Lejla Bećirević stigla je u SAD 1994. godine, a danas je uspješna umjetnica

Suočeni sa tragedijom i izbjeglištvom, naši građani su po dolasku u SAD suočili se i sa novom kulturom, jezikom i načinom života.

Sve je to za njih bio veliki izazov, ali ipak, mnogi naši građani su uspjeli u SAD.

Danas takvu priču dijeli i rođena Mostarka Lejla Bećirović, koja živi u mjestu Twin Falls u američkoj saveznoj državi Idaho.

Lejla Bećirović ispričala je za Radiosarajevo.ba o svom životu u SAD-u, slikarstvu i nostalgiji za Bosnom.

Lejla je nedavno svoje slikarske radove izlagala u Full Moon galeriji u Twin Fallsu, na izložbi pod nazivom “Summer Splash” (Ljetne mrlje).

“Rođena sam u Mostaru 1979. godine. Sjećam se da sam kao dijete uvijek crtala. I tada sam bila opsjednuta sa Michelangelovim slikama. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, umjetnost je bila jedan od načina da se isključim iz svega toga što se dešavalo oko mene. U Ameriku sam došla 1994. godine. Svi ti crteži koje sam imala su ostali u BiH. Tako sam na neki način izgubila volju za slikanjem”, ispričala je Bećirević.

Kaže da joj se volja za slikanjem vratila prije par godina, kada je u svom profesionalnom životu počela raditi sa ljudima koji umiru.

Lejla je po zanimanju socijalna radnica i radi za agenciju Idaho Home Health and Hospice u Twin Fallsu. Ova agencija radi sa ljudima kojima je dijagnosticirano šest mjeseci ili manje života.

“Uz to pomažem pacijentima da dovrse zadnje želje i umru sa nekim nivoom ponosa. Mislim da je radi toga što radim sa ljudima koji umiru, želja me vuče da slikam prelijepe stvari i prirodu oko mene. Vuče me da poštujem ljepotu prirode, a sa tim da poštujem i uživam u toj ljepoti i životu”, rekla je naša sagovornica.

Napominje da nema mnogo slobodnog vremena i da to vrijeme posveti slikanju.

“Prošle godine otvorila sam Rebel Art Studio i također sam dobila prvu nagradu u Art and Soul - Uljana Kategorija. Učestvovala sam u mnogim izložbama, ali ovo je prvi put da sam pozvana da učestvujem u galeriji. Jedan od mojih radova sam donirala za Hospice Show koji je organiziran 2. juna 2018. godine, da bi se taj novac donirao pacijentima koji umiru i kojima treba pomoć za posljednju želju”, rekla je Bećirević, dodavši da je mnogo puta donirala svoju umjetnost da bih time pomogla drugima.

Prema njenin riječima, stvari koje za sebe uradi brzo zaboravlja, a stvari koje uradi za druge se pamte duže.

“Htjela bih da me pamte ne samo kao slikaricu, nego kao osobu koja je pokušala pomoći drugima. Koristim ulje za slikanje na platnu, mada u zadnje vrijeme slikam na drvenim pločama. Većina moje umjetnosti su pejzaži a. U zadnje vrijeme počela sam sa portretima. Sama sam se naučila mnogim stvarima što se umjetnosti tiče jer nisam studirala a ni završila fakultet za to”, ispričala je naša sagovornica.

Spomenula je da je Michelangelo rekao u svojoj 87. godini “Još uvijek se učim”.

“Mnogo vjerujem u to što se tiče moje umjetnosti, a i sto se tiče većine stvari u mome životu. Nikada ne prestajem učiti. Slikala sam dosta naših objekata kao što je na primjer Stari most u Mostaru i Katedrala u Sarajevu”, izjavila je Lejla.

“U Americi se osjećam prihvaćeno i mnogo prijatelja Amerikanaca su radoznali i njih učim o mojoj zemlji Bosni i Hercegovini. Moje iskustvo ovdje u SAD-u govori mi da je većina Amerikanaca prihvatila nas iz Bosne. Nekada, rijetko, desi se da dođem u kontakt sa onima kojima nije baš drago što smo ovdje”, zaključila je Lejla Bećirević.