Ko su bili gradonačelnici Sarajeva: Od Mustaj-bega preko Aristotela i Bluma do Benjamine

Benjamina Karić je 39. gradonačelnica Sarajeva koja se u posljednjih 143 godine našla na čelu glavnog grada Bosne i Hercegovine, od kako je, dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu, ova funkcija ustanovljena u skladu sa europskim tradicijama, odnosno obliku kakvom je danas poznajemo.

Prvi gradonačelnik Sarajeva

Analizirajući dosadašnju historiju gradonačelničke funkcije u Sarajevu, oslanjali smo se na izvore iz Gradske uprave Sarajevo.

Prvi gradonačelnik Sarajeva bio je Mustaj-beg Fadilpašić. Rođen je u Sarajevu 1830. godine. Sin je Fadil-paše Šerifovića. Odrastao je i školovao se u Carigradu. Bio je naimenovan za mulu u Carigradu, a kasnije u Egiptu, ali je dužnosti vršio preko zamjenika.

Godine 1860. došao je u Sarajevo i postao član medžilisa-idare, a od 1878. do kraja života 1892. godine bio je i gradonačelnik Sarajeva. Na ovoj dužnosti proveo je 14 godina i za to vrijeme u Sarajevu su se dogodile velike promjene. Od 1882. godine bio je i predsjednik Vakufskog povjereništva.

Njega je naslijedio čuveni Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, vrhusnki intelektualac, pisac, čovjek nadasve širokih pogleda koji se zalagao za preporod i europeizaciju Bosne i Hercegovine.

Rodio se 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog, a umro 1902. godine. Završio je medresu u Ljubuškom i učio orijentalne jezike. Od 1863. do 1876. godine bio je kajmakam u Stocu, Ljubuškom, Foči i Trebinju. Godine 1878. preselio se u Sarajevo, oženio iz porodice Mustaj-paše Babića i izabran za načelnika Grada i člana Turskog parlamenta u Carigradu.

Poslije okupacije do 1893. godine bio je vladin savjetnik, a 1893. postaje gradonačelnik i na toj dužnosti ostaje do 1899. godine, kada se zbog bolesti povlači. Bavio se književnim radom. Sakupljao je narodne poslovice, popijevke, priče, pjesmice i izdao dvije zbirke "Narodno blago" i "Istočno blago". Godine 1891. pokrenuo je politički list "Bošnjak".

Treći sarajevski gradonačelnik bio je Nezir ef. Škaljić (1899.-1905.).

Rođen 1844. u Rogatici, umro 1905. godine. Nakon završenih nauka služio kao kadija u Rogatici, Fojnici i Srebrenici. Okupacija ga je zatekla kao predsjednika Trgovačkog suda u Sarajevu. Nakon okupacije, iza 1878. godine, bio je najprije kadija u Sarajevu i Rogatici, a od 1883. sudija Vrhovnog suda, član ulema medžlise i Vakufske uprave. Umirovljen je 1899. i postavljen za gradonačelnika Sarajeva. Preveo je Medželu (turski gracianski zakonik). Obavljao je reviziju prevoda turskih zakona. U svom rodnom mjestu, Rogatici, ostavio je prelijep vakuf, o čemu se nalaze isprave u arhivu Vakufske direkcije u Sarajevu. Na dužnosti gradonačelnika ostao je šest godina.

Esad Kulović obavljao je dužnost gradonačelnika od 1905.-1910.

Rođen 1859. godine u Sarajevu. Potiče iz jedne stare janjičarske porodice. Umro je 1917. godine. Bio je vrlo obrazovan. Govorio je turski, arapski, perzijski i francuski jezik. Često je putovao i na taj način proširivao svoje znanje i naobrazbu. Uživao je veliko povjerenje svojih sugrađana još od prvih izbora 1884. godine, kada je izabran za općinskog zastupnika. Već od rane mladosti učestvuje u političkom i društvenom životu.

Pet godina poslije Kulovića dužnost gradonačelnika će obavljati Fehim ef. Čurčić, sve do ratne 1915. godine. Rođen u Sarajevu 1886. godine. Umro je 1916. u sanatorijumu Grummenstein. Službovao u upravnoj zemaljskoj službi kao politički pristav. Pohađao je časnički tečaj, nakon čega je postao rezervni oficir.

Nakon očeve smrti posvećuje se upravi svojih dobara. Više puta je biran u gradsko zastupstvo, a 1910. godine imenovan je gradskim načelnikom. Na ovoj dužnosti je ostao do 1915. godine, kada je raspušteno Gradsko zastupstvo. Zanimljivo je da je Fehim Čurčić bio posljednji sarajevski gradonačelnik u vrijeme austrougarske uprave, a njegov otac Ragib efendija bio posljednji za turske uprave.

Vrijeme Kraljevine

Prvi gradonačelnik Sarajeva u novostvorenoj državi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bio je Aristotel Petrović (1918-1920.)

Njegovo porijeklo vodi iz ugledne trgovačke porodice. Otac, Petar Petrović Petraki, doselio se u Sarajevo iz Korče u Albaniji još za vrijeme otomanske uprave. Zanimljivo je da o Aristotelu Petroviću postoje veoma oskudni podaci. Na osnovu provjerenih podataka Aristotel Petrović je za vrijeme austrougarske uprave bio diplomatski službenik. Obavljao je dužnost generalnog konzula u Moskvi i Aleksandriji. Gradonačelnik je Sarajeva od 1918. do 1920. godine i tada mu se za izvjesno vrijeme gubi trag. U Arhivu SR Jugoslavije u Beogradu pronađen je dokument iz kojeg se vidi da je od 1929. do 1931. godine bio generalni konzul Kraljevine Jugoslavije u Varni Bugarska.

Gradonačelnik koji je znao šest jezika

Dr. Ljudevit Novat obavljao je dužnost gradonačelnika dvije godine, početkom 1920-tih.

Rođen je 1871. godine u Beču, gdje je završio osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Doktorirao je pravne nauke. Službovao je u Gračanici, Tuzli, Sarajevu i Beču. Od 1900. godine radi kao politički pristav kod Zemaljske vlade u Sarajevu, da bi nešto kasnije obavljao dužnost policijskog nadsavjetnika Policijske direkcije u Sarajevu.

Nakon što je završen Prvi svjetski rat i osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, imenovan je u prvo Narodno vijeće Sarajeva. Nešto kasnije unaprijeđen je za vladinog savjetnika. Gradonačelnik Sarajeva je od 1920. godine. Bio je poznat kao veoma obrazovana ličnost. Govorio je njemački, francuski, engleski, talijanski, španski i mađarski jezik. Penzionisan je 1927. godine.

Njega je naslijedio dr. Ibrahim Hadžiomerović. Rođen je 1886. godine u Sarajevu, gdje je završio Gimnaziju. Prekida studije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i zapošljava se kao činovnik Sabora za Bosnu i Hercegovinu, gdje ostaje do početka Prvog svjetskog rata.

Mobiliziran je u austrougarsku vojsku i upućen na ruski front, gdje je zarobljen. Pristupa kao dobrovoljac srpskoj vojsci. Poslijeratne godine koristi da završi studije i diplomira na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radi kao sudija u Upravnom sudu u Sarajevu do 1922. godine, kada je postavljen za gradonačelnika. Pet godina upravlja gradom, potom doktorira pravne nauke u Zagrebu i radnu karijeru nastavlja kao podban Drinske banovine. Penzionisan je 1935. godine.

Edhem Bičakčić i dva mandata

Edhem Bičakčić, nije bivši federalni premijer, ali jest njegov dedo - obavljao je dužnost gradonačelnika Sarajeva u dva navrata, i to od 1927.-1929. i 1935.-1939.

Rođen 1884. u Sarajevu, umro 1941. godine. Poticao je iz poznate sarajevske trgovačke porodice. Obrazovao se u Sarajevu, gdje je završio mekteb i ruždiju, a onda je pohađao predavanja hadži-hafiza Sakira ef. Pandže u Atmejdanskoj medresi. Jedno vrijeme uspješno se bavio trgovinom a 1927. godine izabran je za gradonačelnika i bio jedini birani gradonačelnik od svršetka Prvog svjetskog rata. Na ovoj dužnosti ponovo se našao 1935. godine. Biran je u prvo Narodno vijeće u Sarajevu. Bio je osvjedočeni prijatelj "Narodne uzdanice" i pet godina bio je stalno biran u Glavni odbor. Aktivno je djelovao i u "Hurijetu" i "Merhametu".

Između dva Bičačićeva mandata na dužnosti prvog čovjeka grada obreo se Asim-beg Mutevelić. Zapamćen je kao čovjek od velikog ugleda i autoriteta.

Ibrahim Sarić, bivši šerijatski sudija kod Kotarskog - šerijatskog suda u Sarajevu, Jajcu i Prozoru i narodni poslanik, bio je gradonačelnik Sarajeva tokom 1935. godine.

Muhamed Zlatar obavljao je dužnost gradonačelnika u prvim godinama Drugog svjetskog rata, od 1939. do 1941. godine. Rođen 1890. u Sarajevu, umro 1943. godine. Poticao je iz poznate zanatlijske porodice zlatara. Ostao je poznat i po tome što je bio prvi gradonačelnik-zanatlija.

Gradonačelnik koji je strijeljan

Dr. Atih Hadžikadić bio je na čelu Sarajeva tokom 1941. godine, zapravo od dolaska ustaške vlasti do kraja augusta iste godine. Potom je postavljen za ravnatelja Državne trgovačke akademije u Sarajevu. Vojni sud Komande grada Sarajeva proglasio ga je 1945. godine krivim i osudio na smrtnu kaznu i strijeljao.

Naslijedio ga je Hasan Demirović koji je bio na dužnosti gradonačelnika od 1941. do 1942. godine, kada se vraća svojoj prethodnoj aktivnosti u privredi. Vojni sud Komande grada Sarajeva proglasio ga je krivim i osudio 1945. godine na pet godina prisilnog rada. Nakon izlaska iz zatvora bio je zaposlen u Ministarstvu drvne industrije BiH.

Najduže u vrijeme NDH-a, od 1942. godine do oslobođenja Sarajeva, dužnost gradonačelnika je obavljao Mustafa Softić. Vojni sud Komande grada Sarajeva proglasio ga je krivim i 1945. godine osudio na pet godina prisilnog rada i konfiskaciju imovine. Nakon sedam i po mjeseci provedenih na izdržavanju kazne pušten je na slobodu. Napustio je Sarajevo i povukao se u Kiseljak, gdje se bavio poljoprivredom do konca života, 1990. godine.

Prvi gradonačelnik Sarajeva poslije Drugog svjetskog rata bio je Husein Brkić, i to od oslobođenja 1945. do 1947. godine. Rođen je 1889. godine u Mostaru, umro 1961. godine u Sarajevu. Studirao je u Beču i nakon završetka Prvog svjetskog rata nastavio sa studijama u Zagrebu, gdje ih je i završio 1922. godine.

Radio je kao profesor u Mostaru, Stocu, Trebinju i Sarajevu. Pripadao je generaciji istaknutih ličnosti kulturnog i javnog života između dva rata. Kao istinskom rodoljubu povjerava mu se 1945. godine i dužnost prvog gradonačelnika Sarajeva, na kojoj ostaje do 1947. godine. Potom radi kao profesor na Višoj pedagoškoj školi a nakon osnivanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu izabran je za profesora geografije. Osnivač je Geografskog društva BiH i 1961. izabran za doživotnog počasnog predsjednika.

Kako je Ferid završio na Golom otoku

Naslijedio ga je Ferid Čengić koji, izgleda, nije na vrijeme "upratio" Titovo "NE" tovarišu Staljinu pa završio na Golom otoku.

Zanimljiva je njegova priča. Rođen je 1910. u Sarajevu, a umro 1986. godine. Školovanje je započeo u Trgovačkoj akademiji, ali uslijed slabog imovnog stanja napušta školu i odlazi na izučavanje tipografskog zanata.

Kao osamnaestogodišnjak postaje član tadašnje KPJ. Zbog aktivnosti u radničkom pokretu osuđen je 1936. godine na pet godina robije, koju izdržava u Sremskoj Mitrovici. Vraća se u Sarajevo neposredno nakon raspada Kraljevine Jugoslavije. Ustaše ga hapse i osuđuju, ali ga iz zatvora partizani zamjenjuju za zarobljene neprijateljske vojnike.

Učesnik je NOB-a od prvih dana 1941. godine. U jedinicama u kojima se nalazio obavljao je niz odgovornih političkih dužnosti. Kao gradonačelnik Sarajeva smijenjen je 1948. godine, jer je došao u sukob sa zvaničnom partijskom i državnom politikom (Rezolucija IB). Uhapšen je i interniran na Goli otok!

Tokom 50-tih i 60-tih dužnosti gradonačelnika Sarajeva su obavljali: Dane Olbina (1948.-1955.), Ljubo Kojo (1955-1962.) i Lazo Materić (1962.-1963.). Vaso Radić bio je, takođr, na dužnosti gradonačelnika Sarajeva od 1963.-1965.

Rođen 1923. godine u Brezi. U Sarajevu pohađa gimnaziju i završava sedam razreda, kada školovanje prekida nakon okupacije. Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe od 1941. godine. Ranjen na Sutjesci. Nakon oslobođenja Sarajeva obavlja niz odgovornih političkih i drugih dužnosti. Za potpredsjednika NO sreza Sarajevo biran je 1956. godine, a od 1963. do 1965. godine je gradonačelnik Sarajeva. Bio je ministar je u Vladi BiH, te jugoslavenski generalni konzul u Njemačkoj. Završio Političke nauke u Beogradu, a bavio se i publicistikom. Autor je knjige "Ljudi smo", po kojoj je snimljen i film.

Lagumdžija na čelu Sarajeva

Salko Lagumdžija, otac Zlatka Lagumdžije, bivšeg predsjednika SDP-a i ministra vanjskih poslova naše zemlje, bio je na čelu Sarajeva od 1965.-1967.

Rođen 1921. u Vlasenici, umro 1973. godine. Završio Srednju ekonomsku školu i studirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Učesnik je NOB-a od 1943. godine. Nakon oslobođenja zemlje radi u Ministarstvu industrije i rudarstva Bosne i Hercegovine, gdje obavlja odgovorne dužnosti.

Glavni je direktor Glavne direkcije metalne industrije BiH, direktor Tvornice žica i eksera - Ali-pašin Most, te direktor Fabrike željezničkih vozila "Vaso Miskin Crni". Biran je za predsjednika Općine Centar i gradonačelnika Sarajeva. Bio je i poslanik Republičke skupštine te veoma angažovan u društvenom, privrednom i političkom životu Sarajeva. Jedna ulica na Dobrinji danas nosi njegovo ime.

Na prijelazu iz 60-tih u 70-te na dužnosti gradonačelnika Sarajeva bio je jedan general-major, i to Džemal Muminagić (1967.-1973.). Obavljao je i mnoštvo drugih odgovornih društveno političkih funkcija.

Sučić, Blum, Uzelac, Hanjalić...

Dane Maljković bio je gradonačelnik od 1973.-1975. godine, a potom počinje era poznatog gradonačelnika Ante Sučića koji je dužnost prvog čovjeka glavnog grada vršio šest godina, do 1981. godine.

Ante Sučić rođen 1929. godine u Olovu. Umro 1985. godine. Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Svoj životni put započeo je kao radnik u preduzeću "Vaso Miskin Crni" u Sarajevu.

Nalazio se na dužnosti generalnog direktora Željezničko-transportnog preduzeća Sarajevo. Biran je za predsjednika Vijeća udruženog rada Skupštine SRBiH, predsjednika Skupštine grada Sarajeva, predsjednika Izvršnog komiteta i potpredsjednika Organizacionog komiteta 14 zimskih olimpijskih igara "Sarajevo 84". Član Saveznog izvršnog vijeća postao je maja 1984. godine. Bio je poslanik Savezne skupštine te poslanik i delegat Skupštine SR Bosne i Hercegovine. Obavljao je dužnost predsjednika Savjeta Privredne komore Jugoslavije za saobraćaj.

Legendarni Emerik Blum, tvorac i prvi direktor ekonomskog diva "Energoinvesta" bio je, također, na čelu Sarajeva od 1981.-1983).

Rođen 1911. godine u Sarajevu, a umro 1984. godine. Diplomirao elektrotehniku na Univerzitetu u Pragu. Gotovo čitav život nalazio se na veoma odgovornim dužnostima. Bio je načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva BiH, direktor "Elektrobiha" i "Elektrocentra", generalni inženjer

Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektroprivredu Vlade FNRJ, pomoćnik ministra Elektroprivrede FNRJ, predsjednik Komiteta za elektroprivredu, gradonačelnik Sarajeva. Član je Organizacionog komiteta 14. zimskih olimpijskih igara Sarajevo 84. Bio je zatočenik zloglasnih ustaških logora, odakle je pobjegao 1944. godine pokazavši veliku snalažljivost i izuzetnu hrabrost.

U vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, na čelu Grada bio je Uglješa Uzelac (1983.-1985.).

Rođen 1938. u selu Ivanjska kod Banje Luke, umro 1997. godine. Školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu. U Privrednoj banci Sarajevo obavljao odgovorne dužnosti, bio je i direktor banke. Nalazio se na čelu UPI-ja, a za gradonačelnika Sarajeva izabran 1983. i na ovoj dužnosti ostao je do 1985. godine.

Obavljao je i čitav niz odgovornih društveno političkih i sportskih funkcija. Bio je predsjednik Skupštine Košarkaškog kluba "Bosna", predsjednik Košarkaškog saveza SFRJ te član Organizacionog komiteta Zimskih olimpijskih igara 84. Sarajevo. Smrt ga je zatekla na dužnosti ambasadora Bosne i Hercegovine u Sloveniji.

Sarajlije još uvijek pamte i dvogodišnji mandat uglednog dr. Kemala Hanjalić a (1985.-1987.).

Rođen 1939. godine u Sarajevu, gdje je diplomirao na Mašinskom fakultetu, magistrirao termodinamske nauke na Univerzitetu u Birmingamu (Velika Britanija) a doktorirao iz oblasti mehanike fluida na Imperial Collegeu za nauku, tehniku i medicinu Univerziteta u Londonu. Zaposlen je u Institutu za termotehniku i nuklearnu tehniku Energoinvesta, na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Gradonačelnik je Sarajeva od 1985. do 1987. godine, a potom je biran za člana Izvršnog vijeća.

Radnu i naučnu karijeru nastavlja u inostranstvu. Jedno vrijeme radi kao redovni profesor na Tehnološkom univerzitetu Michigana a zatim kao šef katedre na Fakultetu za tehničku fiziku Tehnološkog univerziteta u Delftu (Nizozemska). Član je Akademije nauka BiH i autor većeg broja naučnih radova objavljenih u zemlji i inostranstvu.

Pred raspad Jugoslavije gradonačelnici Sarajeva su bili Salko Selimović (1987.-1989.) i dr. Juraj Martinović (1989.-1991.).

Muhamed Kreševljaković (1991.-1994.) bio je gradonačelnik Sarajeva tokom agresije na našu zemlju, i po tome će ostati upisan u historiju Grada.

Rođen 1939. godine u Sarajevu, umro 2001. godine. Završio Filozofski fakultet, grupa historija. Radio kao profesor historije i latinskog jezika u Velikoj Kladuši, Prijepolju i Kaknju. Veoma uspješnu stručnu aktivnost razvija dvadeset godina kao šef Odjela za dokumentacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH. Bavio se problematikom spomeničkog fonda BiH i po raznim novinama naučnim časopisima i godišnjicama objavio više članaka i rasprava te jednu knjigu.

Dužnost gradonačelnika Sarajeva obavlja od decembra 1990. do aprila 1994. godine, kada odlazi na dužnost konzula Bosne i Hercegovine u Italiji sa sjedištem u Milanu.

U poratnim godinama na čelu grada su bili: dr. Tarik Kupusović (1994.-1996.), dr. Rasim Gačanović (1998.-2000.), dr. Muhidin Hamamdžić (2000.-2005.), a potom redom Semiha Borovac (2005.-2009.), Alija Behmen (2009. do 2013. godine.), ratni član Predsjedništva RBiH i ugledni profesor, dr. Ivo Komšić, te, na koncu, Abdulah Skaka (2017.-2021) i novoizabrana dr. Benjamina Karić (2021.-).

Može se zaključiti da su na dužnosti gradonačelnika Sarajeva uglavnom bili iznimno obrazovani, kvalificirani, napredni ljudi svog vremena koji su značajno doprinosili razvoju glavnog grada naše domovine i prosperitetu njegovih građana.

Poželimo zato sreću dr. Benjamini Karić, mladoj i obrazovanoj gradonačelnici Sarajeva.