Ivana Dolić Jajalo: Protekla godina bila mi je najtužnija u životu

No, njeni mališani, njeno četvero djece Emanuel, Gabriel, Mateo i Elena tražili su pažnju jednako kao i ranije, tako da za žalovanje nije bilo mnogo prostora. Suprug Mato velika joj je podrška. Ali sport je ponekad nemilosrdan, pripreme i treninzi ne čekaju, te su brojne obaveze i brige o mališanima upravo u Ivaninim rukama.

Zamislite četvero malih ljudi koji imaju svoje prohtjeve. Toliko malih ručica koje treba oprati, usta koja treba nahraniti, cipelica koje treba obuti...

"Život je kao muzika, nekad u duru, nekad u molu! Prošla godina bila je najtužnija godina u mom životu, četiri godišnja doba bez moje mame, moje najbolje prijateljice. Dani su bili navijeni k’o sat, s četvero male djece majka nema vremena za suze, ali noći su zato sve nadoknadile. Kad čovjek ostaje sam, tad je najranjiviji. Ja kao da nisam imala 'pravo' na tugu. Zato sam ja svoje odtugovala u pjesmama. Zbog mame sam se vratila na scenu. Ona je stalno govorila da ne smijem zaboraviti tko sam. I nisam."

I nije! Ivana se nedavno vratila muzici, od koje kaže nikada nije ni odlazila...

"U posljednje vrijeme sve više razmišljam o muzici. Pitaju me, zašto se želiš opet vratiti? A ja ponavljam, kako se negdje vratiti otkud nikad nisi ni otišao. Muzika je dio mene. I tako sam se ja lijepo spakovala, zbrinula djecu, i put pod noge. Snimanje novog singla ponovo je probudilo onu maštu. Wow! Taj dan nitko nije spomenuo nogomet! Jeste da mi je telefon zvonio milijun puta iako sam naglasila da me zovu samo ako negdje gori. Ali pitanja poput: koliko soli trebam staviti u juhu, gdje im stoje čarape, imaju li danas nogomet i 'kad se točno vraćaš', valjda je i to neka vrsta užarene situacije".

Premijera novog singla krajem mjeseca

Ivana nam priča kako priprema novi album koji će se zvati Falsetto i na kojem će se naći 12 pjesama. Pjesme će biti na našem i talijanskom jeziku.

"Svu glazbu najprije raspisujem u svojoj glavi, a potom ulazim u svoj studio. Prvi singl s novog albuma nosi naziv Ne ubijaj ljubav, odnosno Non uccidere l’amore u talijanskoj verziji. Premijera ovog singla očekuje se krajem mjeseca, a za videouradak zaslužni su Studio Bonk i mladi redatelj Joško Klarić", ponosno nam priča Ivana.

Sljedeći singl izlazi u februaru, i bit će to, kaže, pravo osvježenje za sve mame.

"Pjesma se zove Multipraktik žena - Rob modernoga doba, muški radnik ženskoga roda. Lijepo sam se 'ispuhala' u toj pjesmi, a najviše me nasmijao dio: 'Navikla si druge da si jaka, pa te sad svi razvlače kao da si žvaka!' I stvarno jeste tako! Zna biti naporno, ciklus pranja zuba, hranjena, kupanja i oblačenja četvero male djece, to traje i traje, a nismo još ni izašli iz kuće. Pitam se kako su prije žene rađale po desetero djece, muzle krave, prale veš na potoku i opet dočekivale muževe s osmijehom. Šta je sa mnom? Imam i pomoć u kući, a opet zovem 'upomoć'!

Ne bih se nazvala 'očajna kućanica', ali recimo mogla bi si komotno dati naziv poput: 'expert u mijenjanju pelena', 'centrala zovi i pitaj', 'psiholog', 'zlatna ribica', 'taksi' i još hrpu nadimaka koji bi me vjerodostojno prikazali.

I sad evo pored svih obaveza, treba ovaj tekst dovesti u red i malo uljepšati (ne želimo prepasti buduće mame), a čeka me ručak, pranje veša, peglanje, dnevna taksi norma, zadaće i uspavljivanje, a možda i ja stignem nešto pojesti. Vjerovatno ću uspjeti dočekati muža kad se vrati s treninga, i njemu napraviti neku 'bio' večeru, biti budna prvih deset minuta filma i zaspati u 21 sat, k'o prebijena mačka. Ček malo, zar nisu žene nogometaša cijeli dan u shoppingu i wellnessu!", našalila se Ivana i dodala: "Koji glamurozan život! Blago njima."

Nas ne vežu gradovi, ni zemlje, nas veže samo ljubav

Za sedam godina zajedničkog života Ivana i Mato su se selili čak pet puta. Kako su prije Matinog prelaska iz Kelna u Palermo živjeli u Njemačkoj, pitali smo Ivanu koja joj klima i običaji više prijaju.

"Italija, točnije Sicilija! Ovdje sunce sija kao da smo u Africi. Riba se jede češće nego kod nas burek. Palme, kaktusi, more... odmor za dušu i oko. Ono svjetloplavo nebo kao u slikovnici, zaista me podsjeća na moj Mostar. Ljudi su ovdje jako društveni, stalno se nešto slavi i nikad nam nije dosadno. Lijepo je kad se u tuđoj zemlji osjećate kao da ste kući. I uistinu jeste tako, nas ne vežu gradovi, ni zemlje, nas veže samo ljubav, a dom je tamo gdje su najmiliji, prema tome, Siclija - home, sweet home!."