Intervju: Basheskia i Edward EQ (VIDEO+AUDIO)

Razgovarala: Amra Toska, radiosarajevo.ba

Basheskia i Edward EQ su poznati bh. muzički dvojac osobenog zvuka. Koliko su svojim stilom i muzikom vezani za ovdašnji kontekst, toliko ih se iz njega može i izmjestiti, i sasvim jednostavno umetnuti u bilo koji prostor na planeti. Uskoro bi trebao izaći njihov zajednički, novi, album Can I Play With Your Memories. To "uskoro" znači početkom maja, mada se tačan datum objavljivanja još uvijek ne zna. O albumu i njima samima govore nam Nedim Zlatar i Leo Šarić...

RadioSarajevo: Nedime, vi ste naročit muzičar ali i pripovjedač. Šta vas je navelo da svoje priče ispričate i muzikom?
Zlatar: Prve uratke nisam uopšte namjeravao objaviti, već sam ih radio za jedan video. Onda je Edo iz Gramofona predložio da to objavimo i tako je nastao Basheskia. Ja bih volio i snimati filmove, i pisati štošta, ali eto, radim ono što mogu. Pomalo pišem i pravim muziku, koliko uspijem ispričati nešto s tim, ne znam...

RadioSarajevo: Upravo izlazi vaš zajednički album pod naslovom Can I Play With Your Memories...
Zlatar: Što se tiče ovog albuma, pošto je to zajednički album, moj i Leov, on je jedno veliko iskustvo za mene, kao čovjeka koji pravi muziku i čovjeka koji priča te priče. Najvažnija razlika u novom albumu koja je veoma bitna je ta da smo se ogradili od trivijalnosti kojima smo se do sada dodvoravali publici. To su stvari tipa narodnjačkog lajtmotiva ''hej mala, malena'', psovke u Alles klar ili Bla bla...Htjeli smo napraviti ozbiljnu ploču jer smo posvećeni zvuku prije svega, i ne želimo da nas se shvata kao neke trivijalne autore, i pri tome ne mislim to na neki arogantan način. Svakako smo se ozbiljnije posvetili zvuku.

RadioSarajevo: Kad smo kod toga, vaš zvuk najsličniji je samome sebi, na ovom našem domaćem prostoru. To je neka mješavina electra, post rocka, ambijentalne muzike...odakle baš takve sklonosti i zvuk novoga izdanje?
Zlatar: Album smo radili skoro dvije godine, i na početku smo prve uratke bacili, nekih četiri, pet pjesama koje smo potpuno iznova pravili. Htjeli smo približiti što je moguće više međusobno zvuk na koncertu i zvuk koji će se naći na albumu, nastojali smo da budu što sličniji. Album zvuči kao da je u pitanju neki bend uživo, a dvojica nas je, sami smo i na sceni i u studiju. Htjeli smo dakle napraviti ploču koja će zvučati živo, autentično i odsvirano, i naravno izbjeći one pomenute trivijalnosti kojim smo se do sada bavili u našoj muzici jer smo shvatili da nas to ne ispunjava kao umjetnike, autore i muzičare. Naprimjer, Bla bla je bio najtraženiji spot na Balkanmediji mjesec dana, i na kraju doživim da me novinar nazove i pita: ''Jel' ti sviraš u Bašeskijama?''. Ovakva i druga slična iskustva su uticala da album bude ovakav – hermetički, ozbiljniji, posvećeniji zvuku i nama samima.


RadioSarajevo: U svakom slučaju je novi album drugačiji od prethodnog i u zvučnom smislu, sa više akustičnih elemenata koji se mogu bolje realizirati u nekoj koncertnoj verziji. Također, vi dugo sarađujete zajedno, ali ovog puta je Leo više prisutan vokalom, ali i u autorskom smislu...
Šarić: Nas dvojica oduvijek radimo zajedno. Mi smo se upoznali tako što smo pokušavali midi kablove sa kompjutera skopčati na klavijaturu...Ovaj smo album baš od početka do kraja skupa napravili, prvo pola albuma, pa smo ga skroz izbrisali...iste pjesme, samo smo izbacili ritam mašine i shvatili da, pošto je na jednoj pjesmi bio živi bubanj, da sve uživo napravimo, sa bubnjem, gitarama, pa smo i zapjevali...Sve što nam je blisko i što volimo pokušali smo da iskoristimo za album.
Zlatar: Vratili smo se...ima neke nostalgije tu, zato se album i zove Can I Play With Your Memories, jer ja lično sam imao želju da napravim priču koja će podsjećati na muziku uz koju sam ja odrastao u ratu, na gitarske bendove 90-ih. Htio sam da sviram bubanj – ja sviram u bendovima čitav život i uvijek mi govore ''tiše, tiše'', sad napokon sviram sa nekim ko mi to ne govori...(smijeh). Nekako smo se vratili korijenima, ja bubnju a Leo pjevanju, zvuku na kojem smo odrasli, gitarskom 90ih i synth zvuku 80ih...
Šarić: Sličnu muziku smo slušali i tu smo se našli...
Zlatar: Te neke sanjive gitare...


RadioSarajevo: Kad su u pitanju tekstovi na albumu, vjerovatno iza njih stoji neka priča, kao što je bila ona u pozadini prvog EP-ja Postcard From Sunny Neighbourhood iz 2004, postoji li i sada neka?
Zlatar: Na ovom albumu nema baš nijedne ljubavne pjesme, da tako kažem, pjesme koja je napisana za nekog drugog, i neku ženu koja bi pjevala, kao što je to do sada bilo. Samo smo nas dvojica tu, tako smo željeli...A tekstovi su dosta apstraktni i pisao sam ih u periodu kad sam bio nekako prilično zatvoren u svoj svijet. Vežu se na tog lika – alter ego Edo – na taj način što je tema za priču novog albuma njegovo oproštajno pismo koje on piše iz Onog svijeta, a Onaj svijet iz kojeg on piše je zapravo ta muzika koja je za mene bijeg iz svega što mi smeta i ne mogu podnijeti. To je to nešto ljepše što stvaramo kroz muziku i kroz priče koje pričamo... Uglavnom, od tamo se Edo javlja, kaže da mu je dobro, kaže da neće da se vraća ovamo, dosadilo mu je, i kaže: ''Ko vas .... '' .

RadioSarajevo: U autorskom smislu malo je teže raditi u timu, naročito kada su ovakvi koncepti u pitanju. Koliko je ko učestvovao u procesu nastajanja projekta?
Šarić: Nas dvojica radimo zajedno dugi niz godina i znamo jako dobro šta se kome sviđa. Ja sam prije radio sam remixe i nikad mi nije padalo na pamet da budem ozbiljnije u nekim bendovima... Sa Nedimom jedino mogu opušteno raditi. Mi nasnimimo toliko toga, pa se onda rade selekcije... Uglavnom, podjednako smo obojica zastupljeni.
Zlatar: Meni je dobro to što Leo nikada neće reći: ''ne znaš svirati tu gitaru''. Iako nisam gitarista, mogu odsvirati gitaru na albumu. Pravimo zvukove zajedno i nije bitno je li to gitara, mandolina...
Šarić: Nema ''ne znaš'', sve treba probati. Sa Nedimom je meni nekako najbolje, sve ide polako i dođe se na kraju do dobrog rezultata.

RadioSarajevo: Jeste li na albumu sve sami odsvirali?
Zlatar: Sve smo nas dvojica odsvirali osim na pjesmi It seems to me, gdje je gitare svirao Esad Bratović Eso, a pjevao je Sanjin Latifić Lutvo originalni pjevač Lezi Majmune i jedan od članova Validne legitimacije.

RadioSarajevo: Gdje će se album moći zvanično prvi put čuti uživo?
Zlatar: Oficijelno će beogradska publika prvo čuti album, pa onda tek sarajevska. U Beograd idemo na festival Dani Sarajeva, gdje ćemo zajedno sa bendovima Sikter, Skroz i Dvadestoricom svirati koncert.

RadioSarajevo: Kada smo kod Dvadesetorice, i oni su na izvjestan način učestvovali u realizaciji vašeg izdanja. Kako?
Zlatar: Dvadesetorica su finansirali štampanje ovog ovog prvog tiraža CD-a, prvih hiljadu komada, tako što su od zadnjeg honorara dali novac u humanitarne svrhe meni i Leu da konačno odštampamo album koji je bio gotov još od avgusta. Mi se od tada pokušavamo snaći za pare i zahvaljujući Dvadestorici smo konačno izbacili album. Mogli smo ga do sada staviti na internet ali...
Šarić: ...nismo se htjeli lako prodati (smijeh).
Zlatar: Kad smo već toliko truda uložili u zvuk i koncept albuma, htjeli smo i da to bude komad nečega u rukama, CD koji nešto govori i koji se može opipati... Zato smo čekali ovako dugo.

RadioSarajevo: Odnedavno na talasima Radija Sarajevo Nedim, Leo i Ogi imaju svoju emisiju u kojoj je "Muzika najbolja". U njoj možemo detaljnije zaviriti u vaš svijet iz kojeg dolazi i muzika koju sami pravite. Da li imate još nekih projekata u kojima možete promovirati svoju muziku i drugu, koju smatrate interesantnom?
Zlatar: Sad smo uspjeli pokrenuti tu labelu koja se zove Periskop. Autor tog slatkog imena je Sandro Drinovac, koji je inače i autor omota za album, koji je meni super. Trenutno će labela funkcionisati za ovo izdanje kao sublabel Gramofona, zbog administracijiskih zavrzlama. Sa Gramofonom smo oduvijek prijatelji i nema nikakvih prepreka nekoj saradnji. Tako ćemo imati to ime koje može biti krov ubuduće za neka naša i izdanja ljudi za koje vjerujemo da trebaju biti objavljena.

RadioSarajevo: Neizbježno pitanje – nakon što izađe album Can I Play With Your Memories, šta dalje? Novi projekti?
Zlatar: Uvijek ima ideja i vizija. Bit će i remixa i saradnji, albuma... Već se nazire novi album, pošto smo na ovaj dugo čekali. Počeli smo raditi nove pjesme, a da li će nam i za to trebati dvije godine, ne znam, nadamo se da neće... Pošto smo na ovaj album čekali toliko dugo, shvatio sam da postoji ta neka podsvjesna kočnica koju smo mi namjerno stvarali da ga ne izdamo sada, jer te strah hvata – radiš na nečemu dvije godine, znaš da ćeš to izdati i da se neće ništa desiti, i šta sad? Upravo to pitanje.
Šarić: Kod nas pogotovo, muzika kakvom se mi bavimo...
Zlatar: Kako sam rekao, mogli smo napraviti disko ploču sa narodnjačkim lajtmotivima, obradama i sličnim stvarima koje su zabavne ljudima ovdje. Meni je fascinantan uspjeh Dvadesetorice, što je lakrdija, ali u Skenderiji zato dvije hiljade ljudi gori. Čudna je to situacija, kad posvetiš nečemu toliko vremena, energije, para i na kraju se pitaš ''Šta sad?''. Dosadašnje iskustvo me naučilo da ništa ne očekujem, sviramo, mislimo da je dobra muziku koju pravimo, nastavit ćemo koliko možemo.

RadioSarajevo: Imate li viziju da će se vaš zvuk čuti i malo dalje, izvan ovdašnjih uskih okvira?
Zlatar: Znaš šta, ja sam čitao nekoliko knjiga o tome kako se promovisati na MySpaceu, ali to funkcioniše samo za američke bendove i zapadnu Evropu, to za nas ne važi baš ništa, te strategije i to. Tako da, kao što sam rekao, ništa ne očekujem, evo albuma, čujte ga, proslijedite ga dalje i to je to. Zovemo se Basheskia i Edward EQ.
Šarić: Bašeskije i Edvardi Ekvalajzeri...(smijeh).

Pogledajte spot za single A.I.M. sa albuma Can I Play With Your Memories:

http://www.youtube.com/watch?v=yEx0MTGqk64