Jim Marshall - Škotlanđanin iz Sarajeva

Uoči samostalne izložbe fotografija, koja treba da se otvori u sarajevskoj galeriji BlackBox u četvrtak 7. aprila, razgovaramo sa autorom Jimom Marshallom. Ovaj nadasve zanimljiv sagovornik, Sarajlija porijeklom iz Škotske, tokom svog boravka u našoj zemlji obišao ju je uzduž i poprijeko. Upoznao je mnoge kutke BiH za koje većina građana i ne znaju da postoje, a većinu njih je ovjekovječio svojom kamerom. Opširnije o Jimu možete pročitati i na njegovoj web stranici 'It is Jim' na kojoj su postavljene i fotografije, od kojih ćemo neke vidjeti i na skorašnjoj izložbi. 

RadioSarajevo: U posljednjih petnaestak godina postali ste pravi Sarajlija. Kako ste došli u ovaj grad i šta vas je nagnalo da ostanete ovdje?

Marshall: Došao sam u Sarajevo iz Mostara, gdje sam živio i radio od 1994. Razlog je bio projekat 'Cirkus' koji sam radio zajedno sa humanitarnom organizacijom 'The Serious Road Trip'. Taj projekat je bio moguć samo ukoliko bi se očuvalo primirje. Na žalost, često je kršeno, pa sam vrijeme provodio učestvujući u projektima TSRT i War Child za Festival mladih, Radio Zid, Kuk i Bubamaru.  

Ja sam suosnivač udruge pod nazivom 'Positive Play', a naši se projekti fokusiraju na obrazovanje mladih i socijalni razvoj, što je slično onome što sam radio 1994. kada sam osnovao 'Mladi Most', prvu organizaciju mladih Mostara na nivou cijelog grada. 

Ništa posebno me ne drži u Sarajevu, to je jednostavno moja odluka. Pet godina nakon što sam došao, ponovo sam se sreo sa svojom sadašnjom suprugom Adisom, ponovo smo se zaljubili jedno u drugo, vjenčali se i dobili sina. Odlučili smo da je ovdje živimo.

RadioSarajevo: Sa ponosom ističete da ste suprug bosanske žene i otac bosanskog djeteta. Da li je u našoj zemlji teže odgajati dijete nego u vašoj domovini Škotskoj?

Marshall: Stvarno mi je teško reći je li lakše ovdje ili tamo, s obzirom da sam većinu svog 'odraslog' života proveo ovdje. Mislim da je malo jednostavnije u Škotskoj s obzirom na socijalnu i političku stabilnosti, ali i u Škotskoj ima nemira, možda više nego u Bosni. Obje sredine imaju pozitivne i negativne strane. Mislim da je bitnije kakav ste roditelj nego kakvo je okruženje.

RadioSarajevo: Na vašoj web stranici kažete da pišete priče za djecu? Da li ih objavljujete i o čemu one govore?

Marshall: Da, u slobodno vrijeme pišem priče za djecu. Možda to u budućnosti preraste u nešto više. Moja najveća dosadašnja dostignuća su nematerijalna, što znači da imaju neku vrijednost tek kad se podijele sa drugima.

RadioSarajevo: Deklarisani ste ljubitelj prirode a jedno od vaših životnih opredjeljenja je odlazak u planine? Mnogi Bosanci i Hercegovci nisu svjesni svih prirodnih ljepota kojima naša zemlja raspolaže, a vi ste ih ovjekovječili svojom kamerom. Šta mislite - zašto Bosanci generalno ne vole hodati po planinama?

Marshall: Mislim da podcjenjivanje planina i ljepota jedne države nije problem samo kod Bosanaca. Mnogo ljudi u Škotskoj znaju više o plažama Španije nego o svojim planinama. Siguran sam da je slično u većini drzava. Takođe, mislim da se Bosanci, posve razumljivo, i dalje svjesno ili nesvjesno boje mina.

No ipak, ne postoji izgovor za neuživanje u prekrasnoj prirodi koju BiH nudi. Posebno ne za ljude koji žive u većim gradovima, gdje nivo smoga tokom zime može postati opasan, a planine i svjež zrak su udaljeni samo dvadesetak minuta autom ili autobusom.

RadioSarajevo: Da li se tipično bosansko roštiljanje uklapa u vaš koncept boravka u prirodi?

Marshall: Ne vidim problem u roštiljanju na planini, jer to često može biti i prvi korak ka njihovom ozbiljnijem shvaćanju. Naravno, puštanje glasne muzike iz auta i ostavljanje smeća iza sebe je potpuno neprihvatljivo.

Marshall: Volim toliko stvari o Bosancima i Hercegovcima da ne znam odakle da počnem. Volim što svi ovdje galame u telefone i maksimalno pojačaju televizor. Takođe, znate se odlično šaliti, tako da i glupe šale ispadaju smiješne. Volim i to što je ovdje važnije je li neka priča smiješna nego da li je istinita.

RadioSarajevo: Na svojoj Facebook stranici kao svoje političko opredjeljenje istakli ste tvrdnju da svaka zemlja ima vlast kakvu zaslužuje. Kao neko ko je ipak u poziciji da na našu svakodnevicu gleda sa distance - da li građani BiH zaista zaslužuju ovakve vođe?

Marshall: Problemi u komunikaciji među ljudima u BiH su frustrirajući, bilo da se radi o komunikaciji između etnickih/vjerskih skupina, muškaraca i žena, ili starih i mladih ljudi. Najviše me nervira kada vidim mlade ljude, budućnost ove zemlje, kako ispoljavaju takve vulgarnosti. Veoma je važno da baš mladi ne čine greske kao prijašnje generacije.

Dok sam bio mlađi, slušao sam, između ostalog, The Smithse. Jednja od njihovih pjesama sadrzi stih: 'It's so easy to laugh, it's so easy to hate, it takes guts to be gentle and kind'. Treba imati hrabrosti da bismo bili ljubazni i pristojni. Htio bih vidjeti bolje ljude u ovoj zemlji, mržnja nas neće nigdje odvesti.

Dakako, postoje mnogi građani BiH koji godinama pokušavaju da se odupru negativnim i destruktivnim stavovima i ponašanju većine političara i koji zaslužuju priznanje i podršku za to. Ali  tvrdnja o vlasti kakvu zaslužujemo - uvijek ima istine u sebi. Građani su ti koji glasuju za korumpirane političare.

Marshall: Što se tiče naziva izložbe, to je igra riječi koja mi se vrti u glavi jos od koncerta  U2 u Sarajevu (1997). Izraz se sigurno dijelom oslanja na političku situaciju u gradu i državi. Ipak, mislim da je najbolje da ostavimo ljudima koji posjete izložbu i vide fotografije, da sami razmisle o tome šta ovaj naziv znači za njih.

RadioSarajevo: Hvala na razgovoru