Intervju / Kordić - Kuret o ulozi u filmu “Quo Vadis, Aida?”: Ogromna je to odgovornost

21. 03. 2021. u 13:29:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 0

Jelena Kordić – Kuret, glumica u filmu Quo Vadis, Aida? Jasmile Žbanić, u intervjuu za Ondemand.kinomeetingpoint.ba, kaže da nominacija ovog filma za nagradu Oscar® zvuči nestvarno.

Ona u filmu glumi Ćamilu Omanović, jednu od heroina ovog filma.

“Preko 8.000 ljudi je u Srebrenici pobijeno jer je svijet na to zatvorio oči. To se i danas dešava, sa pandemijom, migrantima, ratovima, siromaštvom, gladi… koji vladaju svijetom. Što bih voljela da gledatelji prepoznaju? Ono što već znaju, ali bih voljela da to i osvijeste. Da svi ljudi na svijetu imaju pravo na život i da ni po čemu nisam ja jedna od onih “izabranih” i sve se to sutra može desiti i meni”, kaže Jelena.

U intervjuu Jelena govori o svojoj ulozi i filmu “Quo Vadis, Aida?”, koji je nominiran za nagradu Oscar® u kategoriji najboljeg međunarodnog igranog filma kao kandidat Bosne i Hercegovine, a online je dostupan ekskluzivno na Ondemand.kinomeetingpoint.ba.

Kakav je osjećaj da je film “Quo Vadis, Aida?” nominiran za Oscara®

Kordić – Kuret: Biti nominiran za tako prestižnu nagradu izgleda nestvarno. Osjećaj koji imam sad je isti koji sam imala i kroz samo snimanje, pogotovo nakon odgledanog filma. Zahvalnost. Zahvalnost da sam dobila priliku biti dijelom tako važnog filma.

U filmu glumite Ćamilu Omanović koja kao predstavnica srebreničkih civila odlazi na pregovore s Ratkom Mladićem. Kako ste se pripremali za ovu ulogu?

Kordić – Kuret: Priprema je svakako zahtjevala upoznavanje sa svim onim dokumentima koji su mi došli pod ruku. Tek kad se upoznate sa ličnim pričama, a ne samo pukim općim poznavanjem svega što se dešavalo u Srebrenici, možete uroniti u priču onako kako ona zaslužuje.

Što Vam je kao glumici bilo najteže u toj ulozi?

Kordić – Kuret: Ono što me najviše mučilo, da se tako izrazim, jeste misao hoću li umjeti učiniti pravdu prema Ćamili kao jednoj od heroina u filmu. Da li će moje razumijevanje njene priče imati veze sa svim strahotama koje je ona prolazila. To mi je bilo najvažnije. Ogromna je to odgovornost.

O čemu ste razmišljali kad ste prvi put gledali završen film? Jeste li vidjeli film kakav ste očekivali da ćete vidjeti i dok ste snimali ili Vas je nešto ipak iznenadilo?

Kordić – Kuret: Očekivala sam veliki film i zbog same važnosti teme, fantastičnog scenarija, Jasmilinog senzibiliteta, cijele autorske i tehničke podrške koja je postojala na filmu. Ono što nisam očekivala jeste da će me film tako jako potresti, računajući valjda da tu igram ja i sve moje kolege i da sam pratila nastajanje filma, međutim po prvi put mi se desilo da film u kojem i sama igram pratim kao “obična” publika, da me zanima priča, zanimaju me sudbine tih ljudi i duboko, duboko me se sve to tiče.

Snimanje je bilo naporno i fizički i psihički. Šta je bilo najteže?

Kordić – Kuret: Kad idete s tom mišlju da radite tako važnu stvar, onda sve što bi eventualno bilo teško, prestaje biti. Postojao je, naravno, i faktor teških vremenskih prilika, ali taj fizički napor je zanemariv za sve ono što je u konačnici izrodilo iz toga.

Vjerujete li da ovaj film može utjecati na promjene na bolje u društvu, da može promijeniti svijest kod nekih ljudi o dobru i zlu, o istini i pravdi?

Kordić – Kuret: Da to ne vjerujem, ne bih se bavila ovim poslom, ili bih se bavila sporadično. Snaga umjetnosti je upravo u tome.

Šta biste voljeli da gledatelji prepoznaju – osjete u filmu?

Kordić – Kuret: Izostanak empatije je danas jedan od glavnih problema u društvu. To najbolje možemo vidjeti kroz ovu pandemiju koja nas je zadesila. Ljudi su usmjereni samo na sebe, biraju da budu slijepi na sve ono što se oko njih dešava, a sve zbog svog luksuza. Preko 8000 ljudi je u Srebrenici pobijeno jer je svijet na to zatvorio oči. To se i danas dešava, sa pandemijom, migrantima, ratovima, siromaštvom, gladi… koji vladaju svijetom. Što bih voljela da prepoznaju? Ono što već znaju, ali bih voljela da to i osvijeste. Da svi ljudi na svijetu imaju pravo na život i da ni po čemu nisam ja jedna od onih “izabranih” i sve se to sutra može desiti i meni.

Film je osvojio brojne nagrade, čak i oni koji možda i ne znaju za Srebrenicu, prepoznaju i osjete priču... U čemu je njena univerzalnost?

Kordić – Kuret: Ovaj film ima snagu da izvuče iz gledaoca ono najplemenitije u njemu. Upravo empatija o kojoj sam govorila je ono što se budi u čovjeku i ne ostaje samo na razini odgledanog filma već imamo potrebu da propitujemo vlastite stavove i razmišljanja, stavimo sebe u perspektivu druge osobe i tek onda da donosimo sud.

Sam pristup redateljice prema ovako teškoj temi, njena potreba da se kao umjetnica izrazi i kroz svoj senzibilitet i intelekt govori o temi koja je se jako tiče, je dovelo do velikog umjetničkog djela koje se počelo ticati i nas.

Koliko Vam je važna ženska perspektiva filma? Muškarci su ubijeni i žene su te koje govore, koje se bore za istinu…

Kordić – Kuret: Jako mi je važna, prije svega zbog Majki Srebrenice koje su zaslužile da im se oda počast za sve one, razumu nezamislive, strahote koje su doživjele i same boli s kojom se i danas nose. U zadnjem kadru filma u očima fantastične Jasne Đuričić vidimo svu snagu, tugu, bol, hrabrost i dostojanstvo Majki. Ovaj film je spomenik njima.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

KOMENTARI (1)