Edis Vojić: I moj otac ubijen je u ratu...

Ove fotografije nastale su kao rezultat brojnih ekshumacija na području Bosanske krajine. Autori izložbe su dr. sc. Mujo Begić i akademski produkt dizajner Edis Vojić.

Cilj izložbe je senzibiliziranje javnosti o patnjama žrtava i suočavanja s prošlošću.

Gledajući fotografije iz masovne grobnice Tomašica, nemoguće je bilo izbjeći emotivni pritisak izjavio je za Radiosarajevo.ba Edis Vojić.

On je jedno od mnogobrojne bosanskohercegovačke djece koja su tokom ratnih strahota ostala bez oca. Edisov otac je ubijen kada mu je bilo samo tri godine.

"I moj otac Ekrem život je izgubio kao žrtva ratnog zločina, od zarobljavanja na mostu, na Štrbačkom buku, preko logora, pa do masovne grobnice Tihotina. Potreba da se očuva sjećanje na sve nevine žrtve rata u Bosni i Hercegovini, te potreba za promicanjem istine o ratnim zločinima, bila je inicijator ove priče o izložbi Kad je vrijeme stalo. Artikulacijom šoka, prikupio sam emotivnu snagu te uspio dokumentarnu fotografiju, koja je rađena u procesu ekshumacije, bez ikakve tendencije da uđe u galerijski prostor, dovesti upravo tamo, u sferu likovnog izražaja. Izložba je rađena u suradnji s prof. dr. Mujom Begićem, te Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Univerziteta u Sarajevu.“

Porodična tragedija nije obeshrabrila ovog mladića. Danas je Edis ponosni vlasnik fakultetske diplome okićene srebrnom značkom.

"Srebrna značka došla je kao rezultat odličnih rezultata u toku studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na Odsjeku produkt dizajn. Naravno, niti u jednom segmentu studija ona mi nije bila cilj, niti sam se zamarao visinom prosjeka. Cilj studija je da usvojimo znanja i vještine potrebne za ispravno pristupanje i rad u struci za koju se obrazujemo. Bitnije je izaći s akademije / fakulteta kao formirana ličnost, sa znanjem u koje ste sigurni.

Mladim ljudima, koji su zbog različitih životnih okolnosti posustali na svom putu poručio bih da analiziraju put kojim su išli, te uvide da li je to stvarno ono što ih ispunjava u životu. Upornost, predanost u radu i želja za uspjehom su nešto što je mene dovelo do zacrtanog cilja.

Edisov plan je u skoroj budućnosti završi master rad na ALU Sarajevo, na Odsjeku produkt dizajn, a volio bi, kaže, upisati i doktorski studij.

"Trenutno sam angažiran kao asistent na Tehničkom fakultetu, Univerziteta u Bihaću. Vaše pitanje me podsjetilo na vježbu s predmeta Likovna forma, gdje smo pisali pismo samomu sebi, koje je u planu biti otvoreno za deset godina. U pismu sam napisao. Ako ovo pismo čita akademski obrazovan, human i uspješan čovjek, koji uz sebe ima porodicu i poštovanje prijatelja, znači da proteklih deset godina nije potrošio uzalud.”

Izložba Kad je vrijeme stalo prvo otvaranje je imala u Muzeju USK-a, u Bihaću, gdje je bila otvorena tri sedmice. Naredna postavka planirana je u Historijskom muzeju BiH, u Sarajevu, nakon čega je planirana u gradovima u SAD-u (Denver, Colorado...).