Sarajevo se oprostilo od svoje Ognjenke Finci: 'Ostavila je iza sebe trag u svima nama'

Narodno pozorište Sarajevo danas, 19. maja je bilo mjesto tišine, poštovanja i sjećanja – održana je komemoracija u čast profesorice, umjetnice i istaknute intelektualke Ognjenke Finci.

U prisustvu članova porodice, kolega, prijatelja i bivših studenata evocirane su uspomene na njen bogat životni i profesionalni put, neizbrisiv trag koji je ostavila u oblasti arhitekture, likovne umjetnosti i obrazovanja, te nenadoknadivu ulogu koju je igrala u kulturnom i akademskom životu Sarajeva.

Prisutnima se obratio Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.

Trending

Cvijanović se obrušila na Konakovića: "Ne brinu ga krivična djela diplomata"

"Iako se njeno ime izgovara s poštovanjem, još je važnije što je bila naša savremenica, saradnica, kolegica i prijateljica. U vremenima koja nisu bila laka, ona je bila i poklon i podrška. Veliki navijač, kako za umjetnost, tako i za ljude – za sve one koji su radili u sarajevskim i bosanskohercegovačkim pozorištima, kroz rat i poraće, za glumce i pisce koji su joj bili prijatelji.

Svi koji smo je poznavali, možemo posvjedočiti koliko je bila posebna i voljena. Nema riječi koja bi mogla u potpunosti opisati njenu blagost, razumijevanje i podršku u svakom susretu. Bila je omiljena profesorica, izvrsna autorica, iskrena i predana teatarska osoba. Imala je fascinantno znanje, široko obrazovanje i neizmjernu ljubav prema mladima kojima je bila mentorica.

14.05.25. 10:43

Preminula Ognjenka Finci: 'Odana, posvećena Sarajka! Bila je dama i iskren drug'

Sjećam se gotovo svake predstave koju sam radio, a kojoj je prisustvovala dok su njeni studenti polagali završne ili scenografske ispite. Uvijek je bila tu – na probama, u gledalištu, tu za sve nas. Iz njezine klase izašle su generacije danas renomiranih autora u teatru, na filmu, u dizajnu i arhitekturi. Za mene, Ognjenka je bila oličenje Sarajeva – onog Sarajeva koje volim, kojem se radujem, koje poštujem. Nedostajat će nam sigurno na premijerama, izložbama i promocijama", rekao je Mustafić.

O njenom velikom životu i radu govorio je i Erdin Salihović, dekan Arhitektonskog fakulteta.

"Poštovani članovi porodice, kolege, prijatelji… Nekoliko dana nakon vijesti o njenom odlasku, okupila se mala, emocijama ispunjena grupa prijatelja i saradnika kako bi pokušali pronaći riječi i izraziti oproštaj. Prisjećali smo se svih njenih uloga – kako u Arhitekturi, gdje je diplomirala 1975. godine, tako i u ulozi profesorice Sarajevske arhitektonske škole.

Godinama je učila, usavršavala se, razvijala znanja koja je potom nesebično prenosila na studente, posebno u oblasti stambene arhitekture. Uvijek predana, puna energije i pažnje, vodila je generacije mladih ljudi kroz vježbe, razgovore u hodnicima, na stepenicama fakulteta, u kabinetu 506.

Kroz više od četiri decenije rada, prolazeći kroz sva nastavna zvanja, ostala je izuzetno voljena i poštovana. Univerzitetski profesor ne postoji samo da bi ocjenjivao – već da bi mijenjao grad i društvo.

Uvijek znatiželjna, puna energije, istinski predstavnik jedne generacije urbanih, intelektualnih ljudi koji nisu napuštali grad ni u najmračnijim vremenima. I danas, na ovom posljednjem ispraćaju, ostala je okružena ljudima koji su je voljeli. Prema jevrejskim običajima, osoba ne bi trebala umrijeti sama. I zaista – ona nije bila sama. Ostavila je iza sebe trag u svima nama", istakao je Salihović.

Dekanesa Akademije likovnih umjetnosti Dubravka Pozderac Lejlić prisjetila se Ognjenke kao profesorice koja nije ostavljala samo znanje, niti samo uspomene, već i osjećaj – osjećaj da je oblikovala dio svakog od svojih studenata.

"Teško je govoriti na ovakvom mjestu. Ipak, danas smo se okupili, ispunjeni tugom, ali i zahvalnošću, kako bismo odali počast jednoj izuzetnoj osobi. Bila je ostvarena u različitim životnim poljima, obogaćena raznolikim iskustvima, ispunjena umjetničkim težnjama, dosljedna, odmjerena i uvijek posvećena onome što radi.

Bila je čvrst oslonac Akademiji i onima oko sebe. Bila je most između umjetnosti i dizajna – spoj kreativnog izraza i funkcionalnog pristupa. Kreativna, pronicljiva, uvijek u kontaktu s potrebama studenata, bila je inicijator i realizator brojnih izložbi i publikacija. Svojim životom i djelom ostavila je nasljeđe – znanje utkano u generacije, inspiraciju utkivanu u svakodnevni rad i duh odgovornosti, ljubavi i posvećenosti", dodala je Pozderac Lejlić.

Predsjednica Udruženja likovnih umjetnika i primijenjenih umjetnosti Samira Tanović istakla je da udruženje okuplja sedam decenija najvrijednije i najbolje u svom poslu, a predstavnica ovih definicija bila je upravo – Ognjenka Finci.

"Zahvaljujući njenom znanju, osjećaju za estetiku i pravednost, često je bila birana u žirije, savjetodavne odbore i umjetničke savjete i udruženja. Vjerovala sam u njeno mišljenje, stručno znanje i talente, ali prije svega u njenu dobrodušnost.

Dijelim naše dvojne ideomene uspjeha i neuspjeha, strahove i sreću, naše razgovore i tišine. Ukratko, ono najvrijednije u našim životima. Spajala nas je i bodrila. Bila je naša profesionalna i ljudska sigurnost. Neću govoriti o gubitku. Govorim o časti i ljubavi. O privilegiji što smo je imali u svojim životima. Profesorica Finci je odgojila generacije i generacije. Naše razgovore je često završavala jednostavnim riječima: 'Grlim te'. Ja ne želim i ne umijem bolje, pa se i danas od nje opraštam na isti način. Grlim vas", dodala je Tanović.

Na kraju se obratio i uvaženi Haris Pašović, koji se uzdržavao da ne zaplače prisjećajući se Ognjenke Finci, koja je, kako kaže, svojom aurom, elegancijom i kosmopolitskim manirima sjedinila sve s kojima je dolazila u kontakt ili sarađivala.

"Draga Ognjenka, hvala vam na svemu. Bili ste divna majka, divna žena, divna saradnica i divna profesorica za djecu. Bila je osoba koja je bila elegantna, nasmijana, uvijek je započinjala priču s osmijehom, uvijek se radovala susretima. To je bila naša Ognjenka koju smo svi doživljavali kao svoju. Koja je bila tu, jer je bila temelj zajednice.

Suze su tekle kada je bila oduševljena ljudima. Nju je, kao i sve nas, oduševljavalo znanje, otvorenost, ali i kritički um. U toj mladosti, u toj srčanosti, bila je posebna. Bila je vrlo ispravna osoba – to je ono što smo učili. Nije nas dijelila, u svim razlikama koje smo imali, svaki odnos bio je za nju vrijedan. Ona je danas i dalje prisutna, iako govorimo u prošlom vremenu – to je zato što je ona sama ostala", zaključio je Pašović.

U foajeu Narodnog pozorišta Sarajevo upriličeno je i upisivanje u knjigu žalosti.