Gilles Clement - arhitekt pejzaža

Kada ga pitaju šta je po zanimanju, Gilles Clement kaže da je vrtlar. No ovaj šezdesetdevetogodišnji Francuz je još i inženjer agronomije, pejzažist, profesor na fakultetu, pisac i svojevrsni vrtlarski 'guru' koji je izvršio utjecaj na čitavu generaciju evropskih pejzažista.

U Sarajevu je boravio već treći put, predstavivši javnosti prijevod svoje neobične autobiografske knjige 'Salon medvjeđih šapa', koju je u prijevodu Almire Drino, objavila izdavačka kuća Šahinpašić.

"Ova knjiga je moja lična priča, zapravo priča o izgradnji kuće i o pravljenju vrta. S obzirom da sam ostao bez krova nad glavom, počao sam tragati za adekvatnim zemljištem gdje bih mogao podići svoj dom. Tražio sam u nekoliko regija u Francuskoj i naposlijetku pronašao plac koji je odgovarao mojim potrebama. Najprije sam ga morao raščistiti od viška drveća, napraviti čistinu na kojoj bi podigao dom. Za izgradnju kuće sam koristio prirodni materijal iz tog kraja - kamen, a takođe sam iskoristio kamenice sa porušenih napuštenih kuća u susjedstvu. Pošto sam kuću gradio potpuno sam, nekad mi se činilo da gradim ruševinu", govori Clement na svojoj sarajevskoj promociji. 

Po principu - uradi sam, i u unutrašnjosti kuće preuzeo je većinu poslova, a ponosi se stepeništem za čiju osnovu je koristio odbačenu kestenovu granu - sa svog placa.

Pod je napravljen od pločica koje je skinuo sa jedne ruševine u susjedstvu.

"Susjedi su napuštali svoje kuće građene od granita i podizali nove od umjetnih i neekoloških materijala", govori ovaj ljubitelj prirode.

Eko zajednice u dvorištu 

Njegov cilj bio je na svom malom posjedu napraviti eko-zajednicu u kojoj će harmonično obitavati biljke, životinje i ljudi. Projekat je trajao 13 godina, a završio ga je 1983. Njegov vrt danas je stanište brojnih vrsta, izrađen upravo sa takvom namjerom, a svaka biljka ili životinja koja tamo obitava je katalogizirana.

"Želim vidjeti kakvo je kretanje životinja i biljaka jer su oni izuzetno dobri biopokazatelji. Ne koristim insekticid, sve životinje učestvuju u eko sistemu, tako da ja nemam pravo da to prekinem. Evo, na ovoj slici je Edvarda, bjeloušta koja živi na mom posjedu. Njen su posao poljski miševi, voluharice, puhovi..." pokazuje Clement fotografiju zmije.

Vrt sadrži nekoliko cjelina koje Gilles naziva salonima. U jednom od njih je gola stijena, na kojoj je ostavljen minimalan sloj zemlje - kako bi se na njemu uzgajale biljke koje uspijevaju na siromašnom tlu. U drugom 'salonu' je tzv. suhi toalet - ekološki izum koji ne troši suvišnu vodu. Inače, vrt se u cjelini zaljeva isključivo kišnicom koja se sakuplja uz pomoć velikog kosog krova specijalno izrađenog za tu namjenu. Ako se i koristi pesticid, onda je to onaj napravljen od koprive. 

Salon medvjeđih šapa je u stvari predio vrta u kojem obitava biljka 'la berce' koja se na našem jeziku prevodi kao 'medvjeđa šapa'.

"To je biljka sa lošom reputacijom. Osim što žari pri dodiru, ona se i veoma brzo širi, kao korov. Ja upravo zato volim tu biljku, jer zahvaljujući njoj mogu da imam vrt u pokretu. Naučio sam kako njome upravljati. U mom vrtu je sve eksperiment. Drvo jabuke koje je palo na zemlju nisam htio ukloniti, već sam sačekao da iz njega isklija mladica. Danas je od te mladice nastalo veliko stablo koje raste pod pravim uglom u odnosu na otpalu granu koja još uvijek leži na zemlji.Ali trebalo je proći 25 godina", priča Clement.

Arhitekt vrtova budućnosti

Osim što je publici u Sarajevu kroz promociju knjige Clement prikazao svoj osobni svijet, imali smo priliku upoznati se i sa 'javnim' aktivnostima ovog pejzažnog arhitekte. 

On potpisuje neke od najljepših parkova u Francuskoj i Belgiji, a posebno je cijenjen po onome što on naziva 'treći pejzaž'. Radi se o parkovima budućnosti, zelenim površinama u kojima čovjek ima minimalni udio. 

"Uvijek postavljam sebi pitanje da li napraviti uobičajeni vrt ili vrt u pokretu", govori nam Clement, pokazujući slajdove nekih od svojih najpoznatijih projekata.

Jedan od njih je upravo u procesu. Riječ je o 18 hektara velikom placu pokraj Pariza čije je zemljište, usljed dugogodišnje hiperprodukcije hrane, potpuno sterilno. Zadatak ovog inženjera agronomije je da zemljištu vrati fertilnost, a to namjerava postići isključivo prirodnim putem - melčiranjem, sadnjom drveća oko njiva i sadnjom različitih kultura. 

I organizaciji Centra Andre Malraux, ovaj stručnjak u subotu boravi u Stocu, gdje je i ranije boravio kao predavač na školi pejzažne arhitekture 'Vrtovi Stoca'