Kenan Arnautović na čelu WFNS-a: Od ratnog Sarajeva i besparice do svjetske neurohirurgije

Nedavno je Bosnom i Hercegovinom, regionom i svijetom odjeknula vijest da je prvi put u historiji Bosanac i Hercegovac, Sarajlija, Kenan Arnautović, izabran na čelo Svjetske federacije neurohirurških društava (WFNS).

Iznimna čast. Još veća odgovornost.

Tokom puta ka Indiji gdje je pozvan kao počasni član tamošnjeg kongresa, Arnautović je između letova razgovarao s potpisnicom ovih redova i vrlo otvoreno za portal Radiosarajevo.ba govorio o tome šta za njega i njegovu karijeru znači biti izabran za predsjednika WFNS-a, svom opredjeljenju za neurohirurgiju, ratnim godinama u BiH i napuštanju domovine kako bi otišao u daleku Ameriku i svim onim uspjesima koje je od tada postigao.

Trending

NSRS ukinula automatski otkup kazni do godinu dana: Moguća zamjena i za rad za opšte dobro

Kaže da je sve bila sudbina. Da ni sam ne može pronaći adekvatniju riječ od toga.

Govorio je i o osnivanju Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti, povezivanju dijaspore s domovinom, ali i o kćerkama koje su krenule očevim stopama i postale hirurzi. Bilo je govora i o umjetnoj inteligenciji i njenom utjecaju na medicinu, posebno neurohirurgiju.

Ali da krenemo od najnovijeg.

"To je jedna od najvećih počasti koji je jedan profesionalac u bilo kojoj branši može da doživi - da bude predsjednik udruženja te branše svijeta. A posebno što je riječ o neurohirurgiji koja je, kažu, kraljica hirurgije. To je prvi put da neko je predsjednik te federacije s područja, ne samo Balkana, nego i centralne i istočne Europe. Ja ću biti 20. predsjednik udruženja, ali uglavnom su to bili ljudi iz sjeverne Europe i zapadne Europe i Engleske.

02.12.25. 13:15

Historijski uspjeh: Kenan Arnautović postao predsjednik Svjetske federacije neurohirurških društava

Stvarno mi je to čast, zadovoljstvo. Ovo je volonterska pozicija, nema nikakve plate ili stipendije. Sva aktivnost, sva putovanja, sve hotele, plaćam ja iz svog džepa, kao i svi ostali članovi. Zaista mi je drago. To je jedna velika i velika stvar za jednu karijeru. Uzbuđen sam, želim da radim, da pomognem, da učinim tu Svjetsku federaciju još boljom, efekasnijom, učinkovitijom...", kazao je Arnautović za portal Radiosarajevo.ba.

Objasnio nam je šta ga čeka u narednom periodu kada je nova funkcija u pitanju.

"Tri su faze te funkcije. Prva faza je faza 'president elect'. To znači novoizabrani predsjednik i ta faza traje dvije godine. Dakle, u toj fazi vi se pripremate za funkciju predsjednika i pomažete sadašnjem predsjedniku. Poslije toga ide faza od dvije godine, to je faza predsjednika. I onda nakon toga još dvije godine je faza prošlog predsjednika. Znači, ukupno sjedim u boardu šest godina, a taj board sačinjava devet ljudi", istaknuo je Arnautović.

"Manje spavati, više raditi vikendom"

Do nedavno bio je potpredsjednik WFNS-a. Nije, rekao je, znao da ga čeka mjesto predsjednika.

"Za svaku funkciju u ovoj organizaciji vi se morate kandidovati i proći izborni proces. Znači, to što ste vi prvi potpredsjednik ne znači da ćete vi sutra biti predsjednik, jer se može kandidovati ko god hoće za bilo koju funkciju i ide kroz izborni proces. Svi članovi i delegati imaju mogućnost glasa, 223 osobe. Naravno da ne glasaju obično baš svi. Između 40 i 60 posto ih glasa. Međutim, ove godine je rekordan broj njih glasalo, možda je rekord svih vremena, oko 72,64 posto je glasalo", naglasio je Arnautović.

Ima iskustva na određenim funkcijama, pa ističe da mu ovo neće biti prvi put.

"Naravno, bit će puno posla jer ja sam jako zauzet neurohirurg. Imam oko 400 operacija godišnje. Jako puno publikujem u najboljim svjetskim časopisima. I, naravno, volim da se bavim svojim hobijima. Volim da skijam, da vježbam, da putujem... Tako da, jednostavno, morate naći vremena. Što kažu, malo manje spavati, malo više raditi vikendom.

Ali, ja sam vojnik od svoje 25. godine, tako da nemam problema da se ukomponuje još jedna obaveza", kazao je Arnautović za portal Radiosarajevo.ba.

Iako danas važi za jedno od najprepoznatljivijih imena svjetske neurohirurgije, Arnautović kaže da ništa od toga nije bilo planski. A kako je izabrao neurohirurgiju za specijalizaciju je priča za sebe. Ili je neurohirurgija izabrala njega.

"Nikad nisam planirao ovo što se meni desilo. Ne može čovjek to planirati - to je sudbina. Kao mlad student, kad sam završao medicinu u Sarajevu, uvijek sam inklinirao hirurškim disciplinama. Gledao sam i tražio koja bi to mogla specijalizacija biti za mene, da je dobijem. Iako sam bio student generacije, među najboljim studentima, dobitnik značke Hasan Brkić Univerziteta u Sarajevu, imao sam visok prosjek. Mislim da mi je ukupni prosjek u toku studija bio 9,73. Ali niste tada vi mogli birati specijalizaciju. Gledao sam da to bude nešto hirurško, gdje se operiše jer sam to uvijek volio da radim kao student i to me privlačilo", prisjetio se.

Razmišljao je o ginekologiji, torakalnoj hirurgiji i traumatologiji, ali ključni trenutak dogodio se tokom jednog predavanja.

"Prisustvovao sam predavanjima profesora Faruka Konjhodžića, tadašnjeg šefa neurohirurgije na KCUS-u. Imao je moderan pristup, bio je dio nove generacije profesora - koristio je slajdove, operativne snimke. Sjećam se predavanja u velikom hirurškom amfiteatru. Bio sam potpuno fasciniran tom profesijom i tada sam se zapitao: 'Bože, mogu li ja ikada postati neurohirurg?'", otvoreno priča Arnautović za portal Radiosarajevo.ba.

Uručen otkaz na KCUS-u

Nakon završetka fakulteta uslijedile su godine volontiranja. Radio je puno radno vrijeme na neurohirurgiji bez ikakvih primanja.

"Volontirao sam gotovo dvije godine, puno radno vrijeme, bez ikakvih primanja. To je bilo nakon vojske. Nikako nisam mogao dobiti specijalizaciju. Na kraju sam je ipak dobio - trajala je pet godina. Prošao sam sve rotacije i položio specijalistički ispit tokom rata. U komisiji su bili profesori Konjhodžić, Čustović i Muhamed Gavranović. Tada sam postao specijalista neurohirurgije", rekao je.

Sve vrijeme radio je u bolnici na Koševu, a zatim dobija poziv Štaba Vrhovne komande Armije Bosne i Hercegovine da ide u Mostar.

"Bio sam u prvoj grupi ljekara iz Sarajeva koji su se probili do Mostara. Išli smo preko Igmana, zatim vozilima do Jablanice, a potom pješice preko Prenja. Specijalci Armije BiH ubacili su nas u Mostar. U ratnoj bolnici proveo sam više od mjesec, operisao ranjenike, a zatim se vratio u Sarajevo", kaže Arnautović.

Pred sam kraj rata odlazi u Zagreb da posjeti porodicu, a u tom periodu stiže mu poziv za šestomjesečni boravak u Sjedinjenim Američkim Državama.

"Napisao sam pismo tadašnjem direktoru Kliničkog centra i zatražio dozvolu da idem na šest mjeseci. Odgovor nikada nisam dobio - samo su mi uručili otkaz. Otišao sam u Ameriku i odradio subspecijalizaciju. A onda je došlo egzistencijalno pitanje: 'Šta sada?' U Sarajevu otkaz, u Americi ne priznaju specijalizaciju ako nije završena tamo", kazao je.

U tom periodu objavljuje radove u najprestižnijem svjetskom časopisu.

"Tri puta sam objavio radove na naslovnoj stranici Journal of Neurosurgery. To mi je omogućilo da dobijem specijalizaciju, iako je neurohirurgija najtraženija i najteža specijalizacija u Americi. Konkurencija je ogromna. Znate, razmišljao sam kako sam se mučio da dobijem prvu specijalizaciju U Sarajevu, volontirao sam. I dobio sam je. I kao jedan svršeni neurohirurg treba da počnem opet. Pomislio sam kako je to mizerno. Ponovo sve ispočetka. Ali sam počeo. Ponovo sam krenuo od nule", istakao je Arnautović.

Nakon šest godina završio je opet specijalizaciju.

"Moj mentor bio je profesor Osama Al Mefty, jedan od najvećih neurohirurga svijeta. Kada sam došao u Ameriku, tamo je bio i profesor Yaşargil, najveće ime neurohirurgije. Odjednom sam se našao okružen najvećima. Opet kažem - sudbina", ispričao je Arnautović za portal Radiosarajevo.ba.

Dobio je ponudu da ostane, kao i nekoliko drugih ponuda, ali je odlučio otići u Memphis.

"Htio sam mjesto gdje neću uvijek biti 'zadnji'. U Memphisu sam dobio akademsku poziciju i priliku da osnujem hirurgiju baze lobanje. Počeo sam raditi u klinici Semmes Murphey, jednoj od najstarijih neurohirurških klinika na svijetu, koju su kreirali dr. Sammes i dr. Murphy. Jedan od njih je bio direktni učenik Harveya Cushinga, velikog neurohirurga koji je otac neurohirurgije. Osnovana je prije više od 110 godina", iskren je Arnautović.

Ono što je na svom putu shvatio jeste da ga najviše zanima internacionalna neurohirurgija, ali i rad s mladim ljekarima.

"Internacionalni neurohirurg - BiH, Europa, SAD i Afrika"

"Ja sam internacionalni neurohirurg. Iz Bosne i Hercegovine sam, Europe, Afrike i Amerike. Kao dijete odrastao sam u Sudanu, gdje je moj otac radio kao profesor. Taj međunarodni duh me uvijek pratio. I znao sam da je to -to", rekao je.

Zbog toga osniva međunarodni fellowship program.

"U posljednjih dvadesetak godina, kroz moj program prošlo je oko 45 mladih neurohirurga iz cijelog svijeta. Danas su to šefovi klinika i profesori širom svijeta. Bilo ih je i iz Bosne i Hercegovine, kao i iz Hrvatske. Ponosan sam što sam im dao vjetar u leđa", naglasio je Arnautović i dodao:

"Sada, kad gledam unazad, to je bilo stvarno teško samodricanje. Naravno, imao sam i porodicu i sve, i nije lako. Ta specijalizacijska plata u Americi je malena za američke troškove. Stvarno sam sastavljao kraj s krajem. Ali nije mi žao svog tog perioda. To je bio jedan period pun iskušenja. Nisam nikad pokleknuo, nisam nikad razmišljao: 'OK, ne mogu ja ovo više, neću više ovo, idem nešto drugo da radim' ili 'Idem se baviti nekom drugom strukom'. A sve ostalo sada je već historija."

Razmišljajući kako pomoći Bosni i Hercegovini, došao je do ideje osnivanja organizacije koja će povezati stručnjake iz Amerike, dijaspore.

"Tako je nastala Bosanskohercegovačko-američka akademija nauka i umjetnosti. Danas, 17 godina kasnije, BHAAAS je snažna platforma za edukaciju, umrežavanje i konkretan doprinos zdravstvu u BiH", smatra Arnautović.

Posebno ističe važnost dolazaka ljekara iz dijaspore u Bosnu i Hercegovinu.

"Imamo između 100 i 200 vrhunskih ljekara širom svijeta. Volio bih da svi budu povezani s kliničkim centrima u BiH, da dolaze kao volonteri, operišu i educiraju", istakao je naglašavajući da se to već polako dešava.

Da jabuka ne pada daleko od stabla dokaz su njegove kćerke, Alisa i Aska.

"Imam dvije kćerke. Trudio sam se da budem prisutan u njihovim životima, da se bave sportom, da uče i da vole Bosnu i Hercegovinu. Mlađa kćerka Alisa igrala je fudbal za U-19 i seniorsku reprezentaciju BiH", ponosno je rekao.

A obje su završile medicinu, i to hirurgiju.

"Starija kćerka Aska završila je specijalizaciju plastične hirurgije na Harvardu. To je prvi put u historiji da je neko ko je rođen u Sarajevu to postigao. Danas radi na Emory univerzitetu u Atlanti. Mlađa kćerka je, potpuno nezavisno, primljena na istu kliniku i u istoj oblasti. To se desilo potpuno nezavisno, a danas obje rade u Atlanti, što je blizu Memphisa gdje mi živimo. Sudbina piše nevjerovatne priče", otkrio je Arnautović.

"AI nikada neće zamijeniti čovjeka u ključnim neurohirurškim zahvatima"

S obzirom na sve brži razvoj tehnologija u svim sferama, pitali smo prof. Dr. Arnautovića kako on gleda na upotrebu umjerne inteligencije i robotike u medicini i neurohirurgiji. Pozdravlja razvoj i napredak nauke, ističući:

"Roboti i umjetna inteligencija se već koriste, posebno u hirurgiji kičme. Pomažu u preciznosti i lokalizaciji, ali vjerujem da vještačka inteligencija nikada neće zamijeniti čovjeka u ključnim neurohirurškim zahvatima. Ne vjerujem da će u neurohirurgiji vještačka inteligencija vaditi tumore i rezati aneurizme, ali pomaže, pomagat će i ona će se sve više koristiti. No, u srcu neurohirurgije ostat će čovjek. Mikrohirurgija ostaje srce neurohirurgije - spoj novog i starog."

Na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba imao je poruku za mlade u BiH:

"Nikada ne prihvatajte 'ne' kao odgovor. Budite uporni. Nikada ne odustajte. Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal, u svemu. Najvažnije je učiti, raditi, postati dobar stručnjak i vjerovati u sebe. Ja vjerujem u BiH."