aktivna na različitim društvenim poljima, što me nije ometalo da budem ostvarena i u najljepšoj ulozi – biti majka, prije svega, jednog sina – sada tinejdžera, na kojeg sam najviše ponosna, jer imam dijete koje 'misli svojom glavom'. Kako sam tu radost dobila još na fakultetu, najbolje je reći da sam i sama bila dijete i da smo nas dvoje rasli zajedno“, govori Fazlić na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

Navodi da joj privatno ne postoji ništa važnije od doma, koji je za nju „sklonište porodice, ne samo od vremenskih prilika, nego i čuvar privatnosti, smiraj i utočište“.

Stalne su promjene u Vijećnici, uvijek neke nove postavke, izložbe koje dobiju višu notu kada su u divnom enterijeru Vijećnice, tako je, kaže, Meliha i kod kuće:

„Volim promjene i često mijenjam nešto u stanu, boje, zavjese, razmještaj i tačno znam periode života po tome kakvi su mi zidovi bili. Te kućne aktivnosti i dizajniranje odjeće smatram svojevrsnom meditacijom.“

Meliha je radila brojne, važne i odgovorne poslove, ali, navodi, ništa je nije više približilo ljudima kao uloga voditeljice Ramazanskog programa na televiziji Hayat.

„Trebalo je malo hrabrosti stati ispred TV ekrana, bez bilo kakve pripreme, jer nisam novinar po profesiji. No, to iskustvo, veoma pozitivne reakcije gledateljstva, su me naučile da ljudi i preko ekrana veoma dobro prepoznaju čistu namjeru, emociju, onu nevidljivu nit koja spaja srca ljudi i koja je veoma važna za cjelovitu ličnost“, govori Fazlić, napominjući da je uvijek željela raditi posao kojim može doprijeti do ljudi.

Reći da radite u Vijećnici izaziva divljenje, ali povećava i odgovornost.

„Vijećnicu sam voljela na poseban način prije nego sam i počela raditi u njoj. Mislim da smo svi na jednako iskren način vezani za nju, njenu ljepotu, arhitekturu, historiju, značaj. Jedan od benefita posla koji radim jeste raditi u Vijećnici. Posebno uživam u poslovima koji se odnose na pripreme i organizaciju značajnih događaja. Osjećaj da ste radili posao koji je značajan za ovaj grad, državu, je čista sreća. S druge strane, raditi u Vijećnici nije samo uživanje benefita, to je i velika odgovornost, koja iziskuje ne samo vrijeme nego i puni emocionalni i mentalni angažman“, navodi Meliha.

Na pitanje koji događaj u Vijećnici joj je ostao duboko u sjećanju, naša sagovornica navodi da se radi o događaju “Sjećanje”, prvi koji je pripremala u Vijećnici, a koji se odnosio upravo na sjećanje stradanja Vijećnice:

„Taj događaj mi je donio posebne emocije zbog samog povoda, ali i zbog prisustva mojih prijatelja, porodice, profesora i kolega sa fakulteta, zbog mnogih dragih ljudi koji su došli na događaj da mi daju podršku u radu. Bilo je zanimljivo vidjeti kako će publika reagirati na program, da li smo uspjeli na najbolji način obilježiti tako značajan datum za Vijećnicu, Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu, probuditi sjećanja i emocije kod zvanica. Prvi uspjeh. Radost i zadovoljstvo.“

Fazlić navodi da je Vijećnica posao bez radnog vremena, a da je posebna odgovornost njenu vrijednost i ljepotu stavljati u okvire realnog života.

„Društvo u kojem živimo je komercijalno. Vijećnica mora biti samoodrživa, i treba se kao i kultura i umjetnost u potpunosti staviti u službu korisnosti, ljudi, publike, korisnika. Organizacija događaja je naročit izazov, nešto o čemu publika koja gleda neki performans ne zna mnogo. Publika uživa u gotovom proizvodu nekog događaja, uvijek živog i novog, zaokruženog i cjelovitog. Doći do toga, slijediti ideju, vjerovati, komunicirati, sarađivati, istraživati, pa i posrtati, gubiti i nalaziti put, sve rušiti i iznova graditi, te u konačnici iznjedriti uspjeh – to je za mene najzanimljiviji dio mog posla“, govori Fazlić.

Pritisak obaveza koji Vijećnica nosi sa sobom, jer se u njoj svakodnevno dešavaju različiti prijemi, manifestacije, konferencije i slično, energičnoj Melihi mnogo više odgovara nego višak slobodnog vremena. Uz šalu dodaje da dosta stresa rješava rezervna košulja u autu, jer je često prisutna na više različitih manifestacija tokom dana.

Na pitanje o novim planovima vezanim za Vijećnicu i događajima u njoj, Fazlić navodi da vrijedna ekipa okupljena oko ove priče želi da u Sarajevo i Vijećnicu dovedu velika svjetska imena iz svijeta umjetnosti, ali i nauke.

„Ispred svojih planova stavljamo visoke ciljeve i daleke domete, uvjereni da je sve moguće ukoliko se dovoljno želi. U 2018. godini smo imali više od stotinu događaja, svaki mjesec neku od izložbi domaćih, regionalnih, ali i svjetski poznatih autora. Za 2019. godinu imamo još veće planove, i već popunjen kalendar događaja.“

Na kraju, svojom zaraznom pozitivnom energijom Fazlić poručuje da je iskustvo života naučilo da je najvažnije biti svoj, ne plašiti se promjena, znati se nositi s lošim stranama u životu, ali uživati i u dobrim:

„Sve što nam se desi obično ima dobre i loše strane. Najvažnije je postati neko ko može pomoći drugima, nikako odmagati. Imati svoje mišljenje i stavove bez obzira da li se uklapali u odraz većine. Biti hrabar za donošenje odluka, iza kojih treba stajati snažan argument. Voljeti ljude, jer ima, zaista, mnogo dobrih ljudi. Razgovarati i saslušati svakoga, ali slijediti svoje mišljenje i instinkte. I najvažnije, da bio čovjek bio uspješan treba biti miran, a to može postići ako je voljen i voli svoju porodicu, zatim svoj posao. Samo u tom životnom ambijentu se može sve stići i ostvariti...“